Okružen vojnicima i teškim oklopnim naoružanjima i ostalom vojnom opremom koju ima na sebi, teško je dolazio do daha. Nosnice su bile pune prašine i u ustima okus koji ne može isprati a niti ga progutati. Pokušavao je biti koncentriran na ono što radi jer svaka mala greška u ovom okruženju može biti pogubna. Godinama se već nalazi u vojnim redovima koje su na zadatku u dalekim pustinjskim zemljama poput ove. Na ovakvu ideju došao je jednom kada je shvatio da dobra zarada ima prednost ispred mukotrpnog i nedovoljno cijenjenog rada u svojoj zemlji.
Uvijek iznova i s nestrpljenjem je čekao da padne noć da se povuče u sobu s nekoliko kreveta u kojima su spavali vojnici iz raznih krajeva svijeta i različite boje kože. Tu je jedino nalazio svoj mir uz računalo i na stranicama na kojima ima ženskih likova koje bude maštu uspaljenog vojnika.Takva vrsta zabave ovdje je bila jedina. Pozornost mu je jednoga dana privukao ženski lik s jedne takve stranice na kojoj se upoznaju osobe iz cijelog svijeta. Lik žene koja ima onu karizmu koja privuče nekog neodoljivom žestinom. Odlučio je da će joj poslati kratki pozdrav. Bit će to jedno novo upoznavanje za njega u ovom okrutnom svijetu u kojem se nalazi. Dani su prolazili sporo i mučno. Dnevni monotoni raspored koji je imao svoj ustaljeni tempo nije se mijenjao već godinama. Konačno je došao i taj dan kada je ugledao odgovor na poruku koju je poslao i na koju je skoro zaboravio. Nakon nekoliko uvodnih riječi koje su bile formalne, otkrili su da se međusobno privlače više od očekivanog. Svaka slijedeća poruka je bivala sve više napaljujuća i sve više palila požudne misli u njegovoj ali i u njezinoj mašti. Pisala mu je sve svoje osjećaje koje je gajila prema njemu od trenutka kada je prvi put ugledala njegov lik na slici koje su razmijenili.Zamišljao je i u svojoj mašti doživljavao njezin lik kao stvarnost. Pisali su duge i napaljujuće poruke, toliko nabijene požudom da je znao izgubiti pojam o vremenu u kojem se nalazi. Maštao je o toj ženi koja je za njega samo lik koji nikada nije dodirnuo. Budio se noćima u znoju koji ga je oblivao od nemirnih snova. Dani su se nizali, svaki nalik jedan na drugi. Živio je za njezine poruke. U sve ove godine koliko je bio u ovome svijetu, nikada se nije upitao zašto to radi i zašto mu je ovo trebalo. Otići iz svoje sredine i posvetiti svoj život ovom sivilu. Zar nije bilo bolje da je ostao u svom primorskom gradu u kojem ima svoj dom i svog razmaženog psa s kojim povremeno odlazi u šetnju uz more. Nikada do sada nije mu toliko falilo sve to dok nije upoznao ženu zbog koje noćima ne spava. Zamišljao ju je u svom zagrljaju i u ljubavnom činu koji je opisivala. U svakom takvom trenutku uzbuđenje u njemu je bilo toliko jako da je pulsiralo čitavim tijelom. Sve teže je podnosio vrijeme. Živio je za poruke strastvenog sadržaja koje mu je slala . Palila ga je do te mjere da je gubio razum. Svaki pokušaj da se koncentrira na okolinu bivao je sve teži. Bilo je dana kada je uzbuđenje u njemu raslo od same pomisli da će otvoriti računalo i da će ga dočekati još jedna poruka u kojoj mu govori što bi željela da joj radi. Znao je da je svaku poruku pisala jednako tako napaljena kao i on i to ga je još više palilo. Postajao je svakim danom sve više uznemiren. Bojao se da će poludjeti ako ovako nastavi. Nije mu puno pomogao niti odlazak u teretanu gdje je pokušavao skrenuti svoje misli. Dani su postajali sve mučniji i duži. Teško je držao koncentraciju na ono što radi a da ne misli o njoj. Nikakva fizička aktivnost nije mogla iz njega izvući tu nabijenu snagu osjećaja kojeg ima u sebi. Želio je tu ženu svakim danom sve više, želio ju je toliko jako da ga je bolio svaki dio tijela. Donio je odluku da mora otići iz ove pustinje. Makar na kratko, ali mora. Nije više mogao tako. Morao ju je vidjeti, imati, ljubiti, morao je osjetiti njezino tijelo ispod svojeg, mirisati joj kožu i mrsiti kosu. Odlučno je rekao da mora otputovati nazad u svoj rodni grad. Spakirao je svoje prašnjave stvari u kofer, kratko se pozdravio s ostalim vojnicima i napustio kamp. Samo prašina koju ostavlja vozilo kojim odlazi podsjeća na to da je jedan od rijetkih koji napušta ovakva mjesta i odlazi jer je pokleknuo pod pritiskom naboja strasti jedne žene. One koja je njegovu