Dakle, čim smo došli u Roč, dobili smo informaciju da se baš taj tjedan održava nekakvo međunarodno natjecanje u paraglajdanju. Nažalost, kiša, prejak vjetar i vjetar koji puše u krivom smjeru nisu pogodovali natjecateljima i simpatizerima pa nismo vidjeli niti jednog paraglajdoša u letu. To nas nije spriječilo da se s apartmanovlasnicima ne uputimo na poznatu Raspadalicu odakle se spuštaju paraglajdići.
Evo Raspadalice u daljini, u onom nižem, lijevom dijelu, pred sam kraj (gdje je ono kao povišenje malo). Ćićarija predstavlja Raspadalicu:
Podno Raspadalice nalazi se Buzet... štono se kaže k'o na dlanu, a moguće i drugim dijelovima tijela...
Inače, kad smo došli tamo, nebo je bilo fantastično! Kao da su se anđeli porazbacali po plavoj pozadini...
Ne možeš ne zapjevati I believe I can touch the sky I think about it every night and day...
U pozadini Učka... to ako gledate lijevo s Raspadalice... dakle, prvo se prostire Ćićarija dužinom, a pred kraj Učkovićka.
Puhao je strašan vjetar, a evo i mog prijatelja K.-a. Maše, inače učvršćenom, signalizacijom vjetara s Raspadalice.Čačka nebo.
Kosti nepoznatog porijekla!
U idućem broju priča o jednom od najbizarnijih restorana u kojima sam bila (Leader, Lupoglav).
P.S. U, gle što je kratak post. Hm. Mogla sam tu ubaciti Aleju glagoljaša, hehe... malo edukacije nikog nije ubilo, hehe...
Ako vas zanima ovaj post, možda će vas zanimati i ostali postovi sa skitanja po Istri tih dana: potražite ih pod rednim brojevima 106.-114. u lijevom stupcu bloga.
Post je objavljen 09.08.2008. u 09:00 sati.