Prije bi uvijek pogledala u karte
Tarot pitala za savjet
Zagledala se duboko u sebe
Znala kojim smjerom ide svijet

Smrt je značila promjenu

Prije bi se jutom
Još sjećala snova
Tumačila znakove i bila bi spremna
Za iznenađenja nova

Smrt je značila prekid

Onda sam tebe srela
Predavala sam ti se noćima
Ljubav je zamijenila opreznost
Nisam vidjela smrt u tvojim očima

Smrt je značila smrt.

Zaustavio me odraz u ogledalu
Ispružio ruku
Kaže mi da to nisam ja
I ne da mi proći

Promijenilo me previše briga
Izmorena i živčana sam
Kaže da nikada ne zna
Kada, napokon, kući ću doći

Postala sam jeftina
Radna snaga
U novom poretku
Svijeta

Svakog mi dana bljeđa je duša
Svakog dana gubim dio sebe
Preživljavam, da doživim sutra
I sve više obuhvaća me sjeta

I ne prepoznaje me više
Vlastiti odraz
Jel' tek sam blijeda
Kopija sebe

I gledajući svoj slike stare
Tepam si i vapim
Daj mi snage, da udarac uzvratim
Pomozi mi da ponovo ličim na tebe

Sanjala sam kako ležimo na travi
Ljubio si me suznim očima
Ispijali smo vinu i izmjenjivali dimove
Miris kanabisa bio je svugdje oko nas

Kakofonija zvukova
Ljubavnih užitaka i pjesme
Lomljenje čaša i graja djece
I smijeh i plač

Ljubio si me na obronku
U grupici ljudi porazbacanih po livadi
Iz grada pucnjevi lom i dim
Povukla sam još dim jer bilo je nevažno

Polugoli pijani ljudi plesali su oko vatre
Neki su se glasno ševili, neki glasno opijali
Zamusana djeca nisu ništa shvaćala
Čak ni povremene krikove i nervne slomove

Jedna mi je žena otela džoint iz usta
Uvukla duboko, vratila i poljubila me u čelo
Nastavila je prema vatri vukući bocu vina
Vrištala je povremeno pitanja bez odgovora

Zašto, Bože zašto ?
Zašto moramo umrijeti zbog gluposti drugih
Zar išta na kraju ima smisla
Zar ćemo zbog tuđeg inata sve prepustiti uništenju i zaboravu?

Stariji ljudi šetali su okolo sa radio aparatima
Spikeri su nabrajali gradove s kojima su izgubili kontakte
Koliko točno balističkih raketa…
Nitko nije znao ... nestalo je signala

I poput padajuće zvijezde jedna bijela svjetlost
Hrlila je k nama
Nastao je muk i poljubio si me
A zatim…


Probudila sam se
Sretna da to tek je san
Ali…dali je ?

kada ti suze smiješkom
natope usne
kada noć omota grad
ljepotica kad u vječnost usne
kada se u ponoć zaustavi sat
mjesec kada sklizne s neba
kada odlomiš svoj dio rebra
napokon imat ćeš mene
i što ti više treba?

I boje na nebu
I svijetla u zraku
I tisuću pogleda što
Prate te u mraku

Biti će nevažno
Biti će daleko
Bezazleno
I spokojno

Kada ćeš napokon
Imati mene
Tako blizu
I tako sigurno
Kraj sebe