Stari i ja sjedimo na coklu i buljimo u mramornu limuzinu.
"Baš je lepi.", veli. "Paradizo. Rajski kamen, znaš. Taj smo dogovorili. Tak je mama rekla."
"Hmmmm. Lepi je." govorim sveudij buljeći; "Daš vatre?"
Kopa po džepovima i nakon kratke potrage pronalazi upaljač i pruža mi ga. Palim cigaretu dok on još uvijek petlja s nizom sitnih patent zatvarača na prsluku.
"Ciferšlusi." veli, sliježući ramenima, "Presitni su za moje prste."
"Mhmmmm." velim.
Sjedimo na coklu i buljimo. Stari se zadovoljno smijulji i namješta naočale da bi mogao mobitelom poslikati grobnicu i poslati mms staroj. Dežurna je u bolnici i sigurna sam da ju srce boli jer nije ona došla u kontrolu. Dečki su došli na vrijeme, sve su montirali kako su i obećali, da bude spremno za Sisvete. Sad mramornu opravicu treba samo isplatiti.
U oblaku dima, u svjetlosti svijeća, ja još uvijek ne vjerujem da se za ovo ušlo u treći kredit.
Post je objavljen 04.11.2008. u 10:38 sati.