denisseselj.blog.hr

nedjelja, 22.08.2010.

Jeli HDZ kriminalna organizacija?


Dužnosnici HDZ-a iz Golfa 1 i Stojadina u Ville i Jahte nakon 20 godina vlasti, država opljačkana i postavlja se pitanje kad će bit obustava mirovina te ostalih dotacija iz državnog proračuna, poduzeća u stečaju,radnici na minimalcu ili uopće nemaju primanja, pola miliona nezaposlenih, hrvatski vitezovi se ubijaju a oni iz vlasti se mire sa srbima na tezama "Tko nas bre zavadi i svi smo krivi za rat"!!!

Poduzetnici da bi opstali ne mogu poslovat po propisima jer je nametnut toliki porez da su prisiljeni varat državu!
Krediti se ne daju nikome a kamate su za poludit goleme te fleksibilne!
Mali i srednji poduzetnici propadaju svakim danom!
U tiskovinama i tv-u cenzura do zla boga!

Evo prenosim ovaj tekst od Margetića pa uistinu
PROČITAJTE:




Ostaje činjenica da su i Sanader, i Pašalić, i Kosor, i Zagorec, i Petrač, i Glavaš, kao i velika većina ostalih umiješanih u Aferu Hypo, dio jedne te iste HDZ-ove mafijaške organizacije, glomazne tranzicijske kriminalne infrastrukture, koju HDZ kontrolira zadnjih dvadeset godina, mafijaške organizacije na kojoj je izrasla enormna oligarhijska moć političke, ekonomske, financijske, bankarske, ali i kriminalne elite u Hrvatskoj. Kao što je svojevremeno Sanaderu Pašalić bio preveliki zalogaj da bi dopustio njegovo kazneno procesuiranje zbog organiziranog kriminala, tako je danas nova mafijaška mama Jadranka Kosor u potpuno jednakoj „pat poziciji“, kada je u pitanju procesuiranje Ive Sanadera. Naime, ne postoji ama baš nikakva mogućnost da se eventualni proces protiv Sanadera vrlo brzo ne pretvori u proces protiv HDZ-ove mafijaške organizacije, pa i same Jadranke Kosor i njezinih najbližih suradnika Kalmete, Šukera i Karamarka. Takav bi proces u konačnici morao podrazumijevati i konačno svrstavanje HDZ-a tamo gdje stvarno pripada – na popis zločinačkih, kriminalnih, mafijaških organizacija, kakve se u civiliziranim, pravnim i demokratskim državama zabranjuju zakonom.


Pojedini mediji, prije svega EPH i NCL media grupa, odnosno Jutarnji list i Nacional, pokušavaju cijelu Aferu Hypo u Hrvatskoj svesti isključivo na proviziju koju je Ivo Sanader uzeo od Miroslava Kutle u zamjenu za posredovanje kod odobravanja kredita Hypo banke Kutlinoj Globus grupi.

Time, zapravo, mediji pomažu novom spinu Jadranke Kosor i HDZ-a, koje se tako u cijelosti distancira od korupcijske Afere Hypo, odnosno sama Afera Hypo svodi se na pojedinačne slučajeve korupcije i zlouporaba, te se tako ovom medijskom kampanjom skriva činjenica kako se u slučaju Afere Hypo radi o organiziranom kriminalu, na čijem se vrhu nalazi upravo politička, obavještajna, kriminalna, mafijaška arhitektura HDZ-a, kako onog Tuđmanovog i Sanaderovog, tako i ovog Kosoricinog.

Hrvatski su mediji Aferu Hypo godinama prešućivali, a danas kada je nemoguće od javnosti skrivati vijesti o umiješanosti hrvatskih političkih dužnosnika u pranje novca sumnjivog porijekla preko Hypo Alpe Adria Banke, mediji pomažu u „pranju“ HDZ-a i Jadranke Kosor od njihove odgovornosti za organizirani kriminal u slučaju Hypo banke.

Projekt stvaranja paralelne financijske infrastrukture i tzv. „crnog proračuna“ na tajnim računima kod Hypo banke i povezanih osoba nije, međutim, bio projekt pojedinca ili grupe pojedinaca.

Bio je to kriminalni projekt vladajućeg HDZ-a, čiji je politički vrh devedesetih godina 20. stoljeća, ali i nakon 2003. godine, provodio organiziranu pljačku sredstava Državnog proračuna, kao i doniranih sredstava iseljenika za obranu i obnovu Hrvatske, a koji je novac prema ortačkim ugovorima HDZ-a i Hypo banke prebacivan na tajne račune kod Hypo banke, a kasnije „opran“ kroz kreditne i investicijske financijske operacije Hypo Grupe u Hrvatskoj i na Balkanu.

Potrebno je pritom znati da je HDZ od samog početka svojeg političkog djelovanja, a posebno od dolaska na vlast 1990. godine djelovao i funkcionirao kao mafijaška organizacija, bio je ustrojen poput kriminalne organizacije, koja je iza javnih političkih ciljeva pod zajedničkim nazivnikom tobožnjeg osamostaljivanja Hrvatske, dok je stvarni cilj političkog vrha HDZ-a, a što najbolje dokazuje upravo Afera Hypo, bio stjecanje financijskog i materijalnog bogatstva, odnosno ekonomskih pozicija moći u novoorganiziranoj državi.

HDZ je tako po dolasku na vlast s jedne strane organizirao legalan sustav vlasti, koji je predstavljao javnu sliku institucija pod kontrolom HDZ-ove političke većine.

Paralelno, HDZ je organizirao mafijaške skupine i organizacije pod svojom kontrolom, dakle strukturirao kriminalno podzemlje, organizacijski i operativno podređeno političkoj stranačkoj hijerarhiji HDZ-a i državnoj političkoj vlasti koju je također u tom trenutku apsolutno kontrolirao upravo HDZ.

Takvom reorganizacijom kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj, i njegovim stavljanjem pod kontrolu službene stranačke hijerarhije HDZ-a, stvorene su paralelne kriminalne organizacijske strukture, preko kojih je politički vrh HDZ-a odrađivao prljave poslove, koje nije smjela javno odrađivati HDZ-ova javna vlast.

Preko stranačke infrastrukture i paralelnih institucija koje je organizirao upravo HDZ, politički vrh te stranke kontrolirao je kriminalno podzemlje, kojem su zapovjedno bile nadređene paralelne institucije HDZ-ove vlasti, odnosno stranačka paravlada, mreža paralelnih institucija i stranačkih opunomoćenika, koji si vrlo često odgovarali izravno ili Franji Tuđmanu, ili Gojku Šušku, ili drugim HDZ-ovim povjerenicima i dužnosnicima, koje su za to ovlastili upravo Tuđman ili Šušak.

Drugim riječima, uz mafijaške kriminalne organizacije, postojala je politička mafija, točnije mreža paralelnog parapolitičkog sustava usporedne vlasti i usporednih centara moći, čija je stvarna moć i utjecaj često bila jača i ozbiljnija od službenih državnih institucija.

Nadalje, pod okriljem HDZ-a 1990.-ih godins formirane su obavještajno sigurnosne službe, koje su, zapravo, predstavljale stranačke obavještajne milicije, pod izravnom kontrolom HDZ-ovog stranačkog političkog vrha, kao i obavještajno podzemlje, paralelne i u biti ilegalne obavještajne operativne grupe i organizacije koje su odgovarale isključivo HDZ-ovoj stranačkoj hijerarhiji, odnosno onim njenim pripadnicima koje je za te poslove ovlastio stranački vrh na čelu s Tuđmanom.

U takvom okruženju, nastala je i HDZ-ova tajna, stranačka, financijska infrastruktura, koja je predstavljala neku vrstu paralelnog državnog proračuna pod stranačkom kontrolom, a koju je činila mreža tajnih, potpuno netransparentno vođenih povjereničkih računa, otvorenih prvo kod domaćih banaka, prije svega Privredne banke Zagreb i Zagrebačke banke, ali i nekih drugih poslovnih banaka, dok je negdje nakon 1992. godine, odnosno nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, politički vrh HDZ-a te financijske operacije preusmjerio na banke u inozemstvu, većinom male austrijske banke s kojima su HDZ-ovi tajni povjerenici, po punomoći stranačkog vodstva, sklapali neku vrstu tajnih ortačkih ugovora, na temelju kojih bi HDZ-ovi povjerenici preuzimali kontrolu nad određenim vlasničkim udjelima u tim bankama, a što je HDZ-u jamčilo sigurnost investiranja novca na tajne račune kod tih banaka.

Afera Hypo razotkriva upravo takav model HDZ-ove političke arhitekture, odnosno prokazuje HDZ kao klasičnu mafijašku organizaciju, koja s jedne strane kontrolira institucije političke vlasti i odlučujuće političke centre moći, s druge strane kontrolira organizirani kriminal i kriminalno podzemlje, preko svoje paralelne organizacijske hijerarhije, treće kontrolira obavještajne službe i koristi ih kao instrument i političke vlasti, ali i kriminalnog podzemlja i svojih tajnih financijskih operacija, odnosno postoji svojevrsna integracija obavještajnog sustava pod kontrolom HDZ-a s organiziranim kriminalnim podzemljem; četvrto, koristeći usloge kriminalnog podzemlja politički vrh HDZ-a uspostavio je paralelnu mrežu koja je s vremenom postala samostalni centar financijske moći, a čini ju mreža tajnih računa pod kontrolom HDZ-ovih povjerenika koji su prema posebnim ovlaštenjima kontrolirali i upravljali sredstvima sa HDZ-ovih tajnih računa; peto HDZ je izgradio mrežu legalnih ekonomskih, gospodarskih institucija, koje su služile pranju novca iz sredstava paralelnog proračuna na tajnim računima u inozemstvu, a koji sustav gospodarskih institucija kontroliraju također posebni povjerenici, koje javnost poznaje kao HDZ-ove tranzicijske tajkune, koji danas praktički kontroliraju hrvatsko gospodarstvo i predstavljaju tranzicijsku ekonomsku elitu.

I konačno, ali nikako manje bitno, HDZ je izgradio mrežu poslovnih banaka, koje su godinama služile kao paradržavne institucije preko kojih je HDZ, odnosno HDZ-ova tranzicijska elita organizirala i provodila financijske operacije pranja novca, kao i posebne operacije pranja novca sa tajnih inozemnih računa kroz kreditiranje same države, odnosno kroz inozemno kreditiranje Državnog proračuna, i to iz sredstava sa tajnih, povjereničkih računa, koja su povjeravana na upravljanje poslovnim bankama u inozemstvu, koje su taj novac plasirale kao svoje kredite državi.

Bez te mreže poslovnih banaka u Hrvatskoj i inozemstvu, HDZ-ove financijske operacije jednostavno bi bile nemoguće, te su stoga HDZ-ovi ortački ugovori s takvim bankama predstavljali kičmu HDZ-ovog paralelnog, kriminalnog, mafijaškog sustava moći.

Zato je Afera Hypo toliko opasna za HDZ i Vladu Jadranke Kosor, jer do kraja razobličava kriminalni karakter HDZ-ove vlasti i mafijašku strukturu HDZ-ove političke arhitekture izgrađene od 1990. godine do danas.

Štoviše, Afera Hypo Kosoricinu Vladu i vlast HDZ-a jasno identificira kao mafijašku vlast, odnosno vlast političke mafije i s njom organizacijski povezanih kriminalnih i obavještajnih organizacija, a posljedično i državu koju vodi takva vlast određuje kao mafijašku državu.

Danas postoji dovoljno dokumenata što iz austrijske istrage, što dokumenata hrvatskih sigurnosno obavještajnih služba i nadležnih inspekcijskih službi Ministarstva financija, koji potvrđuju u cijelosti ovakve tvrdnje o HDZ-u kao mafijaškoj organizaciji, koja se nalazi na čelu kriminalne hijerarhije koja je organizirala i provodila operacije pranja novca preko tajnih računa u Hypo Alpe Adria Banci.

Dokumenti kojima raspolažemo, i koje smo prvi ekskluzivno objavili na portalu Necenzurirano.com tijekom prošlih nekoliko godina, a koje smo na zahtjev dostavili i Državnom odvjetništvu i USKOK-u, kao i drugim nadležnim institucijama, poput Nacionalnog antikorupcijskog vijeća u Hrvatskom saboru, te pojedinačno saborskim zastupnicima Željku Jovanoviću i Ingrid Antičević Marinović, dokazuju ne samo odgovornost pojedinih HDZ-ovih bivših i sadašnjih stranačkih i državnih dužnosnika, kao primjerice Ive Sanadera, nego odgovornost stranačkog paradržavnog sustava pod kontrolom HDZ-a za organizirani kriminal, korupciju, međunarodno pranje novca i izvlačenje novca iz Državnog proračuna na tajne račune u inozemstvu.

Dakle, ne radi se o isključivoj odgovornosti pojedinca, kako to danas pokušavaju prikazati mediji pod kontrolom EPH i NCL media grupe (koji su i kao tvrtke i čiji su i vlasnici izravno umiješani u Aferu Hypo i nalaze se pod međunarodnom istragom u Aferi Hypo), a čime ovi mediji po zadatku pokušavaju izuzeti od odgovornosti za organizirani kriminal političku i kriminalnu infrastrukturu HDZ-a i Vlade Jadranke Kosor, već se radi o kriminalnom sustavu na čijem se vrhu nalazi mafijaška organizacija HDZ, sa svim svojim javnim, formalnim, ali i onim neformalnim, paralelnim, kriminalnim, paraobavještajnim i paradržavnim strukturama.

Ivo Sanader bio je, dakako, vrlo važan pojedinac unutar tog HDZ-ovog mafijaškog sustava, ali dio tog sustava su i brojni drugi koje mediji danas izbjegavaju spomenuti u kontekstu Afere Hypo, kao primjerice: ministri Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i Tomislav Karamarko, istarski župan Ivan Nino Jakovčić, poduzetnici Ivica Todorić, Ninoslav Pavić, Goran Štrok, Bruno Orešar, zatim pripadnici HDZ-ovog kriminalnog podzemlja Vladimir Zagorec, Hrvoje Petrač, te Ivić Pašalić, Ivan Čermak, Tomislav Horvatinčić, Mićo Carić, Anto Nobilo, Milan bandić, Neven Barać, Branimir Glavaš i drugi.

