Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve kako zivot nogira...
hit Counter
Odlucila sam maknuti svoju sliku jer sam skuzila da od kad sam je stavila da ljudi ne dolaze na moj blog...banana,zato sam ostavila samo ovu ispod gdje se vide samo moje velike okice...pa divite se mom mobitelu!Mozda privuce vise rulje... : )
..."Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala. Sjecanja na tu noc su zbunjujuca i maglovita. Znam smo da sam bila blizu smrti - ali ne sjecam se kako je izgledala ni kamo me vodila. Voljela bih je se sjetiti - kako bih mogla i nju izbrisati iz mog srca.
Ali ne ide. Sve mi se to cini kao san,od trenutka kad sa izisla iz mracnog tunela u svijet kojeg takodjer vec bijase pokrila noc. Ni jedne zvijezde nije bio na nebu. Mutno se sjecam da sam otisala do auta,zgrabila mali ruksak koji sam imala sa sobom i pocela hodati bez cilja. Mora da sam pjesacila do ceste, pokusala stopirati - ali bezuspjesno. Sum vode je bio sveprisutan - kaskade su bile posvuda naokolo i prisutnost Velike Majke me progonila ma gdje isla. Da, Ona je voljela svijet; voljela ga je isto koliko i Bog - jer i ona je dala svog sina za zrtvu ljudima. Ali, moze li razumjeti ljubav jedne zene prema muskarcu?Ona jest patila zbog ljubavi, ali to je bila drugacija ljubav. Njezin bozanski Zarucnik bio je svemocan, cinio cudesa. Njen zarucnik na Zemlji bio je skromni radnik, koji je vjerovao u njezine snove. Ona nikad nije saznala sto znaci napustiti muskarca ili biti napustena. Kad je Josip pomislio da je izbaci iz kuce jer je zatrudnjela, Zarucnik s neba odmah je poslao andjela da bi to sprijecio. Sin je otisao od nje. Ali djeca uvijek odlaze od svojih roditelja. Lako je patiti zbog ljubavi prema bliznjemu, ljubavi prema svijetu ili prema svom djetetu. Takva vrsta patnje doima se kao plemenita i velicajna bol. Lako je patiti zbog ljubavi prema ideji, ili odanosti svom poslanju: to samo uzvelicava srce onog koji pati. Ali kako objasniti toliku patnju zbog jednog muskarca? Nemoguce je. Osjecas se kao u paklu, jer tu nema plemenitosti niti velicine - cutis samo jad.
Te sam noci legla na zaledjeno tlo i hladnoca me ubrzo umrtvila. Na trenutke sam pomislila da cu sigurno umrijeti ako ne nadjem neko skroviste, ali - sto onda? Sve sto je bilo bitno u mom zivotu velikodusno mi je dato u jednoj sedmici - i oduzeto u jednoj minuti, a da nisam dobila ni sansu da se borim.
Tijelo mi se pocelo tresti od hladnoce, ali nisam marila za to. Vec ce se umiriti - potrosit ce su energiju da me pokusa zagrijati i iscrpiti se. Onda ce se mir vratiti u tijelo i smrt ce me prigrliti u svoje narucje. Drhtala sam vise od sat vremena. I onda je dosao mir. Prije nego sto sam sklopila oci, zacula sam glas svoje majke. Bila je to prica koju mi je pricala jos dok sam bila dijete, ni ne sluteci da je to zapravo prica o meni.
>>Jedam mladic i jedna djevojka zaljubise se ludo<<, govorio je glas moje majcice, negdje izmedju sna i delirija.
>>I odlucise se zaruciti. Zarucnici se uvijek medjusobno daruju.
>> Mladic bijase siromasan - jedino vrijedno sto je imao bio je sat koji je naslijedio od djeda.Misleci na prekrasnu kosu svoje voljene, odluci prodati sat kako bi kupio jednu lijepu kopcu za kosu od srebra.
>>Ni djevojka nije imala novca za poklon svom zarucniku. Zato de do ducana glavnog trgovca u to mjestu i proda svoju kosu. Novcem koji je dobila kupi zlatni lanac za sat svog dragog.
>>I tako,na dan zarukama mu pokloni lanac za sat koji je vec bio prodan,a on njoj kopcu za kosu koje vise nije imala...<<....
