Dragi dnevniče







Četvrtak, 16. 10.


Sneno protezanje i gurkanje izpod pokrivača da dohvatim raspjevani mobitel. Poznata «Još samo malo» rečenica i stiskanje uz voljeno toplo tijelo. Produžili smo pola sata previše spavanje. Slijedilo je brzinsko oblačenje i pokret. Dragog mi je čekala teta s iglom da izvadi plazmu. Trajalo je duuuugo i već smo kasnili, a mislili da ćemo i ranije stići. Polusatno traženje parkirnog mjesta i para iz ušiju kad smo ugledali oslobođeno žuto ispred zgrade mog faxa kad smo već parkirali u garaži. Nema veze. Predobar dan nas je čekao da bi se predugo zadržavali na tome.
Nakon dugo vremena napokon smo ugledali neustrašivu voljenu obitelj. Stvarno je previše prošlo. Pusa anđelu, razgovor s roditeljima i osmijeh zbog stalnog prometa slatkišima. Nisu mi dali da radim ništa.tuzan Mnogo se pozitivne energije skupilo. Mnogo smijeha. Glazbe. Predivnih ljudi. Zbog ovakvih sam događaja ponosna što sam studentica FBF-a. Moje najveće zahvale cijelom timu CPSA-e. Ljudi, predivni ste. Posebno veliko HVALA Ivi koja se zainteresirala za prijedlog i progurala ga i Marini s kojom sam u razgovoru došla na ideju. Ako vam ikada igdje mogu pomoći, poslužiti, znate da sam tu.
Bilo je novinara (24 sata), bilo je blogera, bilo je gužve. Čekalo se do sat i pol na palačinku. Ljudi su bili radosni jer pomažu. Predivan je to osjećaj. Hvala svim blogerima koji su došli. I žao mi je što mi ljudi ponekad jako jako kompliciramo jednostavne situacije i time stvaramo napetosti koje nas koče u normalnom ljudskom druženju, u dijeljenju radosti zbog predivnog dana. Svejedno, hvala svima na dolasku. Cijenim to.
Dan je bio predivan i brzo se bližio kraj. Mi smo morali otići na 10. školu za voditelje udruga osoba s invaliditetom. Čekalo nas je malo uvodne govorancije i dobrog društva. Već tu, prvu večer, upoznali smo Sinišu (Barbaru znamo od prije, a moj Dragi je objasnio tko su akteri) i razmjenjivali ideje i iskustva. Dalo se naslutiti da će, što se škole tiče, biti mnogo rada «u rukavicama» zbog našeg sustava koji primorava na to, a što se ljudi tiče, dosta kvalitetnog vremena. Program prvog dana je završio i krenuli smo kući. Bili smo premoreni, a znali smo da nas čeka još naporniji nastavak. Usnula sam za tren s Njegovom rukom oko struka i snivala nemirne snove. Čuvao me je. Uvijek to čini.


Petak, 17. 10.

Glasna, dosadna, uporna kiša probudila je dvoje ljudi koji su tako željeli još spavati. Prvi jutarnji poljubac, dizanje roleta i spremanje. Pokret. Sat i pol od gorice do Jankomira. Vani pljušti. Mi šizimo. Mrzimo kasniti, a baš to se ponovno događa. Napokon stižemo. Mene na pješačkom bezobrazni vozač skoro do struka zalijeva vodom iz lokve. Cipelice su mi mokre. Hladno mi je i ljuta sam. Divan početak dana. A kiša i dalje neumoljivo lijeva. S kišobrana otresam ljutnju i ulazim sa svojim suncem u dvoranu. Govor Jadranke Kosor. U prvom redu su svi predstavnici «elite» koji su došli da bi se slikali i otišli dalje. Ostajemo sami sa statistikom i predavanjima kojima se ne nazire kraj. Napokon kava u dobrom društvu. Našoj maloj grupici pridružuje se Darko, a kasnije i njegova kolegica Marija. Teme su od politike i problema, preko ljudskih sposobnosti i vjere do osobnih života i tereta koje svatko od nas nosi. Vrijeme je proletjelo. Utisnuti u svijest ostali su mnogi dojmovi. Vrtjele su se neke upečatljive rečenice. Bilo je puno materijala za obraditi i mozak se vješto primio posla.
Nakon ručka i razmjene brojeva, uslijedile su radionice. Kvarili smo im program s «nepriličnim» pitanjima, izazivali prepirke, odobravanja i kritike (da se razumijemo, više Dragi nego ja, ipak je to njegovo područje, a ja sam ponosna što mogu biti dio toga s njim i dati svoj doprinos kad mogu). Sve u svemu, bilo je vrlo plodonosno i večer se poput lopova prišuljala i primorala nas da odemo. Oprostili smo se s novostečenim i starim prijateljima i krenuli na rođendan. Nakon mnogo zabave i smijeha prekrila nas je noć i svojim nježnim prstima uvukla u san. Čekao nas je još jedan naporan dan. Bar smo tako mislili.



