Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 07.10.2008.
U potrazi za Julijem Klovićem (od Bribira do Drivenika story)
Moji planinari me kritiziraju da sam ih zapustila pa se vraćam malo na putopisne blogove.
Ništa, nakon što smo u nedjelju ujutro otišli iz Vere (najbizarnijeg prenoćišta u kojem sam spavala), odlučili smo spustiti se u zaleđe Crikvenice i Novog Vinodolskog. Tamo sam planirala, konačno, posjetiti Bribir i još neka mjesta poznata iz povijesti. U konačnici, obišli smo i zastali u ovim mjestima: Bribir, Drivenik, Grižane i Tribalj. Ako niste bili u tom kraju, ta vam se sela nadvoezuju jedno na drugo i sve vam je usput. Kad smo ih sva prošli, nismo krenuli dalje za Zagreb već smo skrenuli udesno u šumu i prema planinama. Cilj nam je bio osvojiti prekrasan vrh Medviđak, drugi taj vikend. Medviđak se, inače, bez problema osvaja u kombinaciji sa susjednim Kobiljakom, no, kako se meni nije dalo cijeli dan posvetiti hodanju već sam htjela i skitati okolo, kompromis je bio "malo sela, malo hodanja" i to je to. Umjesto osvojenih Medviđaka i Kobiljaka, mi smo osvojili Medviđak i vidjeli ovih par sela.
E sad prije nego napišem više o tom legendarnom usponu na Medviđak, moram prepričati što se događalo po tim selima. Šteta da nisam odmah pisala, jer sam sad već hrpu toga zaboravila. Čak nisam bila sigurna kako se zovu druga dva mjesta (Grižane i Tribalj) već sam to morala ići gledati na mapu. Alchajmerovski opravdano.
Zašto Klović u naslovu? I šta Klović radi u zaleđu Crikvenice kad je on u Dvorima!? Lik je u svoje doba bio legendaran. Bavio se likovnim, kako i sam termin "lik" kaže. "Najsjajniji predstavnik europske i svjetske minijature". I on je iz tog kraja, ta četiri sela. Svako selo tamo ga svojata da je baš tamo rođen Klović. A nitko nema čvrste dokaze. Zato su mu podigli par spomenika u par sela.
Inače, Klović je bio klasični gastarbajter koji je svoju domovinu Hrvatsku bez puno razmišljanja napustio i otišao u susjednu Italiju. Ako vam kažem da je El Greco napravio dva Klovićeva portreta, a Klović je bio daleko od ljepotana ili neke gej_ikone, onda vam je sve jasno kakva je u glavi bio faca, ne?
Klović u prirodnoj veličini.
No, krenimo redom. Prvo smo stali na jedan famozan vidikovac s kojeg se fantastično i kaonadlanu vidio Novi Vinodolski pa sve do Crikvenice. Vidikovac je odmah iznad Bribira i stvarno se isplati otići gore to vidjeti. Vide se i otoci, ma, ludnica!
Evo Bribira...
Što se Bribira tiče, odmah na početku, razočar. Očekivala sam ljupko mjestašce, hrpu nekih kulturno-povijesnih spomenika, neku zanimljivu ostavštinu... sjećam se da mi je Bribir uvijek ostao u sjećanju sa satova povijesti iz osnovne škole... fakat sam ga doživljavala kao neko super moćno mjesto... Možda moja prevelika očekivanja, što li, ali nije me se ništa posebno dojmio, iskreno, malo sam se razoračarala.
Pogledajte kako su restauratori "očuvali" staru tvrđavu. Meni je ovo strašno. Čudom se čudim da nisu još neki kafić instalirali unutra. Usput, ne vidite iz ove perspektive stakleni most koji spava tvrđavu s ovom lijevo zgradom.
U središtu Bribira je zanimljiva crkva. Obavezna za pogledati. Lijepo izgleda.
Ovo kužite što je?
Evo par zanimljivih detalja:
Reklama za Konzum:
Opet malo pravopisa:
E, a pazite ovo... tik uz tu crkvu je groblje i skužimo mi lika u gaćama, nosi cvijeće, čeka neku žensku pa će na groblje. E! U gaćama!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
