Starigrad, nije stari, a nije baš ni grad, ali ga voleeeem... Kad kažem da nije stari, hoću reći da je tamo sve, uglavnom, novokomponirano. Nema one neke stare jezgre. Središtem dominiraju štandovi s hrpom odurne plastične i jeftine robe. Par kafića i to je to. No, Starigrad je i Paklenica pa mu tu užasno skače cijena. Paklenica i Velebit općenito su fantastična mjesta. Da se naježite i pokleknete pred ljepotom... Ljudi su, inače, tamo super srdačni, direktni, otvoreni, lako sklapate prijateljstva i poznanstva... Starigrad je, kao i većina mjesta od Karlobaga pa prema Zadru, u SFRJ bilo jako zanemareno, što se i dan-danas osjeti... trebat će godina da se taj period zapuštanja nadoknadi...
Evo par detalja koji su me, ove godine prvi put, dočekali u Starigrad... vrijeme radnje kasno poslijepodne, četvrtak, 1. maj 2008. godine!
Robert Valdec istražuje svoje pjevačke sposobnosti maskiran u nekog Jelenka:
Šetnja uz more... hrpe mladeži, svi nestrpljivi zbog Mamuth-natjecanja...
Neki pričaju, neki spavaju, a neki su se malo izdvojili iz društva pa jedu partizanski (gle gore lijevo, gle dolje sredinu)
Već se ježim na putujuće kamp kućice, ali gle ti tek ove konstrukcije... ne bi se čudila da u tu konstrukciju na autu stanu toalet, tuš kabina, krevet za spavanje queen size varijanta i mala niša.
Nema šta Švabo neće izmisliti!
Gle, koliko se ljudi sigurno ovdje osjećaju, kad uz glavnu stazu ostavljaju pivce i nitko ni da bi...
Udarni kafić Kvartir (uz Ured Nacionalnog parka Paklenica). Tu mi je najugodnije za popiti cugu, ostali su u samom centru, ali tamo su i oni štandovi... ili se ne vidi more...
Turističke instalacije:
Kata:
Evo još dirljivijih fotografija... oh, kad makneš pogled s mora i (Stari)grada, a ono Velebit... uh, naježim se!
Gle ove djevojčice što su po kamenju, mic-po-mic, došle do oveće stijene... slatkice... kao sirene...
Slijedeći post o tradicionalnom natjecanju climbera: Mammut Big Wall Speed Climbing – PAKLENICA 2008!
Post je objavljen 08.05.2008. u 12:54 sati.