I eto...mogu reci da i moja prica zavrsava na slican nacin samo sto nju na kraju spasise u samostanu a mene moji prijatelji i rodtelji...samo sto on ...krasno,jel?!?!?!Ne znam kaj da vam kezem vise...Zivot nije fer,ne samo sto se tice ljubavi nego i opcenito,grozno...Bog ubire onog tko nikome nikada nije ucinio zla a onog tko je zasluzio ne zeli...Sve je samo igra,a mi smo pijuni na ogomnoj sahovskoj ploci gdje sam Bog izmjenjuje poteze svki djelic sekunde i mjesa nase duse,sudbine i salje nove...ne znam...zvot je takav i ocito tako mora biti...ali jednostavno shvatite nakon nekog vremena,iskusta,nemilih dogadjaja da ste i vi tako mali i da je u biti svaki djelic naseg malog zivota toliko bitan i kratak da i sami moramo biti spremni i iskoristiti sve,dati mozda nekome sansu bilo kakvu er ste mozda bas vi slijedeci pjesak kojeg ce mocni crni lovac srusiti...Ne znas...ne znam ni ja...Ali zato sam sama sebi nazalost dopustila da to propustim,i sto sad,nista...cekam...
Pozdrav svima...
Evo,upravo Marina i ja sjedimo i kopsmo po internetu i naidjosmo na stranicu i kviz Koliko si zao...eto kaj j meni ispalo...pa oprez!!!!!!
Congratulations, You are 52% Evil
"You can be pretty evil at times but its looks like its mostly in fun. Your a fun person but I don't think we would trust you with the keys to our house. Not to worry though if you ever wanted to become a hollywood star you should fit right in."
No comment....
evo samo a vam se javim...evo ja sam u Svicarskoj pa vam saljem pusu...pricat cu vec dogodovstine...pusa svima...
Osvrt na komentar:crvicu...ja ne vjerujem u ljubav vise...uvjeri me...he,he....
“…Na obalu rijeke Piedre sjela sam I plakala. Legenda kaze da sve sto padne u ovu rijeku –lisce,kukci,pticja pera- pretvori u kamenje njenog korita. O,kamo srece kad bih ja mogla iscupati svoje srce iz grudiju I baciti ga u bujicu, pa nebi bilo vise boli,ni ceznje,ni uspomena. Na obalu rijeke Piedre sjela sam I plakala. Zima je bila ostra I osjecala sam kako mi ledene suze klize niz lice,da bi se potom pomijesale s ledenom vodom koja je protjecala predamnom.Negdje se ova rijeka sjedinjuje s drugom, sve dok se-daleko od mojih ociju I mog srca-sve te vode ne uliju u more. Neka moje suze teku sto dalje,da moja ljubav nikada ne sazna da sam plakala za njim.Neka samo teku sto dalje,pa cu jednom I zaboraviti rijeku Piedru,samostan,maglu I puteve kojima smo zajedno prosli.Zaboravit cu ceste,planine I poljane mojih snova-snova koji su bili moji,a ja ih nisam poznavala.Ja se sjecam mog magicnog trenutka,onog casa u kojem jedno ”da” ili jedno “ne” moze izmijeniti cijeli nas zivot. Cini se kao da je bilo tako davno,a -ipak- prosla je tek sedmica dana otkako sam ponovno pronasla mog voljenog I izgubila ga. Na obali rijeke Piedre napisah ovu pricu. Ruke su mi se ledile,noge trnule od polozaja u kojem sam sjedila,a ja sam ceznula za odmorom.
–Pokusaj zivjeti. Sjecanja su za starije- rekao je on.
Mozda nas ljubav postara prije vremena I pomladi kad je mladost vec iza nas.
Ali kako se ne sjecati tih trenutaka?Zato sam I pisala,da bih tugu pretvorila u ceznju,a samocu u uspomene. Da bih,nakon sto je ispricam sama sebi mogla zavitlati ovu pricu u rijeku -tako mi je savjetovala zena koja mi je pruzila utociste. Tada ce -podsjecam se rijeci jedne svetice-voda izbrisati sto je vatra ispisala.
