Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 24.05.2007.
Gacanje po Gackom polju
Ako ste posjetili N.P. Sjeverni Velebit, šteta je ne proskitati i obližnjim Gacki poljem, koje se ugnjezdilo između Velebita i Kapele. Prekrasno je, voda na sve strane, premreženo hrpom cestica, sve je zeleno, bar u ovo doba godine.. možete vidjeti izvore rijeka, fino papati i uz male novce odlično provesti jedan dan u skitnji! Prvi put sam skitala po ovom kraju, ima dosta sela i zaseoka, snimila sam puno fotki, ljudi su jako susretljivi i ljubazni..
Morat ćete više puta stati i pitati nekog gdje se točno ide, jer uske ceste nisu baš najbolje obilježene. Staneš i pitaš nekog za smjer, čovjek ti sve odgovori i onda te još ispita odakle si, šta radiš, gdje idete, itd. Usput, kako smo više ljudi pitali i kako je svaki krivo procijenio udaljenost do tog nekog mjesta koje smo tražili, obratite na to pažnju. Dakle, reći će vam dobar smjer, ali će ga skratiti bar za kilometar. No, bio je užitak vozikati se okolo.
Ima više izvora rijeka, tzv. vrila. Najveća su Majerova vrila koja se upravo preuređuju.
U Majerovom vrilu u mjestu Sinac snimih super fotki.. tamo radi simpa djevojka koja nam je dala potrebne informacije. Jedan od ovih mlinova je u full pogonu, radi i, čak, možete kupiti brašno pripremljeno na starinski način! U drugoj pak imate priliku vidjeti kako je izgledala soba u neka stara vremena iznad mlina.. i tak' zgodno je.. upad ne plaćate, iako ti dođe da ostaviš koju kunu da im olakšaš bar malo renoviranje.
Ovo su zgodni momci od kojih smo kupili premirisne i prefine jagode, GMO free, ofkors! Objasnili su nam i kako nema škole kad zapada snijeg.
Papali smo u najpoznatijem tamnošnjem restoranu Vrila Gacke. Netko je od vlasnika očito živio vani, jer je bilo par detalja koji su me razveselili i odskakali od onog klasičnog restoranskog kiča.
U resotranu "Vrila Gacke" možete naručiti finu pastrvu i popiti okej vino za 50-ak kuna po osobi. Nevjerojatno i istinito. Gacko polje je, inače, raj za ribiče! Evo kako izgleda za jednu osobu hehe.. Janjetina je oko 100 kn kilogram, ono, standardna cijena. E da! Nemojte zaboravit naglasiti da NE presole jelo.. hvala!
Evo još malo detalja.. gledajte ovo goluba, koji pozer, hehe..
A postoji i Trg prijateljstva, doduše malo napušten, but who cares..
Dugo sam čekala da mi se naguze u isto vrijeme..
Kakvo neobično cvijeće, totalno sam otkinula, prekrasno je!
Vjerovali ili ne, naišli smo i na ovo.. projetjeli autima i onda ono zbunj, rikverc, fotkanje u nevjerici.. aerodrom!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Usput, kako smo više ljudi pitali i kako je svaki krivo procijenio udaljenost do tog nekog mjesta koje smo tražili, obratite na to pažnju. Dakle, reći će vam dobar smjer, ali će ga skratiti bar za kilometar. 
No, bio je užitak vozikati se okolo.