Jadranka Kosor će, vjerojatno, opet reći kako „ništa nije znala“, iako su čak trojica njezinih ministara, od kojih je jedan i potpredsjednik Vlade, i to ministar financija, ministar unutarnjih poslova i ministar mora, prometa i infrastrukture, izravno umiješani u Aferu Hypo i njezino prikrivanje.

Međutim, Kosoricin uistinu dugogodišnji stranački staž na visokim dužnostima u HDZ-u najbolje demantira njezine navode o nekakvom tobožnjem neznanju. Jadranka Kosor dio je HDZ-ove mafijaške organizacijske infrastrukture, a na kraju, po odlasku Ive Sanadera, trebala je poslužiti kao „smokvin list“ za HDZ-ovu zločinačku organizaciju i umiješanost njezine mafijaške organizacije u brojne kriminalne poslove od 1990. godine do danas.

I, naravno, netko konačno treba reći Kosorici kada se pozivajući na njezino neznanje pravi glupa: neznanje ne opravdava!

U protivnom, kako opravdava činjenicu da u njezinoj Vladi kao ministar sjedi Božidar Kalmeta, kojeg se izravno povezuje s Aferom Hypo, prije svega radi pogodovanja Hypo banci kod prodaje Maraske i Borika, ali i kod donošenja Zakona o turističkom zemljištu, za što se smatra da je Kalmeta odradio u dogovoru sa Gunterom Striedingerom, Wolfgangom Kultererom, Ivanom Jakovčićem i Ivom Sanaderom, kako bi pogodovao tzv. „istarskim projektima“ Hypo Grupe, točnije projektima Barbariga i Dragonera.

Kalmetu za sudjelovanje u Aferu Hypo, osim Kulterera tereti i bivši partner Hypo Grupe u hrvatskim operacijama poduzetnik Walter Wolf, koji je detaljno upoznat s Kalmetinom ulogom u prljavim poslovima HDZ-a s Hypo Grupom.

Zatim, Kosoricin ministar Tomislav Karamarko, umiješan je u Aferu Hypo kao jedna od ključnih osoba, čija je tvrtka Soboli d.o.o. radila na prikrivanju Afere Hypo, odnosno pružanju sigurnosnih konzalting usluga Upravi Hypo Grupe u Hrvatskoj, pa se tako spominje i činjenica da je Karamarko bio među onim osobama koje su prikrivale POA-ina, SOA-ina i MUP-ova izvješća i kriminalističke obrade o Aferi Hypo, a sve u dogovoru s političkim vrhom HDZ-a, kojem je kao i danas pripadala aktualna premijerka Jadranka Kosor.

Karamarku je ugovor s austrijskom Hypo Grupom, osigurao bivši vršitelj dužnosti predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju Krešimir Starčević, a kasnije je Soboli d.o.o. nastavak poslova s Hypo Grupom osiguravao upravo dosjeima o kriminalu u Hypo banci, čime je, kako tvrde upućeni insajderi iz Hypo banke, ucjenjivao članove Uprave Hypo Grupe u Hrvatskoj, kako bi Soboli d.o.o. osigurao nastavak poslova s Hypo Grupom.

Osim navedenog Tomislav Karamarko je osobno posredovao u sporu Ninoslava Pavića i Miroslava Kutle oko Pavićevog duga prema Kutli, a koje je dugovanje na kraju uz posredovanje Karamarka, ali i Pašalića, Sanadera, Striedingera i Kulterera, riješeno partnerstvom i suvlasništvom Nine Pavića i Miroslava Kutle u kupnji Hypo Consultants Grupe, zbog čega se Pavić i Europapress holding nalaze pod istragom austrijskih istražitelja, koji smatraju kako su takvim kupoprodajom Hypo Consultants Pavić i njegovi tajni partneri oštetili Hypo Grupu za više od 750 milijuna eura.

Za Kosor ništa manje opasna nije nit umiješanost ministra financija i potpredsjednika Vlade Ivana Šukera u Aferu Hypo. Šuker je, naime, još u proljeće 2004. godine upozoren od strane inspektora tadašnjeg Deviznog inspektorata Ministarstva financija na operacije pranja novca i organizirani kriminal, te nezakonito poslovanje Hypo Grupe u Hrvatskoj, nakon čega je u dogovoru sa Sanaderom i užim kabinetom, čiji je član tada bio i tadašnji potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang, organizirao zataškavanje Afere Hypo, i prikrivanje dokumenata iz istrage koju je u Hypo banci proveo Devizni inspektorat Ministarstva financija.

Nakon dogovora sa Sanaderom i Hebrangom, Šuker je preko Slavice Pezer Blečić naredio obustavu istrage Deviznog inspektorata u Hypo Grupi u Hrvatskoj, te uništavanje sve dokumentacije Ministarstva financija o kriminalu i pranju novca u Hypo banci, koja je u Ministarstvu financija bila poznatija kao Dosje Hypo, a koju smo dokumentaciju u cijelosti objavili na portalu Necenzurirano.com, još u studenom 2008. godine, a u travnju iste godine svu tajnu dokumentaciju Ministarstva financija, čije je uništavanje naredio Šuker, dostavio sam osobno glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i USKOK-u.

Nakon što su pojedini devizni inspektori u Ministarstvu financija otvoreno inzistirali na nastavku istrage u Hypo banci, te o tomu poslali čak dva povjerljiva izvješća osobno ministru Šukeru, Šuker je političkim nalogom naredio provođenje interne istrage protiv deviznih inspektora koji su inzistirali na istrazi u Hypo banci, nakon čega je naredio otpuštanje nekih od inspektora koji su vodili tu istragu, s čime je također bio upoznat glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.

Drugim riječima, Kosoricin potpredsjednik Ivan Šuker bio je glavna karika u prikrivanju dokaza o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo banci u Hrvatskoj, a što je Jadranka Kosor znala ili je morala znati, da upotrijebimo formalnopravnu frazu kojom se definira zapovjedna odgovornost za počinjenje pojedinih kaznenih djela.

Nije potrebno posebno naglašavati kako su i ministar Karamarko i ministar Kalmeta usko povezani s pojedinim organizacijama organiziranog kriminala, upravo onima koje još od početka 1990.-ih godina kontrolira i koje je uspostavio politički vrh HDZ-a, i koje su kriminalne organizacije odrađivale za HDZ i HDZ-ovu političku nomenklaturu određene prljave poslove, a odrađuju ih i danas.

Hypo banka je rijedak slučaj organiziranog kriminala koji najbolje oslikava taj zatvoreni mafijaški krug HDZ-ove kriminalne, političke i financijske moći još od 1990. godine.

Iako su mnogi smatrali da sukobi vrha HDZ-a prvo s Ivićem Pašalićem, potom sa Vladimirom Zagorcem, Hrvojem Petračem i Branimirom Glavašem, prizlaze iz tobožnje političke volje unutar vodstva HDZ-a za demokratizacijom stranke i distanciranjem od Tuđmanovog HDZ-a iz 1990.-ih godina, upravo je u tim procesima trebalo prepoznati mafijaški karakter HDZ-ove političke organizacije.

Bili su to, naime, ne politički, nego mafijaški obračuni, novog vrha HDZ-ove mafije s onima koji novom HDZ-ovom mafijaškom kumu nisu htjeli prisegnuti na lojalnost.

Naime, i Pašalić, i Zagorec, i Petrač, i Glavaš usko su povezani s Aferom Hypo, s tajnim HDZ-ovim financijskim operacijama i pranjem novca preko tajnih računa u Hypo banci, a Pašalić, Zagorec i Petrač u određenom su trenutku i sami bili povjerenici na pojedinim tajnim računima, bilo kod same Hypo banke, ili kod pravnih osoba poslovno i financijski, ili suvlasnički povezanih s Hypo Grupom.

U tome, stoga, i treba tražiti uzroke sukoba vrha HDZ-a s njima.

Bio je to sukob unutar iste mafijaške organizacije, mafijaški obračun zbog novca, u kojem su Sanader i njegova ekipa, čiji je jedan od glavnih članova tada bila i aktualna šefica mafije i HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor, obračun u kojem su Sanader i njegovi mafijaški donovi, pokušali preuzeti kontrolu nad tajnom financijskom infrastrukturom, koju su krajem 1990.-ih godina u Hypo banci za HDZ kontrolirali s jedne strane Ivić Pašalić i Vladimir Zagorec, s druge strane osobno Ivo Sanader, dok su s treće strane dio tajnih računa kontrolirali pripadnici HDZ-ovom kriminalnog podzemlja, poput Hrvoja Petrača i Ivana Čermaka, te Branimira Glavaša.

Sanader je tada smatrao da oni koje je još Tuđman postavio za povjerenike na tajnim računima, poput Zagorca i Pašalića, sada trebaju svoja povjerenička mjesta i kontrolu nad tajnom financijskom infrastrukturom HDZ-a prepustiti Sanaderovim ljudima, točnije Božidaru Kalmeti, Ivanu Šukeru i drugim ljudima od povjerenja, što su i Zagorec i Pašalić, ali i Petrač i Glavaš odbili učiniti

Stoga je odmah po dolasku na vlast Sanader krenuo u obračun sa nekadašnjim mafijkaškim partnerima, koji su zajedno s njim kao povjerenici kontrolirali tajne HDZ-ove račune kod Hypo banke, i time zapravo kontrolirali kako samu državu, kojoj je dio tog novca plasiran kroz povlaštene kredite, tako i dio gospodarskog sustava, kroz kontrolu poduzeća kojima je novac sa tajnih HDZ-ovih računa plasiran također kroz povlaštene kredite Hypo Grupe.

Sanader je, ukratko, želio punu kontrolu nad tim financijskim paketom sa tajnih računa kod Hypo banke, koji je prema nekim izračunima dosezao i do iznosa od sedam milijarda eura, kao i kontrolu nad tajnim suvlasničkim udjelima u Hypo Grupi i njezinim povezanim osobama, i brojnim višemilijunski vrijednim poslovima s nekretninama u Hrvatskoj.

Tek kada su Pašalić, Zagorec, Petrač i Glavaš odbili svoja povjerenička mjesta ustupiti Sanaderovim ljudima i tako mu kao novom HDZ-ovom mafijaškom bossu prepustiti kontrtolu nad tajnom HDZ-ovom financijskom infrastrukturom u inozemstvu, Sanader je krenuo u obračun s njima, pod krinkom tobožnjeg obračuna s kriminalom i korupcijom, ili tobožnjeg procesuiranja ratnih zločina, a što mu je sve kratkoročno zajamčilo i značajne političke bodove kod europskih partnera.

Od Zagorca je HDZ zahtijevao da pod kontrolu stranke preda financijska sredstva koja je kontrolirao preko tajnih računa otvorenih na tvrtku Sambuca Establishment u Vaduzu u Lichtensteinu, čiji su suvlasnici uz Zagorca, sudeći prema dokumentima austrijske istrage bili i Wolfgang Kulterer i Gunter Striedinger.

Sumnja se kako je Zagorec upravo na tajne račune tvrtke Sambuca Establishemnt u Vaduzu, transferirao novac sa čak 77 tajnih računa koje je kao povjerenik HDZ-a kontrolirao kod Hypo Alpe Adria Banke, i kojima je upravljao u ime i za račun HDZ-ove vlasti u Zagrebu, a koja su trebala biti transferirana u redovita sredstva Državnog proračuna.

Preuzimanjem HDZ-a Ivo Sanader i HDZ htjeli su i kontrolu nad tajnim računima tvrtke Sambuca Establishemnt u Lichtensteinu, što je Zagorec odbio, smatrajući kako ima pravo na daljnju kontrolu nad tim sredstvima i njihovo reinvestiranje u svoje projekte.

Pašalić je, prema nekim navodima kontrolirao tajni fond kod Hypo banke, vrijedan ukupno 800 milijuna eura, o čemu su saznanja imali i Zagorec i Petrač, ali i Branimir Glavaš, koji su povremeno koristili sredstva iz tih fondova.

Međutim, i Pašalić je odbio predati Sanaderovom HDZ-u kontrolu nad ovim tajnim fondovima i sredstvima, nakon čega se našao na udaru HDZ-a.

Ujedno, Ivić Pašalić je jedini koji nije kazneno procesuiran od svih tajnih povjerenika HDZ-a kod Hypo banke, prije svega jer je o cijelom paralelnom financijskom sustavu uspostavljenom preko Hypo Grupe, pašalić jednostavno znao previše, i za sobom bi kada bi progovorio povukao ne samo Ivu Sanadera, nego i cijeli HDZ i praktički cijeli politički vrh te stranke.

Uz Sanadera upravo je Pašalić bio jedan od arhitekata tog povjereničkog financijskog sistema kojeg je HDZ izgradio preko Hypo Grupe, i kao takav jednostavno je bio preopasan svjedok HDZ-ovim mafijaških, kriminalnih poslova u inozemstvu, bio je jedan od rijetkih koji je mogao ugroziti i izazvati urušavanje tog mafijaškog sistema, zbog čega se Sanader nije niti smio upustiti u izravni obračun s Pašalićem, kao što je to učinio u slučajevima Zagorca, Petrača i Glavaša.

Sanader ga je stoga mogao politički eliminirati i neutralizirati, uklanjanjem iz stranke, ali ga nije mogao i kazneno procesuirati, jer bi time doveo u pitanje samu organizacijsku strukturu i financijsku infrastrukturu HDZ-a, te bi ugrozio i one HDZ-ove kriminalne poslove u inozemstvu koje je ionako ili osobno ili preko svojih povjerenika držao pod kontrolom.

Usprkos svemu, ostaje činjenica da su i Sanader, i Pašalić, i Kosor, i Zagorec, i Petrač, i Glavaš, kao i velika većina ostalih umiješanih u Aferu Hypo, dio jedne te iste HDZ-ove mafijaške organizacije, glomazne tranzicijske kriminalne infrastrukture, koju HDZ kontrolira zadnjih dvadeset godina, mafijaške organizacije na kojoj je izrasla enormna oligarhijska moć političke, ekonomske, financijske, bankarske, ali i kriminalne elite u Hrvatskoj.