Subota, 18.10.


Opet nedovoljno sna i put prema Križevcima. Trčanje da obavimo sve što trebamo i spremanje za svadbu na koju nam se nije išlo, na kojoj nikoga ne poznajemo. Promatranje običaja i zaključak da mi definitivno nećemo imati klasičnu hrvatsku svadbu. Nimalo. Izlazak iz crkve nakon obreda. Ljubakanje na klupi dok čekamo da svi izađu. Zvonjava mobitela. I tad je sve krenulo naopačke. Mamin drhtavi glas i loša vijest. Baka je umrla. Nije bila sunce, ali je ipak bila moja baka, žena s kojom sam u istoj kući provela 18 godina. Praznina u glavi i suze koje se slijevaju niz obraze. Trebam to reći njenom sinu. Tresem se. Cijelo mi tijelo drhti, a moja Ljubav je tu. Grli me. Šapće da će sve biti u redu. U jednom mi se trenu odvrtilo sve što nas sad čeka. Organizacija sahrane. Hrpa licemjerja. Gužva. Strka. Bol. U drugom trenu se u mojoj glavi odvrtjela očeva sahrana. Njegova smrt. Izmučeno mršavo tijelo s leptir igom u nozi. Trenutak kad je umirao. Bol. Tuga. Nemoć. Ivan je i dalje držao moju ruku i bio tu. Nismo bili na svadbi. Organizirali smo sahranu.
Stigli smo kod mene. Ušla sam u sobu gdje je ležala i želudac mi je u trenu prijetio izbacivanjem sadržaja. Ne mogu ja to. Ali moram. Pregrizla sam mučninu i obavila sve što sam trebala. On je i dalje bio tu. Pričao je sa mnom. Razumio. Brisao mi suze. Mazio me. Dokazao po tko zna koji put da je sa mnom u dobru i zlu. Uvijek.



Nedjelja, 19.10.



Dan je prošao mučan u organizaciji sahrane. Pokušala sam biti uz mamu i brata, ali nisam mogla doprijeti do njih do kraja. Da barem znaju koliko ih volim i koliko bih rado uzela sve njihove probleme na svoja leđa da mogu. Ne mogu. Nema me uglavnom. Život traži da radim na njemu. I ne smijem ga zanemariti. Baš zbog njih. Da nakon nekoliko godina mogu maksimalno olakšati njihove puteve.
Uspjeli smo se i malo smijati. Puno razgovarati o konkretnim nepravdama koje su nas u tom trenu okruživale. Moja ljubav je sa mnom pekla kolače i ispratila dan. Ružan dan.


Ponedjeljak, 20.10.


Misli zaokupljene stvarima koje treba napraviti. Daleko od onoga što se događa. Sve do početka sahrane. Deseci ljudi izražavaju sućut. Većina lažno. Mehanička molitva lokalnih bakica i njenih sestara. Misa koju vodi čovjek koji ne zna pokojnicu. Duga crna povorka. Zvuk tamburica. Spuštanje lijesa u grobnicu. Plač. Tamburice. Bol. Licemjerje. Malo iskrenosi. Mama se raspala. Brat se još dublje povukao u sebe. Još više zakračunao vrata svoje duše. Na njih navalio ormare. Duga crna povorka prema «karminama». Posluživanje ljudi. Gužva. Strka. Ljutnja.
Pladanj mi puca u ruci i reže me. Kapi krvi. Sve je gotovo, a zapravo tek počinje. Još nismo svjesni toga što se dogodilo. Bit ćemo uskoro. Znam. Iz prijašnjeg iskustva. Nažalost.




