Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 08.05.2008.
Neki detalji turističke ponude Starigrada
Starigrad, nije stari, a nije baš ni grad, ali ga voleeeem... Kad kažem da nije stari, hoću reći da je tamo sve, uglavnom, novokomponirano. Nema one neke stare jezgre. Središtem dominiraju štandovi s hrpom odurne plastične i jeftine robe. Par kafića i to je to. No, Starigrad je i Paklenica pa mu tu užasno skače cijena. Paklenica i Velebit općenito su fantastična mjesta. Da se naježite i pokleknete pred ljepotom... Ljudi su, inače, tamo super srdačni, direktni, otvoreni, lako sklapate prijateljstva i poznanstva... Starigrad je, kao i većina mjesta od Karlobaga pa prema Zadru, u SFRJ bilo jako zanemareno, što se i dan-danas osjeti... trebat će godina da se taj period zapuštanja nadoknadi...
Evo par detalja koji su me, ove godine prvi put, dočekali u Starigrad... vrijeme radnje kasno poslijepodne, četvrtak, 1. maj 2008. godine!
Robert Valdec istražuje svoje pjevačke sposobnosti maskiran u nekog Jelenka:
Šetnja uz more... hrpe mladeži, svi nestrpljivi zbog Mamuth-natjecanja...
Neki pričaju, neki spavaju, a neki su se malo izdvojili iz društva pa jedu partizanski (gle gore lijevo, gle dolje sredinu)
Već se ježim na putujuće kamp kućice, ali gle ti tek ove konstrukcije... ne bi se čudila da u tu konstrukciju na autu stanu toalet, tuš kabina, krevet za spavanje queen size varijanta i mala niša.
Nema šta Švabo neće izmisliti!
Gle, koliko se ljudi sigurno ovdje osjećaju, kad uz glavnu stazu ostavljaju pivce i nitko ni da bi...
Udarni kafić Kvartir (uz Ured Nacionalnog parka Paklenica). Tu mi je najugodnije za popiti cugu, ostali su u samom centru, ali tamo su i oni štandovi... ili se ne vidi more...
Turističke instalacije:
Kata:
Evo još dirljivijih fotografija... oh, kad makneš pogled s mora i (Stari)grada, a ono Velebit... uh, naježim se!
Gle ove djevojčice što su po kamenju, mic-po-mic, došle do oveće stijene... slatkice... kao sirene...
Slijedeći post o tradicionalnom natjecanju climbera: Mammut Big Wall Speed Climbing – PAKLENICA 2008!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
