Marketing
Buran vikend (ne samo Bitoraj!)
Prošli je vikend, opet, bio pun događanja i to ne samo onih planinarskih! Obišli smo više mjesta. Prvo, popeli se na Bitoraj - vidno razočarana jako slabom markacijom na terenu, a i čudnim objašnjenjima u Poljakovoj knjizi. Malo se zagubili. Drugo, spavali u Fužinama, gradić presladak, ljudi jako srdačni i ljubazni, papali divljač, sve u svemu impresionirana. Posebno uređenim ulicama i kućama punim cvijeća. Dakle, ti Gorani si stvarno daju truda da im dvorišta i kuće lijepo izgledaju. Treće, u nedjelju se odlučili za Samarske stijene. Prvo me se dojmila Matić poljana i priča o 26 smrznutih planinara. Pisat ću i o tome. Inače, plan je bio doći do Ratkovog i nazad. Prošetat se sat-dva, jer smo po običaju i subotu i nedjelju planinarenje počeli u tradicionalni sat - 13h. Međutim, sudba se našalila sa mnom pa smo umjesto u Ratkovo sklonište, kad smo već prošli ohoho, skužili da se približavamo vrhu Samarskih stijena. Blago zabezeknuta, sretna da ću se popeti na izazovniji vrh nakon Kleka, ujedno malo isprepadana svim onim pentranjem, osvojih Samarske. Bilo je ludo i nezaboravno! Uživala sam u svakoj minuti i niti jednom mi nije bilo naporno.
Kasnije smo otišli i do Ratkovog, tamo sam bila razočarana kako ta kuća propada. Šteta da se ne obavlja. Sjećam se da kad sam počela čitati o planinarskim izletima da su me dva mjesta dojmila - Premužićka i Ratkovo sklonište. Premužićka je bila puno više od onog što sam očekivala (a puno sam očekivala). No, Ratkovo me baš rastužilo, zapravo je to bolja riječ od "razočaralo". Š t e t a ! U povratku smo išli starom cestom sve do Vrbovskog, tamo smo pokušali naći nešto za klopati i - nismo uspjeli. Ali smo završili u Kanjonu Kamačnik. Prekrasan, maglovit, ludo nešto! No, nije bilo klope. Zato smo papali u Rimu! 
Nastavak slijedi u dva-tri posta u sljedećim danima.. Za sad dva ljepotana koja sam zatekla na samom vrhu Samarskih stijena..
Post je objavljen 12.06.2007. u 21:37 sati.