ponedjeljak, 24.11.2008.
Sretan deseti rođendan dragi Penny Arcade!
I tako, između čitanja novih PA i kontempliranja nad recenzijom Fallouta trice na Dubious Quality zaključila sam da u zadnje vrijeme shvaćam život daleko preozbiljno nego je zdravo za kardiovaskularni sustav. Stoga ću ostatak dana posvetiti slušanju !!! i umjerenoj zabavi primjerenoj kriški kruha jednostrano namazanoj putrom.
Da se sve to ne bi učinilo predosadno prosječnom promatraču, ostavljam vas uz jednu pjesmicu Ogdena Nasha, za ovu priliku prevedenu s engleskog:
Pas
Istina je koju ne razvlačim nit' guram
da pas je pun ljubavi sam siguran.
Također sam otkrio, testom štoviše,
najjače voli kad dolazi s kiše.
Ogden Nash
(prepjev s engleskog DF 24.11.2008.)
ponedjeljak, 17.11.2008.
Gradilište
Kroz šupljiku cigli vidio sam kako asfalt osvjetljen uličnom lampom polako i paperjasto prekriva prvi snijeg. Mirisalo je kako i miriše gradilište: na vapno, i na cement i na mokro drvo i na prašinu. Snijeg i povremeni tračak propuha šumio je najlonskom tkaninom koja je izvana prekrivala zgradu.
Grizla si mi usnu prigušujući uzdah, nogu omotanih oko moga struka, sve dok koža nije popustila i krupna se kap krvi skotrljala preko tvojih orošenih grudi na pod.
Usporeno.
Nadrealno.
Zelene su šarenice blistale u mraku gledajući me u oči dok sam svršavao držeći te rukama za guzove.
petak, 14.11.2008.
The Twilight Sad, Mogwai
Bila sam jučer na koncertu Mogwai i The Twilight Sad u Aquariusu i to se unatoč adhoknosti pripreme pokazalo izuzetno ugodnim iskustvom.
Nisam bila zadovoljna ozvučenjem za The Twilight Sad jer je bilo prebučno i vokal se uopće nije mogao raspoznati od užasne preglasnosti (difuzno, rasplinuto). S druge strane svidjelo mi se kako je James širio oko sebe nevjerovatan zen. Oduševljujuće.
Mogwai su bili (čujem, uobičajeno) izvrsni! Jedino mi je bis bio totalno antiklimaktičan nakon što su set listu završili apsolutno prekrasnom vizualno-auditivnom izvedbom stvari Batcat (bravo bend, bravo tehnika)...
... koja ima i odličan spot:
Sviđa mi se kad se vratim odnegdje s osjećajem da moj život (ukupna suma iskustava) sada više vrijedi, a ovo je bilo takvo odnegdje.
utorak, 11.11.2008.
Pismo
Pišem...
Sjedim uz vatru i gledam kako sjene troglodita titraju na zidovima pećine.
Iz kuta mi se smije hrpica trunja i iskrzotina koja je nekad bila konopac. Kao kroz san dodirujem ih i puštam da padaju iz ruku treperavo, kudeljasto.
Budim se izluđen strahom da ću zaboraviti kako izgledaš.
(Prethodna pisma: prvo, drugo, treće, četvrto, peto, šesto)
utorak, 04.11.2008.
Paradizo
Stari i ja sjedimo na coklu i buljimo u mramornu limuzinu.
"Baš je lepi.", veli. "Paradizo. Rajski kamen, znaš. Taj smo dogovorili. Tak je mama rekla."
"Hmmmm. Lepi je." govorim sveudij buljeći; "Daš vatre?"
Kopa po džepovima i nakon kratke potrage pronalazi upaljač i pruža mi ga. Palim cigaretu dok on još uvijek petlja s nizom sitnih patent zatvarača na prsluku.
"Ciferšlusi." veli, sliježući ramenima, "Presitni su za moje prste."
"Mhmmmm." velim.
Sjedimo na coklu i buljimo. Stari se zadovoljno smijulji i namješta naočale da bi mogao mobitelom poslikati grobnicu i poslati mms staroj. Dežurna je u bolnici i sigurna sam da ju srce boli jer nije ona došla u kontrolu. Dečki su došli na vrijeme, sve su montirali kako su i obećali, da bude spremno za Sisvete. Sad mramornu opravicu treba samo isplatiti.
U oblaku dima, u svjetlosti svijeća, ja još uvijek ne vjerujem da se za ovo ušlo u treći kredit.