Sve su ljubavne price jednake…”
Ovu sam knjigu citala vec davno…ali nikada nisam mislila da cu pronaci sebe samu u njoj jednoga dana…isam je shvacala ali sada to shvacam svakim svojim postupkom sve vise…
Na obalu hladne studene vode iza moje kuce sjela sam I plakala. O,kamo srece kad bih mogla iscupati svoje srce iz grudiju I baciti ga u bujicu,pa nebi bilo vise boli,ni ceznje,ni uspomena.Na obali ledene vode cesto sam sjela I plakala. Sjecam se jednom,bila je zima I bilo je hladno,bila je vecer,I osjecala sam kako mi ledene suze klize niz lice,da bi se potom pomijesale s ledenom vodom koja je protjecala predamnom.Negdje se ova voda sjedinjuje sa rijekom,ona s drugom,sve dok se.-daleko od mojih ociju I mog srca-sve te vode ne uliju u more.Neka moje suze teku sto dalje,da moja ljubav nikada ne sazna da sam plakala za njim. Neka teku sto dalje,pa cu jednom I zaboraviti na tu vodu,sva ta mjesta,drveca koja su cuvala nase tajne I ovu prokletu dolinu.Zaboravit cu ceste kojima smo skupa hodali,planine I poljane mojih snova-snova koji su bili moji a ja ih nisam poznavala. I odavde pocinje moja prica…Eh,kad bi on znao koliko puta sam se ustala I razmisljala o njemu,koliko sam puta u snijegu kad smo se posvadjali znala ispisati ledenom rukom nasa imena pod tankim narancastim svjetlom da ga nebi izgubila slucajno…Koliko sam puta drhtala nad njime kad je bilo lose…a kako mi se vratilo…meni treba da me netko voli…Sve mi ne ide…opet stare rane…a I nove…Eto,neki dan sam umalo izgubila blisku I voljenu osobu,tocnije baku…Znate li kakav je osjecaj kada vidite otvorene vec polumrtve oci I osjecate da se jedan vama neopisivo vazan zivot gasi u nemocnim rukama…I obuzme vas ocaj,panika,bijes…I onda se opet vrati naglo u zivot…Plakala sam danima…evo,danas sam bila kod nje u bolnici,I nisam mogla dugo razgovarati sa njome…Nisam…Ne znam kaj da kazem vise…Eto,opet odlazim,sutra u 3 sata popodne putujem u Svicarsku I ne znam kad se vracam,ali pisat cu blog od tamo…nista…volim vas…disite za mene…pusa
Eto a sada zelim nekoga a taj mene ne...cekam ga ima a on se dvoumi...
Dakle,prije nego sto pocnem htjela bih kazati da je ovaj post posvecen jednoj prekrasnom pregorenom kiflicu kojega Pepica puno voli...
Eto,tesko se nositi sa teretom svakodnevnice i teskim podnosenjem svakodnevnih pogleda kioji nisu upuceni prema tvojem licu...Kuzis!?!?!MIslite da se meni igra tenis!?!?!?!E pa ne igra...oces malo???Uzmi sve....
Uglavnom,da se vratim na temu...Znas problem je to kad hauba prevagne...kaj onda...nis,moras ih popravit malo...najprije desnu,pa lijevu inace ce biti ljubomorne jedna na drugu...Koliko im ljubavi das,djecica ce se brze razvijati...Se znas...Eto,na primjer na bazenu,zasto ne ici na tobogan???To je cesto pitanje...ali gle cuda...ako ne zelis da budes centar pozornosti,bolje ti je da plivas na mjestu...Jer...ako se i uzivis u plivanje...blago onima koji imaju masku pod vodom...Nije ni u redu da se razmases previse,jer,tko zna,moze netko oko izgubit!!!Trebas ti podnijet svu tu odgovornost svaki dan...A da,a kad trcis,nastoj obuci sto siru majicu jer hej,zar bi htjela sama sebi naudit?!?!?Sumnjam...Aha,i nemoj nikada trcati u kupacem jer ces morat i drzat nesto a onda ce te proglasit perverznjakom...hej,a u biti,sto ima lose u tome da volis sebe malo vise?!?!?!?!Nista...A kod odbojke,majica,OBVAVEZNA!!!!Napominjem,OBAVEZNA!!!A sad...prednosti...eto,kad ides van,nabacis dekolte malo dublji bez beda,samo bed je u tome kaj ti poslije nitko ne vidi lice...tj.ni ne trudi se da ga vidi... "Bok,ja sam Petra"...."Bok,drago mi je,kaj ste vi blizanke???"..."Da,samo ka mi je lice mozda gore!!!!"...vidis,to je bed,dopizdi ti sa vremenom...Ali,ima tu mnopgo prednosti koje naravno i nisu tako suvisne...al ne brini,to cu podjelit sa tobom kad zaigramo u utorak...Spremna za presadjivanje!?!?!?!RAzmisli dva puta...bjezi dok mozes...Pusa svima a posebno mojoj preslatkom kiflicu koji privlaci sunceve zrake...
