Marketing
Ratkovo sklonište
Kad sam jesenas počela čitati razno-razne teme o planinarenju, jedna od prvih stvari koja me zaintrigirala i za što sam pomislila "wow, kad ću ja to moći vidjeti" bila je Ratkovo sklonište. Izgledalo je fantastično! 
Nisam mogla vjerovati da tako što neobično postoji kod nas! I evo me, u nešto više od pola godine mog planinarenja došla ja na Ratkovo. Kad ono.. ajme!
Drvo trulo, ti glavni potpornji se otkidaju, stepenice očekuješ da će propasti svakog trena.. totalna nesigurnost..
Nema više onog prekrasnog balkončića, gdje su ljudi klatili noge i pravili super fotke..
Unutrašnjost je uredna s obzirom da se radi o skloništu. Sve je posloženo.
Ali unutra je nesnosan, zaista nesnosan smrad čađi. Ja ne znam jel to uobičajeno za ovakva mjesta, ali ja u tome nema šanse da bih spavala. I da u tome prespavaš, mislim da tjedan dana ne bi sa sebe mogao sprati taj miris (da ne kažem nešto obziljnije hehe)..
Iznenadilo nas je koliko ima začina i drugih nekih dodataka za klopu. Stvarno ima nesebičnih i vrijednih ljudi-planinara. 
Za kraj, upute iz Ratkovog! Za "one", ma koji to oni bili..
Stvarno šteta da propada, fotografija "zdravog" Ratkovog skloništa trebala bi biti na svim plakatima za propagiranje našeg turizma u planinama. Posebna je! Čovjek se, kad skrene iza tog famoznog ugla i ugleda sklonište, stvarno zateče i naježi. I znaš što te čeka i, opet, kad to vidiš, ne može te se ne dojmiti..
Da sad ne prepisujem tuđe tekstove, ovdje možete pročitati članak o povijesti Ratkovog skloništa, koji je napisao Ismet Baljić - Puba, koji se dugi niz godina brinuo za sklonište. Objavljen je u knjizi "50 Velebitovih godina".
Post je objavljen 18.06.2007. u 09:37 sati.