Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 31.05.2007.
Leska(renje)
Leska je poučna staza koja ide u krug i započinje na ulazu u Nacionalni park Risnjak, odmah iza naplatnih kućica. Govorim o ulazu iz Crnog Luga. Must see! Prekrasna šuma, jedna od najljepših u kojima sam bila. Treba vam nekih 1,5 h lagane ophodnje! Svuda je zeleno, zeleno, zeleno, prekrasno!
Instalacije korijenja.. nešto je pisalo kako i ti panjevi itekako pridonose životu u šumi i da na njima vrvi život. Osim što ga iskorištava i drvo do panja.
Staza, inače, ide cijelim putem kroz šumu, ali na više mjesta vidite da, ustvari, kružite oko jedne prekrasne livade..
Poučna staza, za one koji ne znaju, znači da pičite nekom stazom i svako malo vas dočeka neka informativno-edukativna tabla na kojoj možete više pročitati o mjestu kroz koje prolazite. Ovo je jedna od najstarijih, ako ne i najstarija poučna staza u Hrvatskoj. Što i nije teško za zaključiti iz dva razloga. Prvo, slabo funkcionira pregled gdje se točno nalazite, malo-malo pa fali označena točkica gdje ste točno u tom nekom trenutku. Drugo, toliko je zbrda-zdola sve napisano da pola ne kužite. O tome da je i nekako kvazi-stručno napisano da ne govorim. Čitaš i i ne vjeruješ. Ili odjednom hrpa nekih stručnih termina. Ili odjednom krene s nekim detaljima. Mi smo se već smijali.
Ovdje na slici je, koliko smo skužili, način kako se pripremao drveni ugljen. A u kućici desno su, valjda, ti koji su lijevo "grijali drvo" spavali. Ne pitajte za detalje! E da, na ovoj desnoj kućici je staklo na vratima. I neki vandali su je bočno malo oštetili, valjda su htjeli ući. Pa šta je onda nisu ostavili otvorenom, ne kužim..
Hodamo, mi hodamo, kružimo, kad odjednom "privatni posjed Raukar". Zbunjola. Pa šta ne bi to sve trebalo bit tradicionalno oteto i nacionalizirano? Kako su njima ostavili njihov komad zemlje usredn nekog nacionalnog parka? Anyone?
Ili je netko po pljusku pravio kolutove naprijed kako bi se skotrljao do staze ili smo upravo naišli na svježe tragove neke nemani..
Prekrasna izmaglica..
U Leski, or should I say Lijeski, nas je dočekalo dosta loše vrijeme.. negdje na pola puta je bio strahovit pljusak s grmljavinom.. imali smo prvo kišobrane, onda smo se preobukli u kabanice.. prvi put da sam nosila kabanicu nakon 100 godina i mogu reći da sam zaboravila kako ista djeluje. Gore sam bila suha, a tamo dokle je sezala kabanica pa prema dolje kompletno mokra. Također nisam znala da ako malo spustiš kapuljaču pa je opet digneš na glavu, u kapuljači će vam se potencijalno skupiti voda koju vraćanjem kapuljače sipate niz vrat i po kosi.
Never mind. Kad smo već prošli cijelu stazu i došli do ulaza u Nacionalni park, onako u kabanicama, mokri, uljepljeni i zgužvani, djeca koja su tamo bila na izletu stala su kolektivno vrištati, upirati prstom u nas i ispitivati jesmo li izgubljeni šumski ljudi koji još uvijek nisu saznali da je Domovinski rat, zapravo, završen.
Ne sjećam se da sam ikad tako bila pokisla, ali bilo je prekrasno iskustvo, bila sam puna dojmova.. opet bih otišla prošetati se tom magičnom šumicom!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
nas je dočekalo dosta loše vrijeme.. negdje na pola puta je bio strahovit pljusak s grmljavinom.. imali smo prvo kišobrane, onda smo se preobukli u kabanice.. prvi put da sam nosila kabanicu nakon 100 godina i mogu reći da sam zaboravila kako ista djeluje. Gore sam bila suha, a tamo dokle je sezala kabanica pa prema dolje kompletno mokra. Također nisam znala da ako malo spustiš kapuljaču pa je opet digneš na glavu, u kapuljači će vam se potencijalno skupiti voda koju vraćanjem kapuljače sipate niz vrat i po kosi. 
