Marketing
Leska(renje)
Leska je poučna staza koja ide u krug i započinje na ulazu u Nacionalni park Risnjak, odmah iza naplatnih kućica. Govorim o ulazu iz Crnog Luga. Must see! Prekrasna šuma, jedna od najljepših u kojima sam bila. Treba vam nekih 1,5 h lagane ophodnje! Svuda je zeleno, zeleno, zeleno, prekrasno!
Instalacije korijenja.. nešto je pisalo kako i ti panjevi itekako pridonose životu u šumi i da na njima vrvi život. Osim što ga iskorištava i drvo do panja.
Staza, inače, ide cijelim putem kroz šumu, ali na više mjesta vidite da, ustvari, kružite oko jedne prekrasne livade..
Poučna staza, za one koji ne znaju, znači da pičite nekom stazom i svako malo vas dočeka neka informativno-edukativna tabla na kojoj možete više pročitati o mjestu kroz koje prolazite. Ovo je jedna od najstarijih, ako ne i najstarija poučna staza u Hrvatskoj. Što i nije teško za zaključiti iz dva razloga. Prvo, slabo funkcionira pregled gdje se točno nalazite, malo-malo pa fali označena točkica gdje ste točno u tom nekom trenutku. Drugo, toliko je zbrda-zdola sve napisano da pola ne kužite. O tome da je i nekako kvazi-stručno napisano da ne govorim. Čitaš i i ne vjeruješ. Ili odjednom hrpa nekih stručnih termina. Ili odjednom krene s nekim detaljima. Mi smo se već smijali.
Ovdje na slici je, koliko smo skužili, način kako se pripremao drveni ugljen. A u kućici desno su, valjda, ti koji su lijevo "grijali drvo" spavali. Ne pitajte za detalje! E da, na ovoj desnoj kućici je staklo na vratima. I neki vandali su je bočno malo oštetili, valjda su htjeli ući. Pa šta je onda nisu ostavili otvorenom, ne kužim..
Hodamo, mi hodamo, kružimo, kad odjednom "privatni posjed Raukar". Zbunjola. Pa šta ne bi to sve trebalo bit tradicionalno oteto i nacionalizirano? Kako su njima ostavili njihov komad zemlje usredn nekog nacionalnog parka? Anyone?
Ili je netko po pljusku pravio kolutove naprijed kako bi se skotrljao do staze ili smo upravo naišli na svježe tragove neke nemani..
Prekrasna izmaglica..
U Leski, or should I say Lijeski, 
nas je dočekalo dosta loše vrijeme.. negdje na pola puta je bio strahovit pljusak s grmljavinom.. imali smo prvo kišobrane, onda smo se preobukli u kabanice.. prvi put da sam nosila kabanicu nakon 100 godina i mogu reći da sam zaboravila kako ista djeluje. Gore sam bila suha, a tamo dokle je sezala kabanica pa prema dolje kompletno mokra. Također nisam znala da ako malo spustiš kapuljaču pa je opet digneš na glavu, u kapuljači će vam se potencijalno skupiti voda koju vraćanjem kapuljače sipate niz vrat i po kosi.
Never mind. Kad smo već prošli cijelu stazu i došli do ulaza u Nacionalni park, onako u kabanicama, mokri, uljepljeni i zgužvani, djeca koja su tamo bila na izletu stala su kolektivno vrištati, upirati prstom u nas i ispitivati jesmo li izgubljeni šumski ljudi koji još uvijek nisu saznali da je Domovinski rat, zapravo, završen.
Ne sjećam se da sam ikad tako bila pokisla, ali bilo je prekrasno iskustvo, bila sam puna dojmova.. opet bih otišla prošetati se tom magičnom šumicom!
Post je objavljen 31.05.2007. u 13:50 sati.