zivot....

Zivot je kao knjiga, ima svoj pocetak i zavrsetak .I naslov koji nosi je moje ime. Kao sto i knjige ne nastaju svojom voljom, nego necijom zeljom, ljubavlju, isto se dogadja s nasim zivotima.
I moji dani su nalik stranicma neke kronike, nekog romana, ispunjene zapisima jedne duse,ispisanim tintom jednog vremena. Takoder stranice moje knjige su svjedocanstvo mojih napora da dosegnem i ostvarim smisao.
Uvijek ostaje pitanje: koje je smisao jedne knjige?
I tko joj ga daje ili odredjuje: pisac ili citatelj?Vjerujem da jedno djelo, jedna knjiga nije gotova ili zavrsena s posljednom tockom koju stavi autor, jer iza posljednje tocke, slijedi "uskrsnuce" u memoriji citatelja.
Na isti nacin, svatko tko ce zavirit u moj zivot, makar se i neprimjetno usulja na njegove stranice, cini da knjiga mojeg zivota raste kao svjedok mojih misli, koje se oglasavaju kao glasnici mojih uspjeha, ili se uzdizu kao dim s zgarista mojih neuspjeha.
Mozda zivot i knjiga dijele isti smisao: jer i zivot, kao i knjiga, tezi da bude ispunjen, prazne stranice nisu razlog njihova postojanja. Doduse, uvijek se dogodi po koja prazna stranica, ili prazni redak, ali ne moze postojati ni zivot, ni knjiga bez sadrzaja.
U tome i jest njihov smisao. I koji je smisao knjige moga zivota, na koji nacin ce svi ti dnevni zapisi, koji ostaju zauviejk iza mene, u necijim ( na kraju, i u mojim vlastitim) ocima dobiti na vaznosti? Kad bi netko doista mogao sazeti moj zivot u jednu knjigu, i listajuci i citajuci je, volila bih da u njoj ne otkrije odgovore, nego pitanja, koja ce mu pomoci u pisanju i stvaranju svoje vlastite knjige zivota.
Jer knjiga nastaje iz vrtloga pitanja, ne iz bonace odgovora.
Na pocetku svake knjige stoji pitanje, a ne odgovor. Svi mi zivimo s nasim pitanjima. Vjerujem, bolje receno, nadam se da cu onog dana kada stavim posljednju tocku u svojoj knjizi, tj. kada smrt je utisne mojom vlastitom rukom, da cu tada spoznati odgovore na sva moja pitanje koja se pojavljuju na stranicama moje knjige zivota, i izmedju njezinih redaka.