Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 12.06.2007.
Buran vikend (ne samo Bitoraj!)
Prošli je vikend, opet, bio pun događanja i to ne samo onih planinarskih! Obišli smo više mjesta. Prvo, popeli se na Bitoraj - vidno razočarana jako slabom markacijom na terenu, a i čudnim objašnjenjima u Poljakovoj knjizi. Malo se zagubili. Drugo, spavali u Fužinama, gradić presladak, ljudi jako srdačni i ljubazni, papali divljač, sve u svemu impresionirana. Posebno uređenim ulicama i kućama punim cvijeća. Dakle, ti Gorani si stvarno daju truda da im dvorišta i kuće lijepo izgledaju. Treće, u nedjelju se odlučili za Samarske stijene. Prvo me se dojmila Matić poljana i priča o 26 smrznutih planinara. Pisat ću i o tome. Inače, plan je bio doći do Ratkovog i nazad. Prošetat se sat-dva, jer smo po običaju i subotu i nedjelju planinarenje počeli u tradicionalni sat - 13h. Međutim, sudba se našalila sa mnom pa smo umjesto u Ratkovo sklonište, kad smo već prošli ohoho, skužili da se približavamo vrhu Samarskih stijena. Blago zabezeknuta, sretna da ću se popeti na izazovniji vrh nakon Kleka, ujedno malo isprepadana svim onim pentranjem, osvojih Samarske. Bilo je ludo i nezaboravno! Uživala sam u svakoj minuti i niti jednom mi nije bilo naporno.
Kasnije smo otišli i do Ratkovog, tamo sam bila razočarana kako ta kuća propada. Šteta da se ne obavlja. Sjećam se da kad sam počela čitati o planinarskim izletima da su me dva mjesta dojmila - Premužićka i Ratkovo sklonište. Premužićka je bila puno više od onog što sam očekivala (a puno sam očekivala). No, Ratkovo me baš rastužilo, zapravo je to bolja riječ od "razočaralo". Š t e t a ! U povratku smo išli starom cestom sve do Vrbovskog, tamo smo pokušali naći nešto za klopati i - nismo uspjeli. Ali smo završili u Kanjonu Kamačnik. Prekrasan, maglovit, ludo nešto! No, nije bilo klope. Zato smo papali u Rimu!
Nastavak slijedi u dva-tri posta u sljedećim danima.. Za sad dva ljepotana koja sam zatekla na samom vrhu Samarskih stijena..
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
