Kroz šupljiku cigli vidio sam kako asfalt osvjetljen uličnom lampom polako i paperjasto prekriva prvi snijeg. Mirisalo je kako i miriše gradilište: na vapno, i na cement i na mokro drvo i na prašinu. Snijeg i povremeni tračak propuha šumio je najlonskom tkaninom koja je izvana prekrivala zgradu.
Grizla si mi usnu prigušujući uzdah, nogu omotanih oko moga struka, sve dok koža nije popustila i krupna se kap krvi skotrljala preko tvojih orošenih grudi na pod.
Usporeno.
Nadrealno.
Zelene su šarenice blistale u mraku gledajući me u oči dok sam svršavao držeći te rukama za guzove.
Post je objavljen 17.11.2008. u 15:09 sati.