Uhvati moje misli kada odlutaju
Možda tako shvatiš dugu u daljini
Boje su privid koji, kada te pitaju
Možeš reći, da šapuću u tišini
Iznad oblaka ljubav stanuje
Visoko iznad svakog čovjeka
Bjelina moći gdje visina caruje
Ostaje tako uvijek i dovijeka
Tamo u tišini vjetar šapuće
Dok moje misli nekud plove
Kamen, stijena i daleko bespuće
Nitko ne može uhvatit misli ove
Duga ostaje na obzorju tamo
Boja će zavarati svakog i tebe
U rano jutro možda shvatiš, kamo
Lutaju moje misli, dok srce zebe.
|