Ovih sam dana proživjela dvije smrti. Bakinu. I ponovno tatinu. I bilo je grozno. Bilo je mučno i bolno. Bilo je prazno. Ali bila sam jaka zahvaljujući sigurnoj ruci i toplim smeđim očima koje su bile tu u svakom trenu. Bodrile me, tješile, nosile kroz ružne dane.
Hvala ti što si tu sa mnom. Uz mene. Što me čuvaš i voliš. Što dijelimo dobro i zlo. Moj si život, Anđele. Nadam se da nećemo još dugo dugo ponoviti ovakav vikend. Volim te
.


22.10.2008. u 14:51 | K | 13 | P | # | ^


Pancake & cookie day za Anju




Ako ste u Zagrebu i imate samo malo vremena. Ako volite palačinke, kolače, sokove, vino i slično. Najvažnije od svega, ako volite izmamiti osmijeh na nečije lice i pomagati drugima, posjetite Kovačićevu 1 jer se na Farmaceutsko-biokemijakom fakultetu 16. listopada od 11 do 19 sati održava "Pancake & cookie day za Anju". Malu Anju već svi znamo. Ta mala princeza sa svojim divnim roditeljima se iz dana u dan bori za bolje sutra. Znamo i u kakvom je stanju naša država kad treba pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija. Zato se okupljaju svi ljudi dobre volje spremni odvojiti ono što je nama sitnica za nekoga kome to mnogo znači. Ako želite provesti ispunjen dan pun osmijeha, pozitivne energije, dobre glazbe i još boljih ljudi, navratite do nas i dajte svoj dopinos. Učinite dobro djelo. Život pamti svaki naš korak i ispunja nas zadovoljstvom ako radimo dobre korake. Budite dobar dio svijeta.
U nadi da ću vas vidjeti, ostavljam vam veeeeliki osmijeh i puno pozitivne energije.
Voli vas Desertrose..cerekwave


13.10.2008. u 23:39 | K | 9 | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



O meni...


Moji prsti vole letjeti po papiru..
običnom bijelom ili virtualnom svejedno je
moje se misli najbolje napisane oblikuju..
srce tako otvoreno je
lutanja smisao napisana dobivanju
svari jasnijima čine se..
Htjedoh reći tko sam..
Žena koja uči, hoda, gubi se i nalazi,
uživa u tišini i listovima požutjelim od čitanja..
Žena sa tajnama, strahovima, ranama, bolima,
pustinjama i oazama..
Žena otvorena srca,
spremna voljeti,
spremna davati,
naučena gubiti i boriti se
opstati,
podići jedra brodu života
uvesti ga u odmorište i krenuti dalje..
ponekad umorna od borbe
uvijek s tračkom nade
uvijek spremna za sljedeći korak...
Žena koja je pronašla ispunjenje i smisao..
Sasvim obična
i sasvim posebna
kao svatko od vas..
Voljena, sretna,
žena koju već znate...
i koja vas beskrajno voli...
Vaša Desertrose...

za one koji žele zagrebati ispod površine..

icq:211-953-102
mail: ndesertrose@gmail.com
msn: lutalica238@hotmail.com

Dragim gostima...


Ako tvome licu podarim jedan osmijeh
ako u tvoje oko prospem malo vilinske prašine radosti
ako tvoje srce jednom navedem na razmišljanje
ako te nagovorim da počneš paziti na sitnice
ako budeš samo malo viiše cijenio život
uspjela sam..

Oni koji uvukli su se pod kožu...


Moja Ljubav..kombinacija borbenosti i nježnosti..savršena kombinacija..predivan muškarac.. :)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost

Najdraža Ruskinja

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost

Predivna Obitelj čija sam ponosna prijateljica

Osmijeh, izravnost i srce predivnog Nizozemca me uvijek oduševe

E, baš se uvukla pod kožu.. :) Žena koja tako divno slika riječima

Divna, nježna Pjesnikinja

On definitivno zna s riječima..i moram posjetit Karlovac..

Taman je pronašla ponovno i Ona ode.. :( a baš je divna pjesnikinja..

Još da malo češće piše, bilo bi super..Blog koji vrijedi čitati..