Kao što je svojevremeno Sanaderu Pašalić bio preveliki zalogaj da bi dopustio njegovo kazneno procesuiranje zbog organiziranog kriminala, tako je danas nova mafijaška mama Jadranka Kosor u potpuno jednakoj „pat poziciji“, kada je u pitanju procesuiranje Ive Sanadera.

Naime, ne postoji ama baš nikakva mogućnost da se eventualni proces protiv Sanadera vrlo brzo ne pretvori u proces protiv HDZ-ove mafijaške organizacije, pa i same Jadranke Kosor i njezinih najbližih suradnika Kalmete, Šukera i Karamarka.

Takav bi proces u konačnici morao podrazumijevati i konačno svrstavanje HDZ-a tamo gdje stvarno pripada – na popis zločinačkih, kriminalnih, mafijaških organizacija, kakve se u civiliziranim, pravnim i demokratskim državama zabranjuju zakonom.

Domagoj Margetić/Necenzurirano.com
- 10:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ideja o trećoj Jugi još živi!

Evo prenosim jedan tekst iz Hrvatskog slova koji je vrlo zanimljiv te obrađuje ljude koji vode državu a Vi napišite na jedan list papira sve vijećnike u našim Neretvanskim općinama i gradovima te ih rezimirajte, uzmite im genetski kod te zamislite bili se oni oduprijeli novoj Jugoslaviji!
Naime, doć će vrijeme kad ću ja ponaosob kao što to radim na državnom nivou obraditi i lokalni politički nivo te Vam predočiti nositelje vlasti u punom svjetlu!

Pročitajte tekst " Deca komunizma"


Sudeći po medijsko-političkim reakcijama, koje redovito uslijede nakon crkvenih upozorenja o tom kako komunistički duh u Hrvatskoj narušava njezin demokratski sustav, moglo bi se lako zaključiti da je Lijepa Naša, za razliku od većine država iza nekadašnje željezne zavjese, doista jedina preostala zemlja u rukama bivših komunista. Ako je državna moć usredotočena u rukama zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, onda valja podsjetiti kako su hrvatski šefovi odreda bivši komunisti ili pripadnici nekadašnjih jugokomunističkih upravljačkih struktura: predsjednik države Ivo Josipović bivša je omladinska komunistička uzdanica s Pravnoga fakulteta, predsjednik Sabora Luka Bebić donedavno se javno hvastao kako je čak i Franju Tuđmana podupirao samo zato što je ovaj bio partizanski general, za predsjednicu Vlade Jadranku Kosor, koja skriva biografske podatke iz razdoblja od 1972. do 1991. mnogi tvrde kako je također bila „dete komunizma“, kao i predsjednik Vrhovnoga suda Branko Hrvatin, čiji je „tatek“ navodno bio jedan od članova partijskoga Komiteta. Kako u Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih zemalja bivšega komunističkog sustava, nikad nije bio zabranjen javni rad bivšim komunistima, ljudi su se, dakle, bez obzira na svoje ranije političke angažmane, mogli zakonito uključivati u rad svih političkih stranaka, kao i u ostale ustanove državne uprave. Kao što su se ovi, premda je to presedan u gotovo cjelokupnoj državnopravnoj tradiciji zapadne uljudbe, unatoč promjeni države pa i političkoga sustava, legalno uključivali u javni rad nove države, po čijim je još uvijek važećim zakonima dopušteno i onima, koju su se tijekom polustoljetne „diktature proletarijata“ i u njezino ime okupacije hrvatskih zemalja, borili protiv toga jugokomunističkoga jednoumlja dopušteno javno govoriti o politici koju u njoj vode „deca komunizma“. Pokušaj dijela medija da ušutkaju pisanje glavnoga urednika katoličkoga tjednika Glasa Koncila, Ivana Miklenića, samo potvrđuje činjenicu kako bivši komunisti, uglavnom oni jugoslavenske političke orijentacije, kad se dočepaju vlasti još uvijek teško dijalogom mijenjaju svoj mentalni diktatorski politički sklop. Jedan zagrebački dnevnik, čiji je inače osnivač i suvlasnik nekadašnji komunistički ideolog verbalnoga delikta, u broju posvećenu napadaju na Miklenićev komentar, ponajprije je iz pera komentatora-prevaranta (poznat po lažnom intervjuu s nekadašnjim premijerom I. Sanaderom) Katoličku Crkvu, koja se tradicionalno zaleže za društvo različitosti, proglasio komunističkom ćelijom, a bivše nositelje jugokomunističkoga represivnoga aparata, kao što su generali JNA Anton Tus i Petar Stipetić te Josip Manolić utemeljiteljima demokratske Republike Hrvatske. Ovdje nas ne zanimaju stajališta jednoga notornog lašca nego logika obračuna s demokratskim snagama, koje su se pola stoljeća, na ovaj ili onaj način, borile protiv zločinačkoga komunističkoga sustava, čiji je zloduh bio utjelovljivan ponajprije u policijskim i vojnim aparatčicima. Danas više nije nepoznato kako se strategija bivšega jugooficira A. Tusa, čak i na „obraćeničkoj“ dužnosti glavara Glavnoga stožera Hrvatske vojske, temeljila na prevlasti vojne sile nad politikom, što je inače nezamislivo u demokratskim civilizacijama, a moglo je biti kobno za stvaranje hrvatske države. Naime, vojni pothvati što ih je pokušavao realizirati, temeljili su se na iskustvu doktrine masovne krvi, kojom je 50 godina, u strahu, umjetno održavana bivša Jugoslavija. Primjerice, ponajbolji analitičar Domovinskoga rata, admiral Domazet smatra kako je Tusov vojnički drug, general Petar Stipetić odgovoran za nekoliko važnih hrvatskih poraza, kojima se forsiranjem pojedinih rijeka nikad nije uspio osloboditi djelić okupirana teritorija, nu u tim složenim vojnim pothvatima, osim vanjskopolitičke kompromitacije hrvatske politike, redovito su nepotrebno ginuli mnogi hrvatski vojnici. Tako je bilo u forsiranju rijeke Kupe 1991. za čije je pojedinosti i poteškoće oko prijelaza rijeke znao Stipetić, nu nije se oglasio pa je uz veliki broj poginulih i nestalih hrvatskih vojnika u srpskim rukama ostala i znatna količina hrvatskoga naoružanja. Neuspješno i neučinkovito forsiranje Save, koje je Stipetiću kao šefu đakovačkoga zbornog područja za obranu Posavine bilo u djelokrugu, rezultiralo je, između ostaloga, tragičnim padom Posavine i trajnim iseljenjem Posavljaka. Forsiranje pak rijeke Une, u ljeto 1995., kojim se na hrvatske olujne pobjede pokušalo natovariti sjenu poraza također je izašlo ispod Stipetićeva šinjela. Promicati danas vrijednosti naslijeđene od JNA ili pak represivna jugokomunističkoga policijsko-političkog aparata, koji je, uz ino, odgovoran i za smrt gotovo stotinjak hrvatskih političkih emigranata, može samo nastran politički „um“, čiju ideologiju kao politički komentatori još uvijek štite nekadašnji progonitelji Katoličke Crkve ili svakoga izricanja slobode javne riječi iz doba jednoumlja. Nu, kamo nas je odvela pritajena „komunistička“ politika posvjedočio je ovih dana u jednom od listova već spomenuta suvlasnika, tvorac tzv. Jugosfere - britanski stručnjak za Jugoistočnu Europu Tim Judah. On kategorički tvrdi, kako je, unatoč poricanju hrvatskih upravljača, Republika Hrvatska ponovno ušla u neku vrstu nove Jugoslavije.


Mate Kovačević / Hrvatsko slovo
- 10:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.08.2010.

Hercegovac ipo!



Image and video hosting by TinyPic
Sinoć u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću popratio sam predavanje dr.Nina Raspudića, profesor filozofskog fakulteta u Zagrebu, rođen 75 u Mostaru!
Veličanstven prijem Metkovaca te ogromno zanimanje publike na temu "Politička korektnost ili dosljednost" nije me iznenadila jer u tom gradu uistinu postoji "kultura pračenja političkih zbivanja"!
Da se ne uvrijede moji donjani(Opuzenci i Slivanjci) ali uistinu tome je tako bez obzira na to tko je gradonačelnik Metkovci daju priliku i drugima te dolaze na promocije,predavanja te političke skupove a u primitivnim sredinama politički močnici čine toliku represiju nad "stokom sitnog zuba" da je to ne zamislivo normalnom čovjeku!
Samo se sjetite posjete Gradu Opuzenu od strane predsjedničkog kandidata dr.Dragana Primorca u mojoj to jest HSP-ovoj režiji gdje na opuzenskom trgu osim nekoliko špijuna,slučajnih prolaznika te moje žene i sina nije bilo dvadesetak ljudi ali se igrala utakmica na podvornici pa već i sami znate što se dogodilo, hehe!! Nema većeg gušta nego privarit varalicu!
Takvu represiju i strah netko promiće i organizira!
Nego vratimo se mi dr.Raspudiću naime , tog sposobnog mladog hercegovca vole i obični ljudi, žene,kriminalci,udbaši,crkva pa eto i ja pravaš od formata!
Odmah prilikom dolaska moj prijatelj Meka me odvede do Nina te se upoznamo, lagani razgovor te ulazak u GKS!
Moram istaknuti da dr. Raspudić uistinu promiće ono što i ja na terenu ali kao svaki učen čovjek izvlaći ono što hoće i što ga zanima! Vjerovatno i ja ovdje to radim nesvjesno pa nije za zamjerit!
Uvod je bio zanimljiv ali mi je upao jedan detalj na koji sam poslije morao reagirati pitanjem, naime dr. Raspudić prilikom analize političkih stranaka dotiće sve bitnije stranke osim HSS-a a znamo da Gradom Metkovićem vlada HSS-ovac Jambo a što je najzanimljivije tema je politička dosljednost!
Normalno, možda nebi ni reagirao da nije spomenuo moju stranku u negativnom kontekstu!
Uvik se netko "očeše" od mog debelog šefa ali nikad ne spominje makar svi pričaju o udbaškim medijima da je i Anton žrtva velikim i to največim dijelom tih medija!
Magisterij? Ma jebo Vas magisterij! Kažu da su ga ukinuli a samim tim možete skužit koliko je bio bitan! Pismeni mu napisao mentor dr.Kandare a usmeno ga Antun obranija bez problema! Ma daj, pola Neretve na čelu sa Lukom Bebićem kupila je fakultet u Sarajevu malo prije rata! hehe
Par pitanja da znamo tko je pomogao u rušenju HSP-a:
- Kako se zove premijer koji je pobjegao u Ameriku a osobno je uništio HSP??
- Kojoj su stranci zabranili izborne spotove prije onih izbora u kojima se spominje ovo što danas svi vide i znaju??
- Kako se zove ratni zločinac iz Osjeka koji je ukrao glasove na saboru HDZ-a da bi predsjednik te stranke postao premijer koji je danas u Americi te će vjerovatno bit osuđen za pljačku Hrvatske??
- Kako se zove Gradonačelnik Metkovića koji je kupio vijećnika HSP-a da bi mediji preko vlasti uništili HSP??
- Kako se zove Predsjednik Sabora koji nakon 20 godina kaže da je ponosan što je bio član Partije???

Eto, svi ti ljudi su rušili HSP!

Sad valja spomenuti i staru poslovicu "Ne slušaj šta ti govore nego tko ti govori"
Ako ćemo se držati poslovice onda je jasno tko su ovi ljudi koji su nas uništavali i govorili kontra nas te bi valjda trebalo bit jasno TKO SMO MI i tko je Anton moj debeli šef!
Normalno, Raspudić ne ide u dubinu niti radi za stranke ali postavljam njemu i svima vama pitanje: Kome triba to?? Kome triba još jedan teoretičar??
Hrvatskoj treba Blaž Kraljević,Ludvig Pavlović ili Ante Parađik a ne još jedan teoretičar makar nam se i sviđao!
Teoretičari i predavači tipa dr.Raspudića odlično prezentiraju povjesno stanje al kad ih pitaš kako dalje tada kažu da će Hrvatska u bližoj budućnosti bit u glibu ali u daljoj se vidi budućnost!
E baš zato dr. Raspudić se treba uključit u stranku koja mu je na srcu te djelovat isto kao što sam ja djelovao 92g kad sam otišao kod Blaža Kraljevića sa 16 godina te danas kad konkretno radim kroz političku stranku koja nije uništila te opljačkala svoj narod nego su nju uništavali i ubijali njene članove ALI OČITO JE

TEŠKO JE BIT PRAVI PRAVAŠ!!!!!!!!!
- 11:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 18.08.2010.

Tko je Vlado? Uh!!!

Šeks ima sličnu biografiju ko Barba Luka ali podužu i puno zanimljiviju! Luka bar nije pijanac i budala! Bolji poznavatelji Vlade Šeksa tvrde da se propio jer se sam sebe gadi što je kroz život radio! Švabo iz Srbije, mladi komunist ljutiti,suradnik Udbe,javni tužioc itd,itd a poslije velika Hrvatina! Puno se tu moralo popit da se zaboravi!




Zapolotnjak, zlopamtilo i prznica, dribler iz blatnjavog slavonskog sokaka, čovjek bez građanskih manira, uvijek drugi, okružen sumnjivcima, taj HDZ-ov stranački polubog, koji se pridizao svaki put kad bi pao, on je danas stvarni gospodar Hrvatske

Kanta dreka na koncertni klavir!

Kakav je bio? Za jedan dinar pribio bi mačku čavlima za plot, jedan dinar jugoslavenski, onaj limeni, znaš koliko je vrijedio? Ništa. Prgav i zločest, gadan zbilja, kao neki mali, pionirski Hitler iz našeg sokaka - jednoj je gospođi učiteljici koja je stanovala u našoj uličici u Osijeku, pošto nam je uzela loptu kad je po tko zna koji put uletjela u njen stan u prizemlju, bacio iz osvete kantu dreka u otvoreni koncertni klavir na kojemu je davala satove, pa se time prehranjivala...

