Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 09.08.2008.
Raspadalica i paragliding
Dakle, čim smo došli u Roč, dobili smo informaciju da se baš taj tjedan održava nekakvo međunarodno natjecanje u paraglajdanju. Nažalost, kiša, prejak vjetar i vjetar koji puše u krivom smjeru nisu pogodovali natjecateljima i simpatizerima pa nismo vidjeli niti jednog paraglajdoša u letu. To nas nije spriječilo da se s apartmanovlasnicima ne uputimo na poznatu Raspadalicu odakle se spuštaju paraglajdići.
Evo Raspadalice u daljini, u onom nižem, lijevom dijelu, pred sam kraj (gdje je ono kao povišenje malo). Ćićarija predstavlja Raspadalicu:
Podno Raspadalice nalazi se Buzet... štono se kaže k'o na dlanu, a moguće i drugim dijelovima tijela...
Inače, kad smo došli tamo, nebo je bilo fantastično! Kao da su se anđeli porazbacali po plavoj pozadini...
Ne možeš ne zapjevati I believe I can touch the sky I think about it every night and day...
U pozadini Učka... to ako gledate lijevo s Raspadalice... dakle, prvo se prostire Ćićarija dužinom, a pred kraj Učkovićka.
Puhao je strašan vjetar, a evo i mog prijatelja K.-a. Maše, inače učvršćenom, signalizacijom vjetara s Raspadalice.Čačka nebo.
Kosti nepoznatog porijekla!
U idućem broju priča o jednom od najbizarnijih restorana u kojima sam bila (Leader, Lupoglav).
P.S. U, gle što je kratak post. Hm. Mogla sam tu ubaciti Aleju glagoljaša, hehe... malo edukacije nikog nije ubilo, hehe...
Ako vas zanima ovaj post, možda će vas zanimati i ostali postovi sa skitanja po Istri tih dana: potražite ih pod rednim brojevima 106.-114. u lijevom stupcu bloga.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
