Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 26.06.2007.
Turistička agencija Generalturist i fascinantna neljubaznost njenih zaposlenika
Ne znam zašto, ali moji održavaju tradiciju da uvijek kad se negdje putuje da se ide u Generalturist. Od mojih malih nogu pa čak i prije toga. Kao da ne postoji hrpa drugih turističkih agencija. Pa bar ih danas ima na tisuće. No, nekako je ona patetična "starih se navika teško riješiti" presudno utjecala da sam i ja nastavila s praksom odlaska u Generalturist.
Osječka poslovnica Generalturista jedna je od najpitoresknijih u gradu. Tamo sa strankama rade dvije žene koje su antipodi onoga što bi jedna turistička agencija trebala zapošljavati. Mogla bih ignorirati to što su neuredne, sa zapuštenim kosama i pretile, jer bi me mnogi mogli prozvati na (političku) nekorektnost. Iako sam mišljenja da zaposlenici koji rade u uslužnim djelatnostima moraju poštovati nekakav minimum u pogledu ulaganja u fizički izgled kako iz poštovanja prema firmi gdje rade, tako i zbog poštovanja prema strankama i korisnicima usluga. No, to što su toliko užasno agresivne, nervozne, nabrijane, to što kad tamo uđete strepite u strahu tko će se sad izderati na vas, to što tamo najčešće nemate gdje sjesti pa stojite kao debil u nekakvom redu, to što se odnose prema vama kao da ste beskućnik koji žica hranu, a ne korisnik s novcima koji ih financira.. to je stvarno bilo too much.. Eventualno, kad im se predstavite pa vas "prepoznaju" ili kada im kažete gdje radite pa ako to nađu dovoljno atraktivnim onda odjednom ne da postanu ljubaznije, već postanu malo manje neurotične i agresivne. Ma, mislim, ako ste ikada u Osijeku i želite vidjeti neviđeno, dajte si odite u osječki Generalturist, na samom je Korzu.. čisto uđite, pitajte nešto bezveze i pratite reakciju. Neće vas razočarati!
Tako sam ja prije jedno godinu do godinu i pol jednostavno odlučila odustati od osječkog Generalturista. Samo sam rekla jedan umorni dosta, ono slegla ramenima.. ne mogu više to gledati i slušati.. Nisam se nikad konfrontirala, nisam ih prozivala na red, jer jednostavno, mislim da se one nikad neće promijeniti. Jednostavno osjetite da je to tako i da tu nitko i ništa napraviti ne može.
Nakon toga, došla mi je na pamet briljantna ideja da, ako već hoću nastaviti s Generalturistom, zašto ne bih kontaktirala zagrebačku poslovnicu Generalturista. I tako sam u Zagrebu malo-malo. Tamo sam uspjela naći jednu osobu, izvjesnog Huga, koji mi relativno brzo radi ono što od njega očekujem i za što, u krajnjem slučaju, dajem novce.
Sve do danas.
Došla sam jutros rano po svoje avio-karte u zagrebačku poslovnicu u Praškoj. Na šalteru me dočekala šalterska službenica, mislim da se nekom na telefon predstavila kao Diana. Pljenila je svojom bahatošću i arogancijom kada mi se slavodobitno izderala da avionske karte nisu plaćene gotovo me prozivajući da šta kojeg vraga tu zauzimam mjesto i dišem zrak ostalim potencijalnim korisnicima njihovih usluga. Nemam snage prepričavati mučni dijalog samo neke detalje..
Na moju napomenu da provjere uplatu koja im je morala sjesti 15. lipnja odbrusila mi je da "jel ja ne znam koliki su oni stroj". Je, baš. Toliko veliki da ne mogu provjeriti jednu najobičniju uplatu. Onda se u jednom trenutku sva puna likovanja, dok sam ja čekala da mi netko od mojih faksira tu prokletu uplatu, obrušila na mene da kako je ona sad provjerila i da taj dan nema nikakve uplate za moju kartu. Ne možete vjerovati. Gledam, ne vjerujem i čekam. I mislim si, što ja koji klinac tu više radim? Jel meni ovo sve treba? I na šta će dotična službenica izgledati kroz koji sat kad se već u pola devet ujutro ovako bahati.
Nisam bila nervozna, ne, bila sam duboko razočarana i mislila sam si da li je ovo moj zadnji dolazak u Generalturist? Da li su, eto ipak, pobijedili da ja više nikad nogom ne kročim u ovakvu jednu poslovnicu? Da li je možda nešto do mene? Da ja imam previsoke kriterije koje naši bahati šalterski službenici ne mogu doseći?
Dotična se službenica Generalturista u jednom trenutku vratila, pretpostavljam da je faks došao, nije više rekla niti jednu jedinu riječ. O isprici ni riječi. Bar da je rekla "eto neki je nesporazum oprostite što ste čekali" ili neku sličnu patetičnu rečenicu, nasmiješila se i doviđenja. A ne. Šutjela je, nešto prčkala i odjednom bacila karte ispred mene na stol. Onak' u papirnatom izdanju bez uloška. Na moje pitanje zašto nema onih ukoričenih futrola, koju svaki kupac karata dobije za avio-kartu podrugljivo je rekla da im je nestalo i nastavila ignorantski raditi neki svoj posao. Valjda je bila preživčana što je, ipak, morala izdati karte, a ovako, da nije bilo uplate, samo bi mi dala nogom u dupe iz agencije. Okrenula sam se i otišla. I dalje sam pod dojmom. Zato sam napisala ovaj post.
Da napomenem da sam im samo u ovoj 2007. godini napravila prometa.. hm.. između 25.000 i 30.000 kuna.. Pa, eto, neka im sad Diana i druge Diane po razno-raznim poslovnicama rade promet. Mene očito više ne trebaju.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Ne znam zašto, ali moji održavaju tradiciju da uvijek kad se negdje putuje da se ide u Generalturist. Od mojih malih nogu pa čak i prije toga. Kao da ne postoji hrpa drugih turističkih agencija. Pa bar ih danas ima na tisuće. No, nekako je ona patetična "starih se navika teško riješiti" presudno utjecala da sam i ja nastavila s praksom odlaska u Generalturist.
Jel meni ovo sve treba? I na šta će dotična službenica izgledati kroz koji sat kad se već u pola devet ujutro ovako bahati. 