volju za ovakvim životom razbila u samo nekoliko mjeseci dopisivanja s toliko riječi koje su ga palile više od bilo koje žene u stvarnosti . Na aerodromu dok je čekao avion za polazak. Još jednom je preispitao svoje misli, da li je donio ispravnu odluku. Ali želja za tom ženom bila je jača od svega, svaka pomisao na nju budio je vatru u njegovim grudima i odmah je znao da je donio pravu odluku. Zvuk nadolazećeg motora aviona vratio ga je u stvarnost. Posljednji put se okrenuo oko sebe da pogleda ovu pustinju koju napušta. Nije žalio, nije htio o tome ni razmišljati. Previše je uzbuđen da bi takve misli mogle u njemu potisnuti one o kojima trenutno žudi. Smjestivši se u svoje sjedalo duboko je uzdahnuo kao da je tako htio otpuhnuti sve ovo što je u sebi potiskivao tako dugo, kao da otpuhuje pustinjsku prašinu sa sebe. Pogledao je na sat i pomislio da bi za vrijeme dok ne stignu na odredište, mogao i zaspati. Pokušavao se opusti i barem malo odspavati, san mu je bio potreban, noćima nije spavao. Ali uzbuđenje koje je kolalo njegovim venama nije mu dalo san na oči. Trebao je nešto žestoko da suzbije svu silinu emocija koje mu ne daju mira. Na svu sreću stjuardesa je u tom trenutku prošla i ponudila piće. Uzeo je čašu kao da mu o tome ovisi život i sasuo žestoku tekućinu u grlo i tako malo suzbio navalu adrenalina. Na trenutak je zatvorio oči i već je vidio njezin lik ispred sebe. Bila je tako stvarna, mogao je u svojim mislima dočarati njezin miris kože, njezine usne na sebi, njezin glas koji je bio tako topao i mazan. Njegovo ubrzano disanje je postajalo sve jače da je istog trena otvorio oči i naglo ustao sa svog sjedala i otišao u toalet.Trebao je malo hladne vode na svom licu , koje ga je peklo od uzbuđenja. Umio se i pogledao u ogledalo. Vidio je svoje lice koje je poprimilo izgled nekog tko je ostario prije vremena na onom pustinjskom suncu. Pitao se da li je vrijedilo tolike godine provesti izvan svog doma, prijatelja, žena, obitelji, svog psa, svog grada, mora i mirnog života. Samo je želio imati nešto zarade s kojom bi dočekao mirnu starost a dobio je to da su ga godine mimoišle i uz sebe nije stigao imati ženu koju je volio. Još je jednom svoje lice umio hladnom vodom i vratio se u sjedalo.
Srce mu je tako snažno udaralo u grudima kada je avion dotaknuo tlo po kojem su se još neko vrijeme vozili dok nije potpuno stao. Nestrpljivo je posegnuo za svojim stvarima i poželio što prije izaći i udahnuti zrak koji ima miris čistoće i zemlje za kojom je čeznuo. Sunce je bilo jako ali ipak nije toliko palilo kožu kao ono na kojem je do nedavno bio. Neko vrijeme je stajao kao ukopan na mjestu i želio je upiti svaki atom ove slike koja je ispred njega, nije ni znao koliko mu nedostaje ovaj kraj dok se nije odlučio na povratak. Nije nikome najavio svoj dolazak, nije niti stigao svima objaviti svoju namjeru, ali nije to rekao ni ženi zbog koje se odlučio na ovakav čin. Ovo je trebalo biti iznenađenje. Došavši u stan prvo je otišao pod tuš i dugo ispirao svu prašinu sa sebe, pustio je da voda teče po njemu toliko dugo dok ne bude sasvim siguran da je i zadnje zrnce pijeska otišlo s mlazom vode. U ogledalu je pogledao svoj lik i razočarano dodirnuo vrećice ispod očiju koje nije mogao nikako prikriti a bile su okrutni podsjetnik na to da je noćima mučio sebe mislima o toj ženi zbog koje mu san na oči nije dolazio. Otišao je do obližnjeg hotela i iznajmio sobu. Želio je sve pripremiti za nju kada dođe da se osjeća ugodno. Naručio je bocu vina i buket cvijeća i sve je u toj sobi bilo onako kako je zamislio. Nazvao ju je. Njezino iznenađenje što čuje njegov glas je bilo toliko veliko da se jedva suzdržala da ne vrisne. Imala je tako nježan glas da je i on ostao na trenutak zatečen. Oduvijek ju je zamišljao kao ženu koja ima nježnosti toliko da bi se bojao je dotaknuti, uzbuđenje u njemu je opet raslo, bio je toliko napet da je jedva uspio izgovoriti da je upravo sletio u grad i da je čeka na obali mora. S druge strane linije nastao je tajac, pomislio je da je možda odustala od toga da ga želi vidjeti, možda je ona samo iluzija za kojom se poveo u toj tuđini i u uvjetima u kojima je bio. Činilo mu se da je prošla vječnost prije nego je progovorila. Naravno da ga je željela vidjeti, čekali su ovaj trenutak oboje.
