Listovi zivota

postoje osobe u našim životima što nas čine sretnima, samim time što su se našle na raskršću s nama...

poneki odu zajedno s nama uz bok gledajući mnogo mjeseca...druge vidimo ponekad mimoilazeći se...

svi ih zovu prijateljima...ima raznih...

na drveću života, list prastavlja prijatelja...

prvi u nizu je naš prijatelj otac i naša prijateljica majka. oni nam pokazuju što je život...

zatim dolaze prijatelji braća i sestre, s kojima dijelimo naš prostor.

poznajemo cijelu obitelj lišća koje poštujemo i kojima želimo svako dobro...

ali sudbina nam dodjeli i druge prijatelje, one za koje nismo znali da će se križati s našim korakom...

mnoge od njih zovemo prijateljima duše i srca...iskreni su, pravi su...znaju kad nam nije dobro...znaju što nas uveseljava...

ponekad se jedan od tih prijatelja instalira u našem srcu. zovemo ga zaljubljenim...

daje nam svijetlo u očima, pjesmu na usnicama, prska naše noge...

ima i onih u prolazu, nekad jedan vikend, jedan dan , jedan sat...

oni ostavljaju osmjeh na našem licu, za svo vrijeme što su s nama.

ne zaboravimo prijatelje koji su daleko, one koji se nalaze na vrhu drveta.

vrijeme prolazi, ljeto odlazi , jesen dolazi i gubimo neke od naših listova...neki narastu sljedećeg ljeta, a neki ostaju mnogo ljeta.

ono što nas veseli je da listovi koji su otpali, nastavljaju živjeti s nama hraneći naše korjenje s radošću...

to su sjećanja trenutaka prekrasnih, kada susrećemo naš hod.

želim ti listu mog drveta; mir, ljubav, sreću i blagostanje...danas i uvijek...

naročito zato, jer je svaka osoba što prolazi našim životima jedinstvena...

svaki puta ostavlja nešto svoje, i uzima nešto naše...

ima onih koji uzimaju puno, ali nema onih koji ne ostave ništa.

to je najveća odgovornost naših života, i ispit istinit, da se dvije duše ne sretnu slučajno...