To priča čovjek koji je sa Šeksom odrastao u Osijeku, a sad živi u Hamburgu. Živ svjedok.

Sudac već sa 27 godina!

Otac mi je "lijevo orijentirani zanatlija", zove se Aleksanadar, piše u molbi za prijem u partijsku organizaciju sin folksdojčera iz Šida, Švabe-postolara, pa se u dvadesetoj Šeks 1963. upisuje u Komunističku partiju. Odlazi na dobrovoljnu radnu akciju "Novi Beograd". Studirao je pravo u Zagrebu. Čim je završio faks, primili su ga na posao u osječko Javno tužilaštvo. Za četiri godine dotjerat će do zamjenika javnog tužioca, a 1970., u dvadeset i sedmoj, izabrati za suca.


Afera s prizvukom bečke operete

Savka je na vrhuncu. Država se trese. U Samoboru, jedan je policajac koji je otvarao privatnu poštu i uhodio sugrađane osuđen na redovnom, socijalističkom sudu! U Osijeku počinje tzv. PTT-afera s prizvukom bečke operete, primjereno nekadašnjem kulturnom središtu Slavonije. Interna kontrola na pošti, ustanovila je da svakog dana navraća "drugarica Seka", pa odabire pisma koja u plastićnoj vrećici nosi u SDB, Udbu. Kontrolori su obavijestili direktora, Srbina, koji im je trijezno rekao da je to "normalna praksa". Onda su se kontrolori potužili Šeksu koji je još radio na tužilaštvu, a on, potaknut onim samoborskim slučajem, otvorio je istražni postupak.

Poslije Krađorđeva, Šeksa odmah izbacuju iz partije ko Bebića

Hoću biti advokat u Šidu

SDB otvara dossier sa Šeksovom šifrom "Sova". U izvješću od 12. prosinca 1972. operativac koji ga vodi napominje da je izvor nepouzdan, jer je na informativnim razgovorima "neiskren", valjda i nesabran, pa ne performira informacijama o "sigurnosnoj situaciji u Osijeku i Baranji", koje mora pružati da dobije poštedu od progona. U tužilaštvu, Šeks je raskinuo radni odnos, ali su ga izbacili iz Hrvatske odvjetničke komore, pa se našao na cesti. Piše pismo srpskoj komori, u Beograd, na ekavici, te navodi da mu je namjera da se bavi advokaturom u Šidu, "jer mu je porodica iz okolice". Srpska komora upisuje ga u registar. Ipak, ostaje u Osijeku.

Uporan i vješt zaplotnjak, prznica i zlopamtilo, Šeks se ne da, dok leži na podu gdje ga cipelare, ujeda za gležnjeve. Teže ga je zatući nego Terminatora.

Goebbels je znao kako s omladinom

U buffetu "Gaj" Šeks se posvadio s drugim pijancima, pa udario u politiku, a na nesreću, otišao je u WC na pišanje s prononsiranim policijskim doušnikom, pa mu stao detaljno objašnjavati prirodu prijepora: "Hitler je imao vojsku, to je bila vojska! On i Goebbels su bili pravi vođe, znali su kako treba s omladinom... I Franco, Franco je znao što je red i što je vojska, a ne ovi naši primitivci!"

Udba se okomljuje na Šeksa - otvorili su mu, čini se, još jedan dossier, pod operativnim kodom "Dejan", valjda neka administrativna zabuna ili udvojeni postupak, dok je kodno ime "Kolega" koji su mu poslije pripisivali u novinama, nešto sasvim drugo - to je oznaka za osječkog mitarbajtera Zlatka Kramarića, sveučilišnog profesora makedonskoga, kojega su koristili kad je nepoćudnim akademskim tipovima trebalo zapapriti negativnim recenzijama.

Šeks počinje veliku turneju po osječkim birtijama, gdje politički agitira na omiljenu temu - priroda i ustrojstvo represivnog aparata. U buffetu "Igman" stao se derati na neke podoficire koji su poslije posla navratili na pivo: "Svi ste vi truli, i vojska i policija! Takvo društvo mora da propadne!.

Unteroficiri su ga uredno prijavili KOS-u.

I na sudu je politizirao - u završnoj riječi rekao je sucu, gledajući ga u oči: "Kad dođe neko drugo vrijeme, dovest ću na optuženičku klupu ljude koji se bave ovako prljavim poslovima!"

Šta na optuženičku klupu - na obalu Drave, u ritmu Bregovićeva hita: "Ka - laš - nji - kov, kalaš-njikov, kalaš-njikov, ratatatata!"

Upisao se u PEN i Amnesty

Kad su skupili sav štof, izveli su Šeksa na sud, isti onaj gdje je radio kao tužilac, pa mu zveknuli 13 mjeseci bezuvjetno. To je 1981. Drug Tito je već riknuo. Šef partije na tužilaštvu, kolega Mato Arlović, presudu je bacio u ladicu - do zastare. No, 1984. Šeks preuzima u Beogradu obranu Vlade Mijanovića, bezazlenog ekscentrika, ultraljevičara s nadimkom "Vlada Revolucija" o kojemu je još 1983. Slobodan Šijan snimio film "Kako sam totalno uništen od idiota", gdje ga igra Danilo Bata Stojković - Bubuleja.

Kako je proces Vladi Revoluciji išao usporedo sa suđenjem dr. Vojislavu Šešelju u Sarajevu te ponovnim hapšenjem Vlade Gotovca, kao demonstracija da je režim i dalje sposoban za represivno djelovanje, stvar je privukla silan međunarodni publicitet. Za optužene su se zauzeli Guenther Grass, Heinrich Boell i Simone de Bauvoir. Šeks cvjeta. U Beogradu posjećuje Đilasa. Upisuje se u PEN i Amnesty International. Na sudu vodi verbalne duele s tužiteljem - ljepše mu je nego u "Igmanu". Kako je to dočekala Udba? Opskrbila je tužioca papirima i on u sudnici otkriva da branitelj, koji traži njegovo izuzeće, uopće nema pravo za rad u pravosuđu jer je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu!



Drug Arlović kopa po Šeksovu dosjeu

Nastao je skandal, ali hajde ti u tom labavom totalitarizmu utjeraj nekoga u zatvor... Po zagrebačkim novinama o tome piše Branko Vlahović, koji će postati dopisnik "Vjesnika" u Moskvi i dotjerati do direktora velike američke farmaceutske tvrtke u Kazahstanu. Kampanji se pridružuje Mila Štula, šuvarovska vedeta, odjevena uvijek u kožnate kostime i mrežaste čarape, ljubavnica matorog urednika "Danasa", Žike Milića.

Da se afera malo oživi, Udba dojavljuje kako je Općinski sudu u Osijeku 18,3 kilograma zlata zaplijenjenog u racijama po zlatarnicama, umjesto da ga popisno preda Narodnoj banci u Beograd, prodao, pa od novaca popravio zgradu i kupio službeni automobil. Općinski sud osniva drugarsko vijeće na čelu s Arlovićem, da razmotri novinske napise "afere Šeks" - zlato je u drugom planu - pa pokušavaju stvar razvodniti dok ne isteknu posljednji dani do zastare. Nije išlo. Morao se 1986. javiti u Staru Gradišku, ali mu je u međuvremenu barem, na žalbu koju je uložio, kazna ublažena na šest mjeseci zatvora.

Svaka čast drugu Mati, ali evo ga sad u Ustavnom sudu, gdje je dospio uz full-potporu hadezeovaca.

Prznica koja ima smisao za humor

Šeks u zatvoru vodi dnevnik, koji će 1993. izadati kao nelošu knjigu "Tmina zatvorskog sna" (1993.).

Izađe na slobodu, ali sad nigdje ne može naći posla kao advokat. Prijavio se na natječaj za grobara i nosača pokojnika u osječkom pogrebnom poduzeću "Ukop". U molbi je napisao: "Po struci sam, inače, diplomirani pravnik sa desetogodišnjim iskustvom na poslovima suca, javnog tužioca i odvjetnika, ali zbog osude za delikt mišljenja onemogućen sam obavljati poslove u struci. Nadam se da za poslove grobara ili nosača pokojnika nije potrebna moralno-politička podobnost."

Prznica je i može popiti više od "Moskviča", ali nije sasvim lišen humora, zar ne?

Zbog pasoša na Markov trg

Kraj je osamdesetih - Šeks može slobodno zajebavati čestite grobare satiričkim molbama pošto više nije onako dešperatan kao kad je u Beograd pisao molbu na ekavici. Jedan kolega primit će ga u kancelariju kao neprijavljenog partnera, a Ivan Glavaš, Branimirov rođak, zapošljava ga u svom konjunkturnom poluprivatnom poduzeću "Patent". Otvoreno se politički angažira.

U prosincu 1988. Šeks se s četrdeset disidenata pojavljuje se na Markovom trgu, gdje posvjeduju zbog toga što su im oduzete putovnice. Predsjedniku Sabora, akademiku Anđelku Runjiću - Bambeu htjeli su predati peticiju, ali portir nije htio pustiti u zgradu njihovu delegaciju - Budišu, braću Veselicu i Šeksa. Članak o tom buntovnom činu objavila je ljubljanska "Mladina", a napisao ga je njen zagrebački dopisnik Davor Butković.

Pod obradom kao opasni ekstremist

Šeks na Tuđmanovom kanapeu. Uzgojio je raskošnu bradu, na političkoj sceni u Hrvatskoj samo srpski vožd dr. Jovan Rašković ima dužu. Sudjeluje u političkim kružocima u Tuđmanovoj vili u Nazorovoj, s Brozovićem i Manolićim, silnim bivšim policajcem i akademikom, vječnim Udbinim konfidentom, koji se uvijek prilagođavao režimskom propuhu.

U birtiji nogometnog kluba "Borac" na Jarunu osniva se HDZ. Od 48 prisutnih, njih 28 dovode iz Osijeka Šeks i Glavaš, dok su ostalo razni Tuđmanovi zagrebački prišipetlje, među njima i dva aktivna doušnika SDB-a koji preko video-linka nadziru skup.

Nije Šeks odmah bespogovorno prihvatio Tuđmanov autoritet - naprotiv. Tuđman je lijenčina i politički konceptualist, a Šeks aktivist i čim su pobijedili na izborima koje je Tuđman utanačio s ekipom u odlasku, on ide posvuda, vrbuje, agitira. Odlazi u inozemstvo, hvata veze u političkoj emigraciji. Sam se po novinama predstavlja kao hadezeovski "jastreb". Najbliži Franjin suradnik, Josip Perković, šef hrvatskog SDB-a, koji će kod nove vlasti preuzeti SIS-a, vojnu obavještajnu, inače i sam Osječanin, stavlja Šeksa pod operativnu obradu Službe kao "najopasnijeg estremista", samo dva tjedna prije nego će Vlada Kontrarevolucija biti imenovan za potpredsjednika Sabora! Stvar se otela policijskoj kontroli, te postala politički problem...

Šeks je promašio izlazak na političku scenu točno pedeset godina - rođeni boljševički prevratnik, mogao je imati ozbiljnu karijeru u bivšem režimu da je sudjelovao u revoluciji 1941. umjesto u kontrarevoluciji 1991. godine. Ovako se nasadio s demokracijom u kojoj takvi nikad dobro ne prolaze. Ta tko bi za njega glasovao?????

Zadnji aktivni barakaš

Zadnji od HDZ-ovih barakaša. Last man standing. Neki su umrli, neki pobjegli, neki završili u penziji, neki u zatvoru. A Vladimir Šeks je još uvijek tu. Isukani mač procedure. Repetirani pištolj poslovnika. Tempirana bomba Ustava. Hladno oružje u stranačkom arsenalu za kojim može posegnuti svaki od predsjednika HDZ-a. Jadranka Kosor posegnula je ovoga ponedjeljka. Ujutro je rekla "Izbrišite ga!", popodne je Šeks dovršio posao. A navečer se naslađivao nad još jednim kojeg je bacio u prašinu.

Prevario Marka Veselicu

Priča o Vladimiru Šeksu priča je o obračunima u HDZ-u. Može i obrnuto. Priča o sječi glava u HDZ-u priča je o krvniku Šeksu. A sve je počelo još dok HDZ nije bio ni osnovan. Tada je Šeks sa svojim osječkim bukačima na čelu s Branimirom Glavašem prevario Marka Veselicu i osnovao HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom.

Ratovao s Tuđmanom

Tijekom devedesetih vodio je s tim istim Tuđmanom rat oko ovlasti parlamenta i predsjednika države, želeći u Saboru stvoriti paralelnu liniju stranačkog zapovjedanja. Tuđman to nije dopustio i Šeks je podvijena repa pobjegao u Osijek, svom Glavašu. Krajem devedesetih kleo se da će "vratiti demokraciju u Hrvatsku".

Pobijedio Pašalića

Priliku je dobio odmah nakon Tuđmanove smrti. U obračunu Pašalića i Sanadera priklonio se onom drugom, opet sa svojim osječkim "borbašima" na čelu s Glavašem. Izigrao je Pašalića i omogućio Sanaderu da na krilima te stranačke pobjede osvoji vlast na parlamentarnim izborima. Zauzvrat je dobio mjesto predsjednika Sabora.

Preživio Glavaša

A onda je na red došao i sam Glavaš. Šeks se našao u dilemi - prijateljstvo ili opstanak - ali opet je odabrao pobjedničku stranu. U sjeni je smišljao načine kako bi saborsku proceduru iskoristio da pomogne svom optuženom prijatelju. Saborski imunitet dugo se nije skidao, da bi se brzo vratio kad je bilo najpotrebnije. Onda kad se Glavaš pod zaštitom imuniteta dočepao Bosne i Hercegovine.