Ne znam...mozda ja ipak imam prevelike kriterije prma sebi jer jednostavno sta god napravim i koliko god to dobro bilo trazim vise i bolje...eto naprimjer,prosla sam sa odlicnim i imama tri cetvorke ali nisam spavala cijelu noc jer sam razmisljala samo o tome dali sam mogla bolje a znam da je i ovo izvrsno...ali,nije dovoljo za mene...Naidje dobar decko,zgodan,pristojan,pricljiv,ljubazan ali ja hocu tj. potiho u sebi zelim bolje...i kad bi naisla na savrsenstvo mislim da bi mu nasla manu...ne zato sto nije dovoljno lijepo,nego mene ne cini dovoljnom...dovoljnom samoj sebi...puno puta kada prodjem uz ogledalo,vidim svoj lik i pomislim...ne,nije dovoljno,nisi lijepa,nisi privlacna,pogledaj na sto licis,ima boljih od tebe na ovom svijetu i u ovom gradu i selu...ti si nista,samo mala tockica na ovom svijetu koju dosada nitko nije volio zbog lijepote,nego samo radi nekih drugih ciljeva...onda opet pomislim da sam glupa,da ima ljudi kojima je puno gore i teze u zivotu i imaju mnogo vece probleme od mene a ja tu stojim pred ogledalom i mislim o glupostima i narusavam sebi raspolozenje i zadovoljstvo dok netko mozda sada zeli imati bar dio onoga sto imam ja...al moje misljenje o sebi se nece mjenjati...jednostavno bih voljela se probuditi ujutro i pogledati se,spremiti i reci,danas sam sretna,zadovoljna i lijepa...a suze...toga je bilo i previse...vec ih je do sada i previse poteklo niz moje lice jer ako i dalje nastavim plakati,vise mi ni sjaj u ocima nece biti isti...ako sada opet nastavim plakati izblijedit ce svaka moja nada da ce i jednom doci samo moje jutro...Eh ja sam uvijek spremna pomoci drugima i uvijek sam tjesila i savjetovala one kojima je to trebalo,i nebi mi bio problem u pola noci ustati se za neprijatelja ako mu to treba ali zasto ja sama ne mogu to pocet koristiti za sebe...ne znam...sjecam se kakova sam bila prije,pricala sto na sat,skakala,smijala se uvijek,nasmijavala druge,ludovala,cak mi nije bilo ni dosadno kada sam bila sama sa sobom...a sada?!!?!?Eto,trunem ovdje na blogu i djelim svoje osjecaje,pjesme,svu ljubav,tugu,ljubomoru i mrznju sa sacicom ljudi koji me i ne poznaju dobro...Kako bi lijepo bilo kada nitko nebipoznao nikoga fizicki vec samo iznutra po onome kakav jest...sve bi bilo drugacije...mislim da bi se svi iznenadili sto i koga bi odabrali...Ja,ja ne znam vise...ne mogu ovaj post pisati jer mi toliko stvari pada na pamet i toliko stvari bi rekla sada ali ne zelim necu i ne mogu...zato pozdravljam vas i pusu vam saljem i nemojte lose misliti o meni....
Don't leave me in all this pain
Don't leave me out in the rain
Come back and bring back my smile
Come and take these tears away
I need your arms to hold me now
The nights are so unkind
Bring back those nights when I held you beside me
1-Un-break my heart
Say you'll love me again
Un-do this hurt you caused
When you walked out the door
And walked outta my life
Un-cry these tears
I cried so many nights
Un-break my heart, my heart
Take back that sad word good-bye
Bring back the joy to my life
Don't leave me here with these tears
Come and kiss this pain away
I can't forget the day you left
Time is so unkind
And life is so cruel without you here beside me
Ohh, oh
Don't leave me in all this pain
Don't leave me out in the rain
Bring back the nights when I held you beside me
Un-break my
Un-break my heart, oh baby
Come back and say you love me
Un-break my heart
Sweet darlin'
Without you I just can't go on
Can't go on
Eh,dragi moji...vracam se na staro...opet se isto osjecam...pomalo glupo,razocarano,bezvoljno,nezadovoljno sa sobom...ne znam,mozda sam se razocarala al nesto me pogodilo...ma ne znam...odoh ja solirat...
Give me time
To realize my crime
Let me love and steal
I have danced inside your eyes
How can I be real
Do you really want to hurt me
Do you really want to make me cry
Precious kisses
Words that burn me
Lovers never ask you why
In my heart
The fires burning
Choose my color
Find a star
Precious people always tell me
That's a step
A step too far
Do you really want to hurt me
Do you really want to make me cry
Do you really want to hurt me
Do you really want to make me cry
Words are few
I have spoken
I could waste a thousand years
Wrapped in sorrow
Words are token
Come inside and catch my tears
You've been talking but believe me
If its true
You do not know
This boy loves without a reason
I'm prepared to let you go
If its love you want from me
Then take it away
Everything is not what you see
It's over again
Do you really want to hurt me
Do you really want to make me cry
Do you really want to hurt me
Do you really want to make me cry
Do you really want to hurt me
Do you really want to make me cry
Do you really want to hurt me
Do you really want to make me cry
Do you really want to hurt me
Do you really want to make me cry
Jucer mi se desilo sranje zbog kojega sam umalo zavrsila u bolnici....Uglavnom,prije dva tjedna sam na moru udarila u neko sranje,mislim da je bila stjena u trpila sam lagane bolove u nozi sve do jucer...U petak naravno Petrica odlucila da ide vanka i malo sam se dala truda i obula sam vrtoglave stikle i odjurila sa Anom u Marittimo. Najprije smo sa Sandrom na kavu isle jer je ona morala ici u nocnu jer curica radi za lijepu svoticu... I onda je dosal Bingo pa smo pak sa njim brbljale jedno dobra dva sata. Joj,onda smo se Ana i ja napalile na jednom konobara ali u biti,gledamo mi njega mjesecima vec...No,nije ona bitan u ovoj prici,mada ima dobro dupe.....I mi van izasle do cura kad ono nasi decki iz Petrovina,svaki sa jednim komadom sjede...hm...i sto reci...otisle smo tako do njih,pozdravile ih i otisle jer ne znam...necu komentirati to javno...Onda smo malo lutale i zapeljale se u Veneru da malo potancamo..Uglavnom,malo sam krivo stala i zabolilo me ovo na nozi tak da smo vec oko 2 i nesto otisle. Na izlazu smo sreli nase decke domace pa smo otisli malo u nas domaci birc...Uh,a tamo krasno...
Nisam dugo bila nego sam po kisi odjurila doma,skinula se,na dvosjed i stisla nogu,i iz noge pocela curit tekucina i rana se zagnojila...Nis,otisla ja spavat i ujutro se ustala a noga rastuuuuuuura ko nis...
Ja pogledam kad iz rane se pocela sirit neka crvena zilica i to mi se pocelo sirit preko cijelog stopala i jos do gleznja...i normalno,vozili me na hitnu kad Pepica dobila otrovanje i vec mi se toliko prosirilo tak da sam dosla sat kasnije...hm....bila bi banana i to velika...Onda me teta rezala malo,pa cistila ti,pa pikicu dala i normalno Klavocin bid.....normalno,opet sam se usosila...E a to sam pospjesila time sto sam bila u visokim potpeticama...jao kak cu ja bez potpetica tak dugo...neeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Brijem da necu onda ni ic van.....E a navecer sam morala ic na svadbu na koju sam se nabrijavala vec dugo i jako mi je bila bitna...normalno,rekli su mi tamo da ne smijem ic da mi se ne proiri vise na nogu ali....Petrin crvic radi od 0-24 tako da je nagovorila svoje da ipak ide pa ce sjedit samo...I zao mi je kaj sam isla jer je svadba bila predobra a ja sam sjedila...ali...posto kazah,neda crvic meni ni tamo mira i nagovorila ja mamicu da otplesem lagano ples,dva na kraju i vise na cijenu da mi se desi sranje...I tak sam opet bila u stiklama i soseku i otplesala malo za dusu a ostalo sam sve zderala...A da,na svadbi je bio jedan komad i nisam ga se mogla nagledati samo kaj....da....nema veze...E jel vas zivcira to kad netko nekaj pocne pricat i onda ne dovrsi?!?!?!?!?Mene da....grozno,jel da!?!?!?!I tak mi je goga polije otpadala od bola i danas sam zato cijeli dan u krevetu i poludjet cu...Sam jedem.....Groznooooooooooooooooooooooooo
oooooooooooooooooooooooooooooooo
oooooooooooooooooooooooo
oooooooooooooooo!!!!!!!!!!!!Sad bi mi bas pasalo da mi netko da pusu da ozdravim... : ) : ) Necu rec tko....a ja toj osobi ostavljam pusu,vidjet ce je....Ha,ha,ha,ha,ha,ne znam kaj mi je...kriza....luda sam....a nista,pozdravljam vas...pusa
Da btw. Majo moja....svekrva ti je bila jako lijepa na svadbi a bilo je i o snahi spomena....he,he,he,he,he...
eTo mene na sekund,dva...Nista,danas me mama u pola sedam bacila iz kreveta jer samo morali u Zagreb na stomatoloski s burazom jer mu je zub mjesecima u banani a ja sam morala si kao kupit stikle a na kraju kupila i to i sve ono uz to kaj mi i ne treba....Ma nisam dugo bila pospana jer cim sam usla u svoju zelenu zabu i sa njom se drndala do Zagreba prosla me je svaka volja za snom ii uopce za ikakvim putovanjem.Daaaaaaaaa....i prvo kad udjoh u Gundulicevu rano ujutro vidim Kosoricu u nekoj makini sa privatnim vozacem kak cita novine a na novinama brijem rupice jer me tako odmjerila na zebri da sam mislila da cu posjeditiGlup komentar...ali kaj god,ionako meni pada svasta na pamet...Nego odoh ja do pekare i kupih si buhtlu (+jos cetiri,u slucaju vece gladi
) i kad sam izlazila iz pekare ubijem se skoro jer,da,treba znat hodat po ravnom...
Usla ja u ambulanticu sa mamom i burazom i odmah tamo neka stroga teta me odmjerila pa sam pobjegla van na klupicu mlatit jos jednu buhtlu i da malo skicam studente koji su cudom koji puta prosli uz mene...da i onda mi upada mama i pocne se derat "Da,kak to sjedis,treba znat sjedit kad imas minicu na sebi!!!"...Mislim si ja,hej mama,ko ti je kriv kaj...dobro nema veze...necu rec...ma daj...ionako sam imala slatke bokserice pa kome smeta neka ne gleda u mene,meni je udobno...
Kuzis ti to...I nis onda smo majka i ja otisle opaljckat dm....Normalno....pala je svota a mama me htjela progutati...ah,jednom se zivi...
Onda smo odjahale u Terranovu da si ona pogleda nekakvu tuniku i na kraju sam ja bila zatrpana sa nekoliko desetaka majica dok je ona u garderobi sve isprobavala...E da,rekla sam na pocetku da sam isla da si stikle kupim...da ziher...na kraju sam morala kupit bijele hlace i majicu za van nekakvu...ma glupa sam...i nis,kaj je tu je...moja Ivanka me malo zaklinjala i onda ju je preslo...I onda zove stari..."Gdi ste vi,jeste normalne,kaj radite tak dugo????Pauk ce nam auto odnest!!!" Halo....................
I normalno mama mene pozuruje...a ona je isprobavala do sada tako da smo uletjele u neki ducan i kupila si ja zlatne stiklice....E a prodavacica...ja majke mi moje nisam u zivotu vidjela sporije bice od te zene...njoj je trebalo 15 min da nam naplati cipele da bi tek onda sve stavila u vrecicu i ubacila racun...Isuse...poludila sam...ja sam mislila da cu joj glavu poredit malo...i onda mi trk do auta i do Maje u Klincu...pokuila ja svjedodzbu i pohvalnicu i drito za JAsku...ali,jos sam morala kupit korektor za facu...tek toliko,ako zatreba...jebes novce...ha,ha....ubili su me moji ali kaj,pa to ja radim jednom godisnje tak a i moje su pare...kaj da velim...ovoga i nista...dan prosao...sutra cu mislim do bazena malo da se bucnem 
He,he....ovoga nista pusa svima....
Svima Mujs,mujs....Zakljucak dana:
Odoh ja sutra vanka u Veneru malo da vidim kaj ima....mozda i nove stiklice krstim...tko zna...kiss
Za Teju...Teja ne mogu ti na blog,inace bi ti odgovorila...doc cu ja kod tebe jedan dan pa se podivanimo....pusa
Muha...hvala ti za dizajn...pusa
A eto...od kuda da krenem...uglavnom dolje je bilo ok,more je predobro i ostalo...
Neda mi se o tome...bas sam trula od kada sam dosla,strasno nesto,katastrofaaaa...e a oni dolje,kao da imaju svoj jezik,pricaju kao da se svadjaju a i tako brazo da je meni lagano vec postalo i neugodno pitati svako malo: "MOlim!?!?!Sto ste rekli!?!?!?"...
Uzaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaas...pa poludis s njima...a rijeci...pazite ovo... PInjur-vilica,Kasika-Zlica,Pijat-tanjur...itd...da vam ne pricam,bolje je da i ne...svi decki neki krzljavi...mmmm,nema meni do zdravog domaceg decka...arrrrrr...Kaj da velim...pa poludjela sam u onom selu dolje....pola mjeseca nisam vidjela ni televizora ni kompa a bome ni pravih ljudi,ovo su sve dolje neki skuteri...da njih nema...joj,joj....ma ajde dosta,nego kad sam ja vidjela JASTREBARSKO 500 m,srce mi je stalo,lagano sam od Karlovca kao ludjak sa punim ruksakom na ledjima buljila u table...MAjo moj,imala si ti pravo da ne bude nist od toga...ali ne Petrica hoce tamo... Jedino kaj je dobro kaj sam pjevala malo dolje na terasi pa je cijelo selo tamo znalo da pjevam i na zivo cudo odusevili su se kajkavsnom popevkom...hm...Uglavnom,koje provale imaju,a najzesca mi je bila... "Uh,sto sam vrila,jebate led...!!!"...DAj zabrij.... Ili ne...dodje ti jedan tamo tip iz Imotskog i pocne... "Jebate brale,idjen ti ja s makinom i vidis udari ja u nesto,kad ja izadje vanka kad ono macic i kazen ja njemu Mujs,Mujs,a macic se ne mice....!!!" E kaj je on reko Mujs,Mujs,meni su rebra pocela pucati od smijeha...mislim TKO JOS MACKU ZOVE MUJS MUJS!?!?!?!?!?!?!Halo!!?!?I on mene pita da kako ja kazem,pa ja MIc,Mic,i tip se meni odvali smijat....ali bolesno...ne,ne ili zestoka je provala... " Ma sporazumit cemo se mi brale,samo vi purgeri imate cudan naglasak...!"Tko ima naglasak!?!?!?!?JOOOOOOOOOOOOJ!?!?Moji,zivci...gotova sam...da a svi su ima ili purgeri ili zagorci a purgeri su im zagorci,oni misle da je Zagreb u Zagorju i ne znaju kartu Hrvatske...nista...Joooooj...ne mogu vise...blazena Jaska...I love jaska....Jaska,Jaska,Jaska,gemist,Jaska,Jaska...LUda sam...udarilo mi u glavu....nista....do pisanja...pusa
Da ovoga...i pitate se cemu slika konja ima veze sa tekstom...covjece,uzelila sam se nasih konja,dolje svi magarci...
Miceki moji evo Petre opet...falili ste mi u p.... m.......!!!!!Uglavnom,nisam previse uzivala jer sam radila kao konj...ajd javit cu vam se pa cu u detalje...btw imam pitanje za vas...tko pogodi,dobije pusu...
Tko zna sto su na "dalmatinskom" cikare? To je pitanje dana...molim da se dalmatinci suzdrze jer znaju...I tak...cujemo se,volim vas....