Vrijeme je tako sporo prolazilo dok ju je čekao ,da je pomislio da nikada neće doći taj trenutak kada će je ugledati. Uzbuđenje u njemu je raslo sve više i drhtaji njegovog tijela postajali sve izraženiji. Vani je bilo vruće ali njegovo tijelo se treslo, izgledao je poput očajnika koji stoji tu i iščekuje nešto kao da mu život ovisi o tome. Nervozno se premještao s noge na nogu i pogledavao na sat. Nije se obazirao na prolaznike koji su ga u čudu pogledavali zbog njegove nervoze koja je bila očita. Nije podnosio tuđa mišljenja i sudove o tome čime se bavi i što radi. U ovom trenutku želio je samo tu ženu kraj sebe i samo mu je to bilo važno. Da skrati vrijeme dok čeka, pokušavao je zamisliti kako izgleda .Ima li tijelo koje pali jednako dobro kao i pisma koje mu je slala.
U jednom trenutku ju je ugledao. Znao je da je to ona, osjećao je to .Sva krv se sjurila u njegovo lice, u trbuhu mu je zatreperilo i osjetio grč koji mu je snažno prodro kroz vene.To je bila ona. Imala je lepršavu ljetnu haljinu koja se njihala skupa s njezinim bokovima. Visoke pete su njezinu vitku figuru samo još više izdužile a plava duga kosa joj je lepršala na povjetarcu koji je dolazio s mora. Kako mu je više prilazila tako se u njemu sve više budilo. Osjetio je da je na trenutak zastala i pogledala ga u oči a njegovim tijelom je proletjela struja i imao je dojam da će se srušiti od uzbuđenja. Potrčala je prema njemu i pala mu u zagrljaj. Mirisala je na vaniliju, zario je usne u njezinu kosu. Stisak je bio tako čvrst da je pomislio da će je zagušiti. Ljubili su se nasred šetališta i suze su im se miješale s poljupcima. Bila je nešto najljepše što je ikada držao u svom naručju, nježna i poželjna. Primio ju je za ruku i krenuli prema obližnjem hotelu. U liftu hotela kad su ostali sami eksplozija seksualnog naboja koja je ključala u njima, eksplodirala je. Naslonio ju je na zid lifta i ljubio njezine čvrste i lijepe grudi. Zavukao je ruku u njezine gaćice i milovao intimne dijelove njezinog tijela. Bio je željan žene, jedva je disao od uzbuđenja.. Lift se zaustavio a oni su izašli iz njega a da se nisu prestajali ljubiti. Podigao ju je u ruke i odnio do sobe, nogom je zalupio vrata za sobom. Ovaj trenutak je čekao mjesecima, nije mogao vjerovati da je stvarnost. Imao je ženu ispred sebe za kojom je čeznuo. Silina strasti je buknula. Strgao je haljinu s nje, pali su na pod, nisu se prestajali ljubiti. Odjeća je nestala s njih u trenu. Zastao je i pogledao njezino golo tijelo koje je bilo ispod njega, koža joj je bila toliko meka da se bojao da će je povrijediti svojim grubim vojničkim rukama. U tom trenutku niz njezino lice potekla je suza. Jezikom je svojim polizao suze s lica, znao je da su to suze strasti i želje. Polako i nježno svojim je jezikom nastavio prema dole, lizao joj je grudi, trbuh, međunožje i bedra. Jedva je suzdržavao svoj seksualni naboj ali nije htio da to bude tako brzo, želio je uživati u svakom trenutku o kojem je maštao. Molila ga je da je uzme dok je nježno stenjala ispod njegovog snažnog tijela o kojem je maštala. Bila je topla i željna ovog trenutka koliko i on. Kada je bio u njoj buknulo je sve ono što su potiskivali, pokreti su im bivali sve žešći i jači i brži. Bila je tako sitna ispod njegovog tijela morao se kontrolirati da ne napravi nešto presnažno da je ne povrijedi. A ona je izvijala svoje tijelo tako snažno da se jedva kontrolirao, želio je da ovaj trenutak potraje što duže. Na trenutak se osjećao kao životinja koja želi svoj plijen što prije progutati.Njegove snažne ruke obavijale su njezine tanke bokove, dok bi svoje lice zario u njezine grudi koje su poskakivale u ritmu njihovih pokreta. Uzdasi su bivali sve brži i pokreti sve snažniji, vrhunac se bližio, oboje su svršili istovremeno uz glasne krikove. Iscrpljeni od uzbuđenja i strasti pali su jedno kraj drugog na pod i tako ležali nepomično neko vrijeme. Disali su duboko i zadihano, tako dugo da im je trebalo nekoliko trenutaka da se priberu i pogledaju jedan drugom u oči. Pridigao se na laktove i još jednom pogledao lice žene koja mu je u ovom trenutku podarila sebe. To je želio čitav svoj život. Blaženi osmijeh s njezinog lica govorio mu je da je napravio pravu odluku kada je došao ovamo zbog nje. Trenutak u kojem imaš ženu koja uživa u svakom dodiru, ženu koju držiš u svom naručju i ona glasno stenje dok je ljubiš, to je trenutak koji vrijedi više od novca kojeg netko zaradi u pustinji s puškom u ruci i glavom u torbi .
|