30
ponedjeljak
travanj
2007
zavjet
NE MOGU TI MILI OBECATI DA CU ZIVJETI VJECNO ALI...
MOGU TI OBECATI da cu te voljeti u momentima za koje ne mozes ni zamisliti da ce doci, cvrsto te u narucju drzati onda kad ti strah stopala zakuje i tuga tezak teret na ramena stavi.
Bit cu uz tebe i onda kad ti nemir srce obuzme, tajna slutnja i zrno sumnje kad u tebi korijen puste ja cu biti uvjek tu na koga ces se moci osloniti, poslijednja dva oka uz koje ces se siguran buditi.
NE MOGU TI MILI OBECATI da ce nam zivot bez svadze proci ALI...
MOGU TI OBECATI da cu odrzati obecanje, da ce nasa svaka svadza trajati samo 3 sekunde, da bez mog zagrljaja nikad neces zaspati, ni jedno jutro sam u krevetu neces docekati, bez mog njeznog sapata u san neces otploviti, nikad vise sam na kisi stajati.
Nemoj se na mene ljutiti onda kad mi ponos srce obuzme, kad sila tastine niz moj jezik kao nabujala rijeka teske rijeci donese, kad ne shvatam zasto si tuzan ili zbog neceg ljut, kad mi razum zataji a srce se bez razloga u mjestu kao ringispil okrece.
NE MOGU TI MILI OBECATI da cu sutra jutro docekati ALI...
MOGU TI OBECATI da sve dok ove oci sunce jutrom vide, sve dok u ovim grudima ima bar malo snage da se stegnu onda kad ih dlanom pomilujes, sve dok ove usne mogu tvoje ime da nose, i sve dok u moje drhtave prste moze da stane i jedan mali pramen tvoje kose, ja disat cu zbog tebe i voljet cu te onako kako te sad volim...puno vise nego samu sebe...
komentiraj (6) * ispiši * #