četvrtak, 13.07.2006.

Par nadobudnih....

Ne znam...mozda ja ipak imam prevelike kriterije prma sebi jer jednostavno sta god napravim i koliko god to dobro bilo trazim vise i bolje...eto naprimjer,prosla sam sa odlicnim i imama tri cetvorke ali nisam spavala cijelu noc jer sam razmisljala samo o tome dali sam mogla bolje a znam da je i ovo izvrsno...ali,nije dovoljo za mene...Naidje dobar decko,zgodan,pristojan,pricljiv,ljubazan ali ja hocu tj. potiho u sebi zelim bolje...i kad bi naisla na savrsenstvo mislim da bi mu nasla manu...ne zato sto nije dovoljno lijepo,nego mene ne cini dovoljnom...dovoljnom samoj sebi...puno puta kada prodjem uz ogledalo,vidim svoj lik i pomislim...ne,nije dovoljno,nisi lijepa,nisi privlacna,pogledaj na sto licis,ima boljih od tebe na ovom svijetu i u ovom gradu i selu...ti si nista,samo mala tockica na ovom svijetu koju dosada nitko nije volio zbog lijepote,nego samo radi nekih drugih ciljeva...onda opet pomislim da sam glupa,da ima ljudi kojima je puno gore i teze u zivotu i imaju mnogo vece probleme od mene a ja tu stojim pred ogledalom i mislim o glupostima i narusavam sebi raspolozenje i zadovoljstvo dok netko mozda sada zeli imati bar dio onoga sto imam ja...al moje misljenje o sebi se nece mjenjati...jednostavno bih voljela se probuditi ujutro i pogledati se,spremiti i reci,danas sam sretna,zadovoljna i lijepa...a suze...toga je bilo i previse...vec ih je do sada i previse poteklo niz moje lice jer ako i dalje nastavim plakati,vise mi ni sjaj u ocima nece biti isti...ako sada opet nastavim plakati izblijedit ce svaka moja nada da ce i jednom doci samo moje jutro...Eh ja sam uvijek spremna pomoci drugima i uvijek sam tjesila i savjetovala one kojima je to trebalo,i nebi mi bio problem u pola noci ustati se za neprijatelja ako mu to treba ali zasto ja sama ne mogu to pocet koristiti za sebe...ne znam...sjecam se kakova sam bila prije,pricala sto na sat,skakala,smijala se uvijek,nasmijavala druge,ludovala,cak mi nije bilo ni dosadno kada sam bila sama sa sobom...a sada?!!?!?Eto,trunem ovdje na blogu i djelim svoje osjecaje,pjesme,svu ljubav,tugu,ljubomoru i mrznju sa sacicom ljudi koji me i ne poznaju dobro...Kako bi lijepo bilo kada nitko nebipoznao nikoga fizicki vec samo iznutra po onome kakav jest...sve bi bilo drugacije...mislim da bi se svi iznenadili sto i koga bi odabrali...Ja,ja ne znam vise...ne mogu ovaj post pisati jer mi toliko stvari pada na pamet i toliko stvari bi rekla sada ali ne zelim necu i ne mogu...zato pozdravljam vas i pusu vam saljem i nemojte lose misliti o meni....

Don't leave me in all this pain
Don't leave me out in the rain
Come back and bring back my smile
Come and take these tears away
I need your arms to hold me now
The nights are so unkind
Bring back those nights when I held you beside me

1-Un-break my heart
Say you'll love me again
Un-do this hurt you caused
When you walked out the door
And walked outta my life
Un-cry these tears
I cried so many nights
Un-break my heart, my heart

Take back that sad word good-bye
Bring back the joy to my life
Don't leave me here with these tears
Come and kiss this pain away
I can't forget the day you left
Time is so unkind
And life is so cruel without you here beside me


Ohh, oh
Don't leave me in all this pain
Don't leave me out in the rain
Bring back the nights when I held you beside me


Un-break my
Un-break my heart, oh baby
Come back and say you love me
Un-break my heart
Sweet darlin'
Without you I just can't go on
Can't go on