Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 18.06.2007.
Ratkovo sklonište
Kad sam jesenas počela čitati razno-razne teme o planinarenju, jedna od prvih stvari koja me zaintrigirala i za što sam pomislila "wow, kad ću ja to moći vidjeti" bila je Ratkovo sklonište. Izgledalo je fantastično! Nisam mogla vjerovati da tako što neobično postoji kod nas! I evo me, u nešto više od pola godine mog planinarenja došla ja na Ratkovo. Kad ono.. ajme!
Drvo trulo, ti glavni potpornji se otkidaju, stepenice očekuješ da će propasti svakog trena.. totalna nesigurnost..
Nema više onog prekrasnog balkončića, gdje su ljudi klatili noge i pravili super fotke..
Unutrašnjost je uredna s obzirom da se radi o skloništu. Sve je posloženo.
Ali unutra je nesnosan, zaista nesnosan smrad čađi. Ja ne znam jel to uobičajeno za ovakva mjesta, ali ja u tome nema šanse da bih spavala. I da u tome prespavaš, mislim da tjedan dana ne bi sa sebe mogao sprati taj miris (da ne kažem nešto obziljnije hehe)..
Iznenadilo nas je koliko ima začina i drugih nekih dodataka za klopu. Stvarno ima nesebičnih i vrijednih ljudi-planinara.
Za kraj, upute iz Ratkovog! Za "one", ma koji to oni bili..
Stvarno šteta da propada, fotografija "zdravog" Ratkovog skloništa trebala bi biti na svim plakatima za propagiranje našeg turizma u planinama. Posebna je! Čovjek se, kad skrene iza tog famoznog ugla i ugleda sklonište, stvarno zateče i naježi. I znaš što te čeka i, opet, kad to vidiš, ne može te se ne dojmiti..
Da sad ne prepisujem tuđe tekstove, ovdje možete pročitati članak o povijesti Ratkovog skloništa, koji je napisao Ismet Baljić - Puba, koji se dugi niz godina brinuo za sklonište. Objavljen je u knjizi "50 Velebitovih godina".
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Nisam mogla vjerovati da tako što neobično postoji kod nas! I evo me, u nešto više od pola godine mog planinarenja došla ja na Ratkovo. Kad ono.. ajme! 
