23

petak

veljača

2007

let

Jeli to uplasene ptice krik
sto mi nemire budi
dal je to sjena il zamisljen lik
pa u meni sjecanja bude

Mozda je jecaj zgazene trave
teskoga hoda umoran korak
trapave noge sto ga prave
svaki sljedeci sve vise gorak

Evo sam stala na pola puta
nazad nemogu,staze se skrile
maglovit pogled za njima luta
a znam jos juce,tu negdje su bile

Ispracam pogledom pticu
zazeljeh da ima sretan let
rosan trag na mome licu
zaljeva uspavan tuzni cvijet

Spustit cu lice na travu sto place
rukom cu tijesiti maleni cvijet
dok srce kuca jace i jace
zamisljat cu da imam sretan let

komentiraj (1) * ispiši * #

<< Arhiva >>

0