Pao u Sanaderovu nemilost

U to vrijeme puklo je i sa Sanaderom. Svađali su se oko Glavaša, pa oko Verone, da bi Šeks na kraju ispao iz uskog kruga premijerovih prijatelja. S mjesta predsjednika Sabora srozan je na mjesto šefa saborskog odbora. Međutim, pad je iskoristio kao priliku za novi uspon. Po tko zna koji puta dočekao je trenutak za osvetu.

Osvetio se Sanaderu

Čim je nova premijerka pucnula prstima, Šeks je smislio način za brisanje Sanadera iz članstva stranke. Sada bi Kosorici bilo bolje da zadrži Šeksa uz sebe. Jer on je HDZ. Svi ostali su prolaznici. Pobijedio je Marka Veselicu. Preživio Tuđmana i Šuška. Izbacio Pašalića. Osvetio se Sanaderu. Tko je slijedeći?

Priča o Šeksu priča je o "stranci opasnih namjera"

Priča o Vladimiru Šeksu priča je o HDZ-ovoj Hrvatskoj. O počecima demokracije, o ratnim zločinima, o hrvatskom parlamentarizmu, o pravosuđu, o stranačkim obračunima, o slugama i osvetnicima, o pobjednicima i gubitnicima. O "stranci opasnih namjera".

Nitko se više ne sjeća ni Veselice, ni Tuđmana, ni Pašalića, ni Glavaša, uskoro se nitko više neće sjećati ni Sanadera, ali Vlado Šeks bit će uvijek tu. Vjerojatno i kad jednog dana Kosorica napusti čelo stranke. On je osnivao stranku, možda će on na odlasku ugasiti svjetlo.


Zašto je domovina u blatu do grla?

- 14:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 17.08.2010.

Tko je ustvari Luka Bebić??????




- Partija, početak djelovanja u politici,
Luka je imao odlične temelje za uspjeh u Komunističkoj partiji jer mu je otac poginuli partizan, najveći uspjeh to jest napredak doživljava sedamdesetih godina nakon Hrvatskog proljeća kad zbog svojih tvrdih stavova te odanosti partiji i drugu Titi uništava Maticu Hrvatsku u Metkoviću te na cijelom prostoru bivše općine Metković provodi boljševičku represiju tipa zatvaranja običnih ljudi koji bi zapjevali Hrvatske domoljubne pjesme tipa Vila Velebita i Marjane,Marjane te zabranjivanja procesija u Opuzenu i diljem Neretve!
Stoga je laž da je Luka Bebić izbačen iz Partije zbog nacionalizma što dokazuje i ovaj izvadak iz medija 71 godine!
Bebić je izbačen iz partije 75 godine radi unutarpartijskog sukoba s poznatim neretvanskim komunistom Krešom Sršenom te gospodarskog kriminala!
Prilikom izbacivanja iz Partije Luka okupljenim komunistima poručuje: „ Možete izbacit mene iz partije ali nikako ne možete partiju izbacit iz mene“ te da je ovo točno dokazuje i intervju za jedne dnevne novine gdje izjavljuje „Ponosan sam što sam bio član Partije“!!

-Fakultet, način završavanja agronomskog fakulteta u Sarajevu,
Luka kao svaki pravi komunist nije bio visoko obrazovan al je sebi priskrbio diplomu devedesetih u Sarajevu! Pokojni profesor koji mu je to omogućio osigurao je svoju djecu koju je Luka uredno zaposlio na javne državne funkcije koje i dan danas obnašaju!
Drug Luka nikad nije završio taj fakultet nego ga je kupio kao stotina u Neretvi prije rata!

- Pretvorba i privatizacija te naglo bogaćenje,
Drug Luka je danas jedan od najbogatijih Neretvana makar znamo da je devedesetih posjedovao Golfa jedinicu bez goriva, stančić u Metkoviću te staru kuću u Desnama i nešto zemlje!
Njegovo današnje imovinsko stanje nije teško procijeniti otprilike jer se radi od desecima milijuna eura vidljivih nekretnina!



Postavljamo pitanja Drugu i Gospodinu Bebiću:

Odakle Vam imovina???
Kako da Vas oslovljavamo Drug il Gospodin?
Hoće te li odlaskom u mirovinu napisati svoje memoare??


Poanta:

Da Premijeri bilo Jadranka ili Ivo nisu bitni pokazuje činjenica što vlast opstaje i nakon njihovih odlazaka! Rijetki su opstali na vrhu cijelo vrijeme a među nje ubrajamo i Druga Luku pa zaključujemo da pomno organizirana pljačka Hrvatskog naroda vodi upravo do njih, političkih kurvi koji nemaju ideologiju ni ljubav prema svom narodu nego materijalističke nagone radi kojih se zemlja danas nalazi u ovakvom stanju!
- 09:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 10.08.2010.

Poslije "Malo Vitra" u malu zatvorsku sobu!!!



I pisa sam i dosad i opet pišen, ništa na zimu neće bit kako je danas!
HDZ posljednjim naporima vuče "svoje" ljude iz HSP-a (Đuzel,Vlajnić) te daje nenormalno veliku medijsku potporu u isticanju lika i djela hadezeovke Ruže Tomašić kao "prave" predstavnice pravaša!
Bez obzira što tri relevantne pravaške stranke (HSP,HČSP,A-HSP) uporno ističu na svojim portalima da je Ruža proizvod HDZ-a mediji to prešučuju te proturaju neistinu HDZ-ove miljenice Ruže!!
Ruže, kojoj je jedan jedini zadatak da se pojavi kao nositeljica svih lista njene stranke te otme 1-2% istinskim pravašima te realnim oponentima HDZ-a!
Poslije izbora Tomašičke više neće biti jer će dati ostavku te otići u zasluženu mirovinu na otoku Korčuli te će sa sobom ponijeti niz tajni:
- kako je mogla bit čuvarica Tuđmana a član HSP-a?
- tko je ubio Antu Parađika i ostale domoljube?
- jeli je narko-mafija koja je bliska politici vladajućih kasti iskoristila za prljavi obračun protiv njene bivše stranke te joj omogučila lagodan život uz mirovinu na štetu poreznih obveznika!

Vladajući uz to što moraju uništiti niz političkih oponenata, moraju i osnovati par desnih grupacija koje će izaći na izbore!
Već se spominju Kerum,Bandić a bogami i stranka Branitelja koja nikad nije niti može uspjet jer branitelj može biti član bilo koje stranke što je prirodno! Za stranku branitelja zaduženi su hadezeovi otpadnici a same vođe te tvorevine su itekako povezane sa HDZ-om!

I na kraju negdje preko zime kad završi sezona pa nadalje čim stane lađa "Malo Vitra" u porat očekujte uhičenje Velikog Vođe Ive Smranadera!!

I BAŠ TAJ ČIN HDZ ČUVA ZA KRAJ!

Svi se nadaju čistoj pobjedi SDP-a na izborima a ja predviđam SVAŠTA!!!

Živili!!
- 20:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.08.2010.

A tko je bio Gojko???

Je li Gojko Šušak bio suradnik UDBE?
Gojko Šušak, pored Josipa Manolića, najbliži Tuđmanov suradnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nije u smislu partijskih funkcija bio visokopozicionirani komunistički kadar u Titovoj Jugoslaviji kao Tuđman ili Manolić (prvi je bio do 1961. general u jugoslavenskom ministarstvu obrane u Beogradu, a drugi je bio visoko-pozicionirani oficir političke policije KPJ), ali je Šušak navodno bio suradnik jugoslavenske (tajne) Službe za istraživanje i dokumentaciju (SID) "Saveznog sekretarijata za inostrane poslove" SFRJ.
Gojko Šušak je preuzeo ulogu formiranja takozvane ekstremne ("ustaške") desnice u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Republici Hrvatskoj i BiH; u Hrvatsku je došao 1990. formalno kao hrvatski (politički) emigrant iz Kanade, ali, s jugoslavenskom putovnicom !!! Cilj Šuškova "domoljubnog" angažmana je bio i da se kompromitira hrvatska emigracija. (U isto vrijeme dok je Gojko Šušak bio navodni hrvatski emigrant u Kanadi, njegov brat je bio u zapadnoj Hercegovini bez problema lokalni sekretar komunističke partije.) Činjenica je da niti jedan jedini politički emigrant iz Titove Jugoslavije nije imao jugoslavensku putovnicu (tzv. jugo-pasoš) upravo zato što su svi emigranti ilegalno napustili SFRJ kako ih totalitarni režim ne bi mogao izložiti progonu.
Gojko Šušak je u vrijeme kada se u Hrvatsku 1990. vratio iz emigracije imao jugoslavensku putovnicu ("pasoš") koja je bila izdana od ministarstva vanjskih poslova SFR Jugoslavije u Beogradu, dana 15. lipnja 1990. godine (br. putovnice: 012151).
Osnovana sumnja da je Gojko Šušak bio udbaš potvrdila se kada je Franjo Tuđman najurio Josipa Perkovića iz SIS-a, a Gojko Šušak je tog udbaša nakon toga uzeo za svog savjetnika u MORH-u. Nije baš normalno da bivši emigrant sebi za savjetnika uzima udbaša koji je organizirao ubojstva hrvatskih emigranata.

Imate li nekih drugih spoznaja o radu, liku i djelu bivšeg ministra obrane RH?
Eto odgovora za rat s muslimanima na štetu Hrvata!
Eto odgovora za pljačku u posljednjih 20 godina!
Eto odgovora tko je ubio Blaža Kraljevića i ostale Hrvatske vitezove!
Jel jasno??
Tko vodi Hrvatsku?
Tko je Luka Bebić?
Zašto je Jambo prodava kumpire MORH-u??
Tko mu je to omogučija?

Nešto Vam još nije jasno????

Politika nije posa da se s njom može bavit baš svak!
hehe
- 14:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ima li ode istine,a?

Ovo što sam kopirao uistinu je smješno i ima istine ali zašto bi to bio PRAVI HRVAT?? Meni se čini da se ode radi o primitivcima koji svojim glasovanjem izabiru ovu vlast a takvih idiota ima svugdje na svitu a posebno na primitivnom Balkanu.

Pročitajte:

Pravi Hrvat kladi se na klubove tipa Real,Bayern,Manchester itd.
Pravi Hrvat zna na teletekstu upisat šifru da mu izađe ona tanka crta
sa zadnjim promjenama
Pravi Hrvat pije štok-kolu ujutro
Pravi Hrvat nikad nije popio piće u getu
Pravi Hrvat u društvu svoje supruge zbija šale u vezi svojih spolnih
avantura a ona se na to stidljivo smije(prava Hrvatica)
Pravi Hrvat će uvijek imat kat više nego uređenu fasadu
Pravi Hrvat u kući ima one drvene pjatiniće na kojima su motivi
šahovnice,Kralja Tomislava itd.
Pravi Hrvat ima kuku.
Pravi Hrvat posjeduje miješalicu za beton.
Pravog Hrvata je uvijek zajebalo par ljudi ali i on ima tu praksu.
Pravi Hrvat drži pare u vozačkoj.
Pravi Hrvat smatra idiotima sve koji ne polože vozački prije 19-te
Pravi Hrvat smatra da žene generalno neznaju voziti.
Pravi Hrvat za sebe misli da je privlačan lijepim ženama čak i kad
smrdljiv u trlišu ždere sendvič od 3 kn i pije pivu.
Pravi Hrvat koristi Cronet i njegov broj ima 6 znamenki 098 xxx xxx
nikako 7
Pravi Hrvat slabijeg imovinskog stanja kupio je Daewoo na povlasticu
Pravi Hrvat misli da muškarci moraju pušiti
Pravi Hrvat zaklinje se u kvalitetu domaćeg vina iako ono najčešće
realno nije bolje od nekog šta u dućanu košta 17 kn
Pravi Hrvat uvijek ima planove tipa kad prodan ovo,srušin ono....
Pravi Hrvat ima sina koji tlači ostale u razredu
Pravi Hrvat uvijek na mobitel priča vrlo glasno
Pravi hrvat sve kolače (uključujući i one kremaste poput krempita)
naziva "krafne".
-Pravi Hrvat gleda samo kako ce zajebat jedan drugoga a kad se svima
stisne onda nema sloznijeg naroda
-Pravi Hrvat ne ide u crkvu jer sta ce on sad ic kad je crkva puna
komunista a kad je on prije iso bila je prazna.
-Pravi Hrvat zapocinje svaku tucu,svadu ili slicno recenicom:Gdje si
bio 91 pa tek onda udara.
-Pravi Hrvat ne umire nikada zato jer je bog nabavio Brajsin cd sa tom
pjesmom a pjesma mu se svidila.
-Pravi Hrvat se zeni samo da dobije nasljednika a cim se djete rodi
odma se razvodi i placa alimentaciju.
-Svaki pravi Hrvat ima doma jos pusku,pistolj i bombu porijeklom iz
domovinskog rata.
-Onaj koji ne pusi,pije,drogira se,kocka,kurva se itd nije pravi Hrvat
-Pravi Hrvat ne zna sve rijeci Hrvatske himne i prilikom pjevanja tog
dijela ispusta cudne zavijajuce i nejasne zvukove koje razumiju samo
pravi Hrvati.
-Pravi Hrvat nikad nece priznat da nije u pravu a kad mu to neko
dokaze on se razljuti i prebije ga jer to svaca provokacijom.
-Pravi Hrvat ne ide na brod radi egzistencije svoje obitelji nego radi
zabave ili bjezi od policije
-Pravi Hrvat svome djetetu ne cita bajke prije spavanja nego mu prica
dozivljaje iz rata,sa utakmica,iz kafica itd
-Pravi Hrvat nikad ne trazi poso dok poso ne pronade njega a kad ga
pronade odma sumnja u prevaru i trazi razlog da ga odbije.
-Pravi Hrvat zivi i radi u gradu a prica o selu,kopanju i glumi
seljaka i dici se svojim korijenima
-Pravi Hrvat ne sluzi civilnu vojsku nego ide tamo gdje je najgore.
Pravi Hrvat se nikad ne smije, osim kad je pijan, a i tad
dostojanstveno.
* Pravog Hrvata ne vidis kad dolazi, on se samo stvori iza tebe.
* Pravi Hrvat poznaje samo jednu valutu, a to je famoznih 100 Maraka u
protuvrijednosti 360 HRK.
* Pravi Hrvat u disku plese iskljucivo neritmicnim i fanaticnim
pljeskanjem, staticno zalijepljen za sank.
* Pravi Hrvat na svaku pjesmu odgovara neritmicnim pljeskanjem. Smatra
se da mu ta navika vuce jos iz djetinjstva (iz kojeg nije ni izasao);
ritam "tasi-tasi-tanana".
* Pravi Hrvat dok laze gleda direktno u oci i ne srami se.
* Pravi Hrvat dok hoda njise glavom poput goluba.
* Pravi Hrvat mrzi i gnusa se drustvenih razlicitosti, a posebice
homoseksualaca, "nebijelih" naroda, osoba drugih vjerovanja,
makrobioticara, komunista, liberala (i jos nekoliko tisuca drugih
grupacija)...
* Pravi Hrvat "brzda" dok govori.
* Pravi Hrvat se pravi glup i kad je sve dobro shvatio, da mu se
prijatelji nebi narugali kako je, nedajboze, nacitan.
* Pravi Hrvat stoga mrzi i knjige i ljude sa naocalima.
* Pravi Hrvat ne spava ni kad spava, jer je u oprezu da ga tko ne
zaskoci.
* Pravi Hrvat uvijek gleda samo naprijed kao konj, nema sanse da
primjeti ikoga sa strane.
* Pravi Hrvat tuce zenu. Prvu "porciju" joj dodjeljuje na dan
vjencanja (tako da zna sto je ceka ako bude "nevaljana"), a nadalje
jednom do dva puta tjedno, ovisno o tome koliko se puta iz gostionice
vrati "sumnjicav".
* Pravi Hrvat usmrti zenu ako ga na kucnom pragu ne doceka cila i
vesela.
* Pravi Hrvat ne priznaje zenu za ljusko bice.
* Pravi Hrvat nikad ne priznaje poraz.
* Pravi Hrvat cesto trazi kavgu kada popije. U tuci obozava
neprijatelju izbiti vilicu, udarit nogom u trbuh, a posebna
specijalnost mu je saka u potiljak (naravno, umjesto sake cesto se
lati i pepeljare ili noge od stola).
* Pravi Hrvat se rado izruguje slabijem od sebe.
* Pravi Hrvat gleda samo vijesti na tv.
* Pravi Hrvat radije gleda u zid nego u tv na kojem se prikazuje "Big
Brother" ili sapunica.
* Pravi Hrvat udara tv sakom kad se pojave smetnje.
* Pravi Hrvat gleda samo western filmove, a zove ih - "kaubojski".
* Pravi Hrvat mrzi kvizove, a raduje sa samo "Milijunasu" i to samo
prva dva pitanja.
* Pravi Hrvat vitla rukama dok prica.
* Pravi Hrvat precizno i daleko baca kamen.
* Pravi Hrvat vadi dusu nejacemu, ali se zato mocnijem od sebe duboko
klanja i srdacno rukuje obuhvativsi mu ruku sa svoje dvije.
* Pravi Hrvat ne place ni kad mu otac umre, ali zato narice poput
malog djeteta kad ga narodna pjesma dirne.
* Pravi Hrvat vise voli djeda nego oca.
* Pravi Hrvat pijan rado kida mukotrpno zaradjene novce, pisa po njima
ili puse nos u njih.
* Pravi Hrvat prica kratko, ali jasno i odrijesito, a ponekad vazne
rijeci i ponavlja dvaput (npr. "udri-udri, daj ga-daj ga, to-to"..).
* Pravi Hrvat prezire more i nezna plivati.
* Pravi Hrvat nikad ne trepce ocima da tko nebi pomislio da se cega
plasi.
* Pravi Hrvat se istinski raduje ringispilu i vasaru (na kojem se
obavezno okusa odaranjem u krusku kojom se mjeri snaga).
* Pravi Hrvat ne okrivljuje svoje djete zbog neuspjeha u skoli ("Tata,
onaj nastavnik me mrzi jer je komunjara!"), vec hvata profesora za
vrat i izbija mu naocale samarom.
* Pravi Hrvat se ne bavi sportom, ali se sa drustvom voli "dikod
pojacat".
* Pravi Hrvat voli ostavljat novac svugdje samo ne u kuci. Cak i
bankomatu ostavi 100 kad pridize 1000.
* Pravi Hrvat prepozna svaku narodnu pjesmu vec po prvom taktu, cak i
prije orkestra koji tu pjesmu svira.
* Pravi Hrvat mrzi macke, a crnih se boji k'o vraga.
* Pravi Hrvat se znoji dok razmislja, ali zato sleper cigli istovari u
tri minute bez kapi znoja.
* Pravi Hrvat mrzi samoglasnike jer ih tesko izgovara, a nije mu
problem izgovorit i po 2 suglasnika zaredom (npr. "slan'na").
* Pravi Hrvat ne prevodi, njemu su "tako rekli".
* Pravi Hrvat je rodjen sa umijecem popravljanja kvarova na autu.
* Pravi Hrvat pred drugarima nikad ne kaze "moja zena" vec "ona moja".
* Pravi Hrvat mrzi tehniku, a posebice kompjutere. Mobitelom se sluzi
za pozive, ali za slanje sms-ova - nikad!
* Pravi Hrvat ima umijece otvaranja boca najrazlicitijim predmetima, a
najmilije mu je zubima.
* Pravi Hrvat mrzi druge hrvate, a ostale narode uz to i ne priznaje.
* Pravi Hrvat mrzi motore niti ih zna voziti, ali zato bez problema u
rikverc parkira sleper sa dvije prikolice.
* Pravi Hrvat ne zna tablicu mnozenja, ali zato punte na kartama
zbraja digitronskom preciznoscu.
* Pravi Hrvat se nakon brijanja maze rakijom ili u sminkerskijoj
verziji - "Ralonom".
* Pravi Hrvat obozava zvuk violine, ali samo kad mu svira na uho. U
Beckoj filharmoniji je ne moze smisliti.
* Pravi Hrvat svoje duznike pamti "slonovskim pamcenjem", ali kada se
radi o njegovim dugovima, tada ima znatno losije pamcenje.
* Pravi Hrvat mrzi zene sa dva prezimena.
* Pravi Hrvat urla na mobitel jer je nagluh od ocevih samara iz
djetinjstva.
* Pravi Hrvat ne jede nista biljnog porijekla.
* Pravi Hrvat iz prsuta odvaja crveno a jede bijelo.
* Pravi hrvat kapulu jede k'o jabuku.
* Pravi Hrvat se strese kad pije vodu, a rakiju pije poput vode.
* Pravi Hrvat nikad ne pije dok jede, ali zato nakon jela pije
obilato.
* Pravi Hrvat drobi kruh u juhu.
* Pravi Hrvat jede kruh i uz pizzu.
* Pravi Hrvat ne priznaje marendu od salame i sira. Gdje nema vatre,
nema ni marende!
* Pravi Hrvat spagete nezna omotati oko vilice, pa je sitni na
komadice i jede zlicom.
* Pravi Hrvat je naucio citat iz juhe "na slova".
* Pravi Hrvat ne narucuje bocu vec casu cocacole (ponukan Breninim
stihom: "..da svrati poslje skole na casu kokakole..", op.a.)
* Pravi hrvat nezna kuhati, jedino peci.
* Pravi Hrvat ne jede nista sto leti ili pliva
* Pravi Hrvat nikad nije upoznao oca, odnio ga je rat (bez obzira jeli
bilo rata ili ne - rat ga je odnio!).
* Pravi Hrvat uvijek glasa, pa i kad nije na popisu.
* Pravi Hrvat se uvijek hvali sudjelovanjem u Domovinskom ratu, pa i
kad u njemu nije sudjelovao vec baustelio u njemackoj. Kad ga upitaju
gdje se borio, odgovara nejasno "u Slavoniji" ili "u Krajini". Ako
doticni i dalje inzistira, PH mu zajapurenog lica pocne jebavati
Mesica i Racana, te prijetiti bacanjem bombe na kucu.
* Pravi Hrvat na zidovima ispisuje rijec "hrvatCka".
* Pravi Hrvat od malih nogu odgaja dijete da je srbin cetnik, englez
mason, a crnac djava.
* Pravi Hrvat obozava i postiva srbina kriminalca, a obicnog i
postenog srbina zatire k'o hrusta.
* Pravi Hrvat se zadnji put opustio 1941.g.
* Pravi Hrvat i pisa u desno.
* Pravi Hrvat bi radje zivio u "Velikoj Srbiji" nego u Jugoslaviji.
* Pravi Hrvat je spreman na polaganje zivota za obranu Piranskog
zaljeva, iako nije siguran gdje se nalazi, a zbog toga neizmjerno mrzi
slovence (ili slavonce, nikako da skonta koji su nasi a koji njihovi).
* Pravi Hrvat ne mrzi toliko partizane (dida mu bio na Kozari), pa ni
komuniste (stric mu bio u partiji) koliko liberale.
* Pravi Hrvat u crkvu ne ide zbog Boga, vec da bude vidjen.
* Pravi Hrvat se moli Bogu, a zaziva djavla.
* Pravi Hrvat nakon mise psuje, te se belji popu, Papi, Bogu i
svecima.
* Pravi Hrvat se ponekad u gostioni cak i natjece tko ce opsovati
socnije i mastovitije, na smijeh i radost sveprisutnog drustva.
* Pravi Hrvat mjeri velicinu svoga vjere velicinom zlatnog kriza sa
lanca.
* Pravi Hrvat ne ide na polnocku, vec ispred crkve baca petarde, a u
slucajevima jaceg pijanstva i bombe.
* Pravi Hrvat je religiozan covjek jer zivi dusevno. Naime, duhovit je
i rado se sprda sa drugima.
* Pravi Hrvat ne priznaje nista, a kad ga se stjera u skipac tada
krivnju prebacuje na Boga.
* Pravi Hrvat rijetko ide na misu, ali zato zenu i djecu redovito
tjera na sluzbe.

- Pravi Hrvat i izgled


• Pravi Hrvat je klempav, blijed, ispijen u licu, hladnog pogleda i naherene kape.
• Pravi Hrvat brkove pusti kad-tad.
• Pravi Hrvat se oblaci samo u crnu boju.
• Pravi Hrvat ima jedno oko spusteno.
• Pravi Hrvat uvijek ima zube k'o u konja; zdrave, velike i kockaste.
• Pravi Hrvat kupuje samo pazarske trenerke (i to samo donji dio) egzoticnih marki, a majicu obavezno uvlaci u hlace.
• Pravi Hrvat ima veliku glavu.
• Pravi Hrvat od tinejdjerskih dana pocinje celavit pa brije glavu, ali okolini objasnjava da to radi zbog imagea a ne potrebe.
• Pravi Hrvat na desnoj nadlaktici ima tetovazu „JNA“ koju je prekrio domisljatim natpisom „ONA“ ili crtezom Mikija Mausa (cije usi svrsishodno pokrivaju neprijateljeske elemente).
• Prvi Hrvat uvijek ima prva tri dugmete kosulje otkopcana (jer ga gusi).
• Pravi Hrvat uvijek nosi „peder-tasnu“ da mu "tetejac" ne klizne niz „eurosport“ trenerku.






- Pravi Hrvat i zdravlje


• Pravi Hrvat je uglavnom debeo, ali jedan dio PH se ne mogu nikad udebljati jer su toliko zlobni da im zelucane kiseline otopu sve sto pojedu.
• Pravi Hrvat se ne boji bolesti niti mu ona ista moze. Bez problema iskaslje i AIDS.
• Pravi Hrvat ne nosi naocale za vid, pa makar poluslijep bio, ali zato suncane nosi i po noci.
• Pravi Hrvat se trudi imati sto vise kilograma (ma koliko mu to stetno za zdravlje bilo) jer selo kaze: "**** covika ispod 100 kg!".
• Pravi Hrvat se boji doktora ko djavla, a u stomatologa nema potrebe ici jer ima genetski savrsene zube.
• Pravi Hrvat slomljenu ruku namjesta kod „nekog covjeka“ iz drugog sela.
• Pravi Hrvat se gnusa droge. Ukoliko se ipak navuce, tada pretjeruje sa njom (znanstveno je dokazano kako je seoski rocker ili narkoman visestruko radikalniji od gradskog mu kolege).
• Pravi Hrvat je nervozan i ima zgaravicu.






- Pravi Hrvat i sex


• Pravi Hrvat je „prosa svita i vidija svasta“, ali je jos uvijek „stidan ki curica“ pa tako za muske i zenske spolne organe koristi uopcene i nejasne termine kao sto su „doli“, „on“, „njega“, „moj“ uz neizostavno hihotanje i rumenjenje obraza.
• Pravi Hrvat je u sexu dozalaboga perverzan i nastran, ali je u drustvu cedan i stidan na istu temu.
• Pravi Hrvat se gnusa obrijanih p...a.
• Pravi Hrvat ne lize obrijanu p...u jer se tu nema sta lizati.
• Pravi Hrvat pri lizanju p...e ne shvaca da mora paluckati jezikom, vec ga isplazi i klima glavom gore-dolje sve dok ne dobije, u najmanju ruku, blagi potres mozga dok partnericu ne uzbudi.
• Pravi Hrvat ne stenje u sexu, a ako mu se ta slabost i omakne, tada ubije zenu od batina da kome ne kaze.
• Pravi Hrvat pljune u ruku prije masturbiranja.
- 12:12 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Ubili ga HDZ-ovi Udbaši!!!!




I bija je Blaž moj zapovjednik i to zamislite izravni! Zašto?? Pa bija sam mlad i zelen (16g)!! Stariji su ošli u Dretelj a ja s njim u zapovjedništvu u Ljubuškom! E kad bi Vam ja moga pokazat sliku di tamić vozi Hektor,Blaž suvozać a ja u sredini na onoj haubi vručoj od motora! Svugdi smo išli! Volija me i poštiva! Vidija je da sam iz pristojne obitelji, dobro odgojen! Isto tako vidija je Blaž i da mu je pola vojske ološ,pijanci i razni kreteni! Nikad neću zaboravit kad mi je jednom reka: " Mali, vidim da si iz pristojne obitelji, što te dovodi ovamo!!??
Vidilo se meni u očima ta ljubav prema Hrvatskoj i nikakvi drugi interesi a majka mi je znala reć "Tebe će ubit tvoji jer ti nisi pokvaren, nećeš krast,palit silovat"!! Znala je majka jadna sve!
I baš tog jutra ja balavac u jednoj kući na početku Ljubuškog, dosadno mi, zaljubljen u jednu curu želim ić kući a neznajući da Blaž ide u Mostar na pregovore! Ko je meni šta govorija,koda sam ja bija bitan! Ali bog i sudbina te dosada me natjeraju i ja uđem u sobu u podrumu te kuće te direkt kod Generala. Kažem: "Zapovjedniče, mogu li doma, majka mi nešto bolesna? lažem normalno na tu foru sam se iz škole više puta izvuka i da mi je baba umrla hehe. Kaže Blaž: OK, imaš slobodno 3 dana!
Neš ti mene u postrojbi, propast će država ako ja ne budem tamo onako balav i neznan u svakom pogledu!
Dođem doma i naravno uđem u gostionu u Podgradini,igram na karte kad ono izvanredne vijesti na HTV-u s temom UBIJEN BLAŽ KRALJEVIĆ!!
Uh,bjes,plač a nemoš ništa! Udbaška represija!
E TADA JE PALA HRVATSKA!!!
Tada su udbaši preuzeli HDZ te stvorili ovi jad što danas imamo!
U mutnu vodu se mriža baca da bi se ujtila! Zamutili su vodu i ujtili nevine birače ko ribu u mrižu!
Opljačkali državu do temelja, nabiskali svoje račune državnim parama!
I sad bi trebali bit ekonomski stručnjaci da riješimo stanje hrvatskog duga?
Ma da! Pa ja sam ekonomski stručnjak! Vratimo Bebiću Golfa jedinicu bez goriva u kakvom je stanju bio devedesetih, nacionalizirajmo mu imovinu te tako isto Sanaderu vratimo stojadina i eto jedne rate za dug Hrvatske!
Ako se budu bunili onda u zatvor!
E sad se Vi pitate zašto se oni stari još bave politikom??
Pa da zaštite,legaliziraju ukradeno a to će postići ulaskom u EU!!
Baš samo zato sam ja protiv ulaska u EU!

Eto dragi prijatelji moj osvrt na današnji dan i sječanje na Vitezove iz Kruševa na čelu sa Generalom Kraljevićem!!!

DENIS ŠEŠELJ
BOJOVNIK HOS-a

POGLEDAJTE DOLJE:




Što je prethodilo atentatu?

Nakon što je Jugoslavenska narodna armija (JNA) na osvajačkom putu prema Hrvatskoj razorila mjesto Ravno u Bosni i Hercegovini, još i prije službenog početka rata u Bosni i Hercegovini, Hrvati Bosne i Hercegovine počinju organizirati obrambene jedinice za obranu od napada velikosrpskih terorista.

3. siječnja 1992. u Ljubuškom je utemeljen Stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koje su započele pripremu hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine za obranu od sve jasnije agresije snaga koje su htjele stvoriti Veliku Srbiju.

Nakon otvorene agresije JNA na Bosnu i Hercegovinu, počinje rat u kojem su velikosrpske snage ovladale većim dijelom zemlje. No osim HOS-a, 8. travnja 1992. se osnivaju i Teritorijalna obrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) te započinje oštra borba između snaga odanih Bosni i Hercegovini i velikosrpskih snaga.

Udružene hrvatsko-bošnjačke snage započinju sa oslobodilačkim operacijama i u operaciji Lipanjske zore, 12. lipnja 1992. oslobađaju grad Mostar. No nakon toga, počinju dolaziti do izražaja sve veće suprotnosti u ratnim ciljevima HOS-a i HVO-a.

HOS, pod vodstvom pukovnika Blaža Kraljevića, i s potporom Dobroslava Parage, predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP), je namjeravao obraniti Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, te nakon toga stvoriti državnu konfederaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sredinom srpnja, HOS je prihvatio vrhovno zapovjedništvo Armije BiH.

HVO, većim dijelom odan Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i njenom vodstvu na čelu sa Matom Bobanom, je namjeravao obraniti samo one krajeve Bosne i Hercegovine koji su bili naseljeni Hrvatima, te iste krajeve ujediniti u "Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu", koja je proglašena 18. studenog 1991.[1]

Nakon oslobađanja Mostara, započinju i sve češći incidenti između HVO-a i HOS-a te HVO-a i Armije BiH. Vodstvo HVO-a ne priznaje jedinice Armije BiH na području "Herceg Bosne" dok zahtjeva od vodstva Armije BiH da dopušta djelovanje jedinica HVO-a na području pod njihovom kontrolom.

U HOS-u su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci, kojih je bilo do 40%. Borci HOS-a su na borbenim položajima imali dobru suradnju sa borcima HVO-a ali, kako sami kažu, časnici HVO-a su pravili probleme u odnosima jedinica dviju vojski. Mnogi vojnici HVO-a, ponekad i čitave postrojbe, su prelazili u redove HOS-a zbog HOS-ove politike zajedničke hrvatsko-bošnjačke obrane cjelovite Bosne i Hercegovine.

Zbog svojih stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž Kraljević je bio sve cjenjeniji od strane vlade Bosne i Hercegovine ali i sve omraženiji od strane vodstva "Herceg-Bosne". Dok je HOS postizao velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljeviću su stizale prijetnje smrću.[2] Još 9. svibnja, Kraljević je izdao proglas u kojem je napao Matu Bobana zbog njegovog dogovora sa Radovanom Karadžićem u Grazu na kojem je navodno vršen dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio. U istom proglasu, Kraljević je pozvao jedinice HVO-a da uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo HOS-a.
Hrvatska zastava istaknuta pred vojarnama HOS-a

Kraljević je imenovan general-bojnikom Armije BiH a 2. kolovoza je postao član Glavnog Štaba Armije BiH. Još u srpnju, u Ljubuškom je pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute ratna zastava HOS-a, hrvatska narodna zastava i tadašnja zastava Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima.

O prijetnjama ubojstvom Blažu Kraljeviću se raspravljalo i u vodstvu HOS-a Hercegovine, neki su i predlagali odlazak HOS-a u ilegalu, na što je Kraljević rekao:"Momci, nikakva ilegala ne dolazi u obzir, ovo je moja zemlja, ja ću njome uzpravno hodati dok sam živ. Drugo, i sami ste svjedoci da se s njima (vodstvom HDZ-a BiH) ne može ni razgovarati, ni dogovarati, ni pregovarati. Oni nemaju svoj stav, ni mišljenje. Zagreb misli umjesto njih, oni su tek interfoni za prenošenje zapovjedi ili puki izvršioci istih. Što se pojačanog opreza i mjera sigurnosti tiče, za njih nema potrebe. Mi nikada nećemo pucati na Hrvata, ma kakav on bio. Zar je u povijesti bilo malo međusobnog klanja? Ja se, dakle, neću kriti. Momci, ako ova glava spašava hrvatski narod, ako u tom pravcu ona nešto znači, evo je odmah. Ne trebaju me čekati po busijama i zasjedama, evo im Blaža Kraljevića na pladnju, ako je do njega. Laku vam noć!"
Ubojstvo Blaža Kraljevića i 8 vojnika HOS-a [uredi]

7. kolovoza 1992., snage HOS-a osvajaju dijelove općine Trebinje, največeg velikosrpskog uporišta u istočnoj Hercegovini. Dva dana kasnije, 9. kolovoza, Kraljević je bio pozvan u Mostar na sastanak sa Matom Bobanom. Stigavši u Mostar, Kraljević je prvo održao sastanak sa lokalnim zapovjednicima HOS-a na kojem je najavio da snage HOS ulaze na područje Trebinja radi oslobađanja tog mjesta od četnika. Također je najavio da se pukovnija HVO-a "Stjepan Radić" iz Ljubuškog sprema prijeći u sastav HOS-a.[3]

Sastanak predstavnika HOS-a i HVO-a je organizirao Vinko Martinović "Štela", jedan od zapovjednika HOS-a u Mostaru, a sastanku je bio prisutan i Bruno Stojić, ministar obrane "Herceg-Bosne". Kraljeviću je u pratnji bilo osam časnika, vojnika i vojnih policajaca HOS-a: Mario Medić, Šahdo Delić, Goran Čuljak, Rasim Krasniqi, Vinko Primorac, Ivan Granić, Osman Maksić i Marko Stjepanović.

Na sastanku je Boban odmah zatražio od Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u je su "oni svi balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa". Boban je također zatražio od Kraljevića da se stavi pod zapovjedništvo vodstva "Herceg-Bosne".

Kraljević je ljutito odbio oba zahtjeva izjavivši da ne priznaje ni "Herceg-Bosnu" niti Bobana kao predsjednika i sastanak je završen. Kraljević je nakon toga u mostarskom hotelu "Ero" održao govor pred novinarima na kojem je najavio ustrojavanje zajedničkog zapovjedništva HOS-a, HVO-a i Armije BiH, te kritizirao Franju Tuđmana i Matu Bobana. Nakon govora pred novinarima, Kraljević i njegova pratnja su u dva automobila krenuli natrag u Ljubuški.

U naselju Glamuzine kod Kruševa nedaleko Mostara, na kontrolnom punktu Varda, oko 14:00 sati, vozila HOS-a su zaustavljena od Vojne policije HVO-a. No osim policije, tamo se nalazilo i 15 vojnika Kažnjeničke bojne, jedinice HVO-a pod zapovjedništvom Mladena Naletilića "Tute", desne ruke Mate Bobana.

Čim su se vozila HOS-a zaustavila, vojnici HVO-a su na njih otvorili paljbu. Svi putnici, među njima i Kraljević, su pobijeni. Na vozila je ispaljeno 2000 metaka. Nakon toga, tijela su izvučena iz vozila a tada su se pojavili i Mladen Naletilić i Ivan Andabak, Neletilićev nadređeni. Andabak je još svakom ubijenom HOS-ovcu ispalio metak u glavu.
Pokušaj sakrivanja zločina [uredi]

Nakon atentata, tijela HOS-ovaca su prevezena pred Duhansku stanicu u Širokom Brijegu, gdje je bilo zapovjedništvo Kažnjeničke bojne.[4]

Zatim su natovarena u kombi sa namjerom da se prevezu do mora i pod okriljem noći, prekrcaju u motorni čamac i bace na pučini. Kombi je krenuo dolinom Neretve u pravcu Ploča. Na vojnim i policijskim punktovima nije bio zaustavljan.

U kasnim poslijepodnevnim satima u Omišu, u pravcu Splita, kombi je stao na semaforu. Tada je jedan policajac primjetio da iz vozila kaplje krv. Kako je lokva krvi postajala sve veća, policajac je prišao vozilu a vozač je istog trenutka pobjegao, napustivši vozilo. Policajac je otvorio kombi i otkrio 9 mrtvih vojnika u crnom. Ubrzo je pod strogom policijskom pratnjom, vozilo s tijelima prevezeno na Odjel patologije Vojne bolnice u Splitu. U bolnici se na liječenju nalazio bojnik Stanko Primorac "Ćane", zapovjednik I. bojne HOS-a, koji je identificirao Blaža Kraljevića.
Nakon ubojstva [uredi]

Isti dan, čuvši glasine, troje članova HSP-a i HOS-a, na čelu sa Mladenom Bošnjakom, koordinatorom HSP-a na Hercegovinu, je pošlo u Široki Brijeg, gdje su odvedeni u hotel "Park", na razgovor sa Naletilićem "Tutom". Tuta je rekao da su HOS-ovci prvi otvorili paljbu na vojnu policiju HVO-a, pri čemu je navodno poginuo jedan pripadnik Kažnjeničke bojne, sa nadimkom Brazilijano, na što je HVO odgovorio vatrom i pobio sve HOS-ovce. Tada im je održao politički govor o tome kako su HOS-ovci i HSP-ovci zavedeni, kako ne znaju za što se bore, te za kraj dodao:"Doć'u u ponediljak u Ljubuški i skinuti sve 'ljiljane', je li jasno?! Poslije ću, zapamti dobro, ubiti Paragu, Kljuića i Aliju. A kad sve ovo prođe, kad svrši rat, ja ću se učlaniti u HSP, ja sam pravaš veći od sviju."

Dan nakon ubojstva Blaža Kraljevića i 8 njegovih pratitelja, dogovoren je sastanak vodstva HOS-a i HVO-a u Grudama radi pokušaja smirivanja situacije. HOS su predstavljali načelnik Glavnog Stožera HOS-a general Ante Prkačin (koji je radi toga poslan iz Zagreba od vodstva HSP-a), bojnik Stanko Primorac "Ćane", i bojnik Krešimir Pavičić "Pava". HVO su predstavljali Vice Vukojević[5], Mate Boban, i načelnik Glavnog Stožera HVO-a Slobodan Praljak. Situacija na sastanku je bila iznimno teška, Vukojević je odbijao sve prijedloge HOS-ovaca, i one o smirivanju situacije, vikao je da za 24 sata ne želi vidjeti ni jednog vojnika s oznakom HOS-a "ili će svi proći kao Kraljević".[6]

Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice kraj Ljubuškog 14. kolovoza 1992. Vodstvo HSP-a ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama. Njegovi ubijeni suborci su posmrtno promaknuti u činove pukovnika HOS-a.

Ante Prkačin se ponovno sastao sa Bobanom u Grudama 23. kolovoza i tada je s njim potpisao sporazum kojim je praktički pristao na raspuštanje HOS-a u BiH. Zbog toga, Prkačin je istog dana isključen iz HSP-a. Nakon toga, HOS u BiH se osipa, a njegovi pripadnici ili prelaze u HVO i Armiju BiH, ili napuštaju BiH i odlaze u Hrvatsku ili zapadne zemlje.

Kod Kruševa je 13. lipnja 1993. postavljena spomen ploča Blažu Kraljeviću i njegovim ubijenim suborcima. Ploča je nedugo zatim bila minirana od strane nepoznatih osoba te kasnije ponovno postavljena.
- 10:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.08.2010.

HAAG,EU ili HRVATSKA,TUGO MOJA

Čudo neviđeno! I baš ja dobih poštom dvd-ove novog filma Jakova Sedlara koji govori o:

- kako se danas osjećaju Hrvatski branitelji?
- tko vlada Hrvatskom?
- što je Haag??
- ima li anti-seminizma?
- da li je Hrvatska prodana?
- ima li nade??

... kad ono Grad Opuzen pod ravnanjem ministra kulture i športa g. Mustapića omogućava, financira te organizira projekciju tog filma!

Zamislite, Film govori o vladajućim kastama koje su opljačkale Hrvatsku te izručile generale u Haag a u mom mistu vladaju ljudi iz stranke na vlasti koja je to omogučila te sprovela u djelo!
Normalno, zbunjen ja pa zovnem vrhovništvo a prije normalno pogledam film te upitam da provjerim tko je ode lud, ja ili šjor Zlatko!??

E pa u ime g. Jakova Sedlara, HSP-a i časnog Hrvatskog naroda bez obzira jeli šjor Zlatko namjerno ili nenamjerno pogriješio jedno veliko

HVALA

p.s. obavezno pogledajte film te mi se obratite za dvd ako želite imati u svojoj arhivi! HSP će djeliti dvd-ove po cijeloj Neretvi!!

Pozdrav!!!
- 20:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.08.2010.

1. Argumentirano pobijanje udbaških laži!!!


Kako je Mesić uz pomoć HDZ-a postao predsjednik RH??

Prva i meni najslađa koju volim reći je ta da je HDZ izravno doveo Stipu Mesića za predsjednika RH u prvom mandatu što je najvažnije jer poslije se sam pobrinio te našao druge sponzore! Možda Vam je manje znano ali nije da se hvalim nego moji poznanici to jest prijatelji su dr. Mate Granić i dr. Dragan Primorac i baš oni su mi potvrdili ovo što Vam pišem! Naime, kad neka lokalna budala iz HDZ-a kaže da je Stipe Cigo onda mora znat da ga je njegova stranačka vrhuška dovela u položaj predsjednika! Kako??
Umire Franjo i HDZ ima niz frakcija u svojim redovima a među najjačima su Pašaličeva,Šeksova i Graničeva stoga na unutarstranačkim izborima za kandidata ispred HDZ-a se kandidiraju Šeks i Granić! Granić ga demokratski dobije te službeno bude HDZ-ov kandidat za predsjednika RH!
Službeno??? hehe Što je to službeno kad Šeks i Bebić neslužbeno svojim poznanstvima i vezama ne staju iza Granića koji i sami znate krahira te ne uđe u drugi krug čak! Mesić je bio tajni kandidat dijela HDZ-a i to posebno u Slavoniji gdje dobija kao i u Zagrebu uz pomoć Bandića dovoljan broj glasova za ulazak u drugi krug a poslije sve znate! Budiša kao častan čovjek nije bio izbor ni lijevih ni desnih udbaša! Vjerovatno pogađate da sam ja glasao za Budišu a pola moje sredine teških desničara i Hadezenjara po nalogu neslužbenog Luke Bebića je glasalo za Mesića!
Nije prošlo ni pola godine isti ti likovi vikali su Stipi da je Cigan!

Eto dragi prijatelji pa ko neviruje nek provjeri ja već jesam i zato Vam pišem ovo!
Oni koji prate moj rad znaju da sam i dosad pisao da Mesić ne ide u mirovinu nego da će izići s svojom listom te postati Hrvatski premijer ako mi to ne spriječimo!
Udba padne jedino kad umre!!
- 13:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 03.08.2010.

Šporki ljudi u čistoj stranci!!!

Naši ljudi vani napisali su nekolicinu knjiga na temu "UDBA" i pošto sam pomno pročitao sve materijale i razgovarao sa niz ljudi koji poznaju materiju došao sam do zaključka da se u politici ništa slučajno ne događa! Naime, kad je došla devedeseta mnogi šporki ljudi ušli su u čiste stranke i kad bi šprkali te stranke ušli bi u neku čistu ,normalno sve to po zadatku UDBE!!
Kažu program stranke? Onaj koji počme pričat o programu odmah je sumnjiv jer ČIST ČOVIK je sam program po sebi jer stručnjaka sa kupljenom diplomom je puna Hrvatska!! Devedesetih su udbaši osvojili HDZ jer je bio na vlasti ali i druge strančice da kojim slučajem nebi pobjedili HDZ!
Evo jutros otvaram web stranicu HČSP-a meni osobno drage stranke zbog Baruna, Podruga,Miljka,Marka Skeje pa i mladog Čirka! Član sam HSP-a al eto svak ima svoju drugu simpatiju pa eto i ja iskreno priznajem makar to nije ništa čudno jer jadan je pravaš koji nevoli sve Hrvatsko i Pravaško! Otvorim stranicu te stranke i vidim da su u Pločama gospoda Podrug i Lažeta osnovali poticajni odbor na čelu sa Jozom Miletićem!
Objavili i čovjekov broj moba i kažem eto idem nazvati da se čujemo i upoznamo! Javlja mi se, ja se predstavljam i kažem da sam povjerenik HSP-a za županiju a on me ne pozna! Ima 57 godina i kaže da je prije bio kod Pašalića u Bloku! Nastavlja dalje govorom protiv Đapića što je uobičajeno za Pašaličevce i naručene udbaše! Pitam ja njega što ga dovodi u HČSP sa 57 godina?? Izvlači se,izmišlja i htio bi se svađat! Pozdravim se s njim i prekidam neugodan razgovor! Tko je Jonzo?? Hercegovac,57 godina,već 40 godina živi u Kardeljevu! Zovnem Ploče, pitam prijatelja kad ono nema di nije bija i u kojoj stranci nije bija! Bože sačuvaj, ŠPORAK ČOVIK U ČISTOJ STRANCI!!!
Ima toga po nalogu se radi kad HDZ želi razbucat HSP onda nađe nekog Hercegovca Udbaša koji to s guštom prihvati! Sačuvaj me bože Bosanskog srbina i hercegovačkog udbaša! Ti su najgori! U emigraciji su rođake izdavali i ubijali a devedesetih su furali da su Veliki hrvati samo po tome što su Hercegovci! E neće ići drugovi! Mi znamo te igre jer nam ih je objasnio pokojni Bruno Bušić i Ivo Rojnica i Branko Jelić! Sve piše u knjigama samo ih treba izučit i pručit!


Evo Vam jedan intervju koji otkriva njihov rad:



Koga smatrate najodgovornijim za ubistva u emigraciji i da li su ti ljudi bili fanatični komunisti koji su Vas mrzili zato što su u Vama vidjeli nastavi jače zločinačkih ideja fašističkog ustaškog režima Ante Pavelića?

- Ivan Lasić je bio najkrvoločniji. Počeo je kao učitelj u osnovnoj školi u selu Rasno, a onda prebačen za upravitelja đačkog doma u Širokom. U službu ga je vrbovao ekonom u domu Tadija Lončar, kasnije šef širokobriješke UDB-e, koji ga je preporučio Stanku Čolaku. Kada je Stanko Čolak 70-ih postao šef u Beogradu, njegov brat Drago Čolak bio je šef UDB-e u Mostaru, a treći brat Ivan Čolak šef širokobriješke službe. Lasić i Lončar su postali vođe profesionalnih ubojica koji su ubijali naše članove po Njemačkoj. Poslije im se po liniji partije priključio Jerko Bradvica. To je bio operativni vrh UDB-e protiv hrvatske emigracije, koji je planirao stvaranje saradničke mreže u emigraciji i organizirao ubistva u inozemstvu. Posao su koordinirali sa šefovima UDB-e Hrvatske Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustaćem. Nisu oni bili nikakvi fanatični komunisti. Obitelji Lasić i Bradvica nemaju komunističku prošlost. To su, po meni, obučeni egzekutori sistema koji su služili prvo Josipu Brozu Titu, poslije identično Franji Tuđmanu i Slobodanu Miloševiću. U stvarnosti, oni su provodili teror i bili iznad svojih vođa jer su i vođe prije njih bili dio državnog terora. Motivi su bili lične privilegije, bogaćenje i moć da se svako ko je na vlasti drži pod kontrolom.

HERCEGOVAČKI UDBAŠKI KRUG

* Gdje sada žive Ivan Lasić i Tadija Lončar?

- Viđam ih često, pošto su mi susjedi u Širokom. Ne pozdravljamo se, ali znam da se ne usude otići bilo kome na sprovod. Očito ih grize savjest.

* Kako objašnjavate da je kanadski emigrant iz Gruda Gojko Šušak kada je postao hrvatski zamjenik ministra obrane, za šefa vojno-obavještajne službe SlS postavio šefa hrvatske UDB-e Josipa Perkovića koji je sa hercegovačkim udbašima, kako tvrdite, ubijao hrvatske emigrante?

- Pokojni Gojko Šušak bio je najobičnija budaletina! Odlično ga poznajem jer smo zajedno išli u gimnaziju. Zahvaljujući njemu, na račun paradržave HR I Herceg-Bosne najviše se obogatio Vlado Šoljić, koji je Šušku bio kum iz njegovog prvog braka sa Crnogorkom koja sada živi na otoku Krku. Takav politički "malokalibar" kakav je bio: Šušak nije mogao postaviti Perkovića. Šefa SIS-a Perkovića je postavio osobno dugogodišnji suradnik vojne kontrašpijunaže jugoslavenske vojske Franjo Tudman, prvi predsjednik neovisne Hrvatske...

* Imate li ikakvo pokriće za tvrdnju da je Tuđman radio za KOS?

- Tko je mogao biti general JNA i dio Titovog personala? Samo aktivni KOS-ovac! Što je bila demokratska 1990. godina već početak osvete poražene političke i vojne frakcije SK Hrvatske iz 70-ih godina nad strujom koju je tada podržao Tito. KOS i UDB-a su, kao i 70-ih pobjednicima Titove frakcije, asistirali novoj "demokratskoj i slobodnoj" vlasti početkom devedesetih. Tuđmana u emigraciju šalje KOS i daje mu putovnicu, promovira ga u lidera hrvatske emigracije iako on nikada nije bio istinski emigrant. Čak mu osiguravaju članstvo u HOP-u što je bilo suludo. Kada postaje predsjednik Hrvatske, za ministra policije dovodi počasnog građanina Valjeva Josipa Boljkovca, čija je žena rođena sestra generala JNA i posljednjeg ministra jugoslavenske policije Petra Gračanina. Upravo je Gračanin kreirao "balvan revoluciju" u Kninskoj krajini. Za šefa hrvatskih službi' Tuđman postavlja Josipa Manolića, osnivača hrvatske UDB-e i oficira KOS-a.
JUGO-UDBAŠI BOBAN, PRALJAK, PRLlĆ

* Znači, Vi vjerujete da se Tuđman dogovorio sa Miloševićem o podjeli BiH, a da su mreže KOS-a i UDB-e asistirale u realiziranju takvog plana?

- To je jedina i prava istina! S nama se Tuđman nije dogovarao i oko podjele Bosne a sa Srbima nikada se i ne bi mogao dogovoriti. Zato je igrao na provjerene saveznike koji su obiteljski ili prijateljski bili vezani sa Beogradom. Od hrvatske emigracije Tuđman je dobio desetine miliona dolara pomoći, ali nas je smatrao neprijateljima. Tuđman je zapovjedio ubojstva Ludviga Pavlovića u Hercegovini i Mire Barešića u Hrvatskoj. Kada je ubijen i zapovjednik HOS-a BiH Blaž Kraljević, mi smo shvatili da nas je Tuđman otpisao. Umjesto nas koji smo inzistirali na savezništvu sa Bošnjacima, on je u Hercegovini uspostavio strukturu ljudi čije su karijere "stvorile" tajne jugoslavenske službe: Matu Bobana, Slobodana Praljka i Jadranka Prlića.

* Praljak i Prlić su optuženi u Haagu za pomaganje Hrvatskoj u agresiji na BiH, logore za Bošnjake, rušenje Starog mosta...

- Da je ostao živ, Mate Boban bi bio prvooptuženi u Haagu. To je bio notorni kriminalac koji je svoj položaj direktora Robne kuće "Ima" iskorištavao da bi spavao sa tuđim ženama. U zatvoru je završio zbog krađe šećera, a ne iz političkih razloga, kako je kasnije lagao. On je bio vođa pljačkaša HR Herceg-Bosne koji su osramotili hercegovačke Hrvate i zavadili nas sa Bošnjacima. I crkva u Hercegovini je stajala iza njih, pa je mjesec dana pred otvaranje logora za muslimane fratar govorio nama poslije mise kako je došlo vrijeme da definitivno završimo i sa muslimanima. Taj "vojskovođa" Slobodan Praljak je uz svu pomoć svog oca, udbaškog batinaša Mirka Praljka postao tek trećerazredni režiser, ali mu je otac rušitelj i siledžija uspio prenijeti svoj karakter. Postoje snimci kad Praljak nosa odoru generala Hrvatske vojske i ulazi u Hercegovinu sa tenkovima. Što je drugo uradio Tuđman već izvršio agresiju na BiH, a Praljak, Boban i ostali Hercegovci mu bili sredstvo. Kad je Praljak srušio Stari most, po Širokom Brijegu su se janjci okretali što je srušen "turski most". Kakav turski most, govorio sam budalama, pljunuli ste na čast i obraz hercegovačkih Hrvata.



Evo Vam kako to rade u Bosni:



Dragan Čović osnovao HSP HB


Predsjednik HDZ-a BiH je putem svog "satelita" Vesne Pinjuh osnovao još jednu političku stranku. Riječ je o HSP-u Herceg-Bosne i to je nakon Udruge dr. Ante Starčević druga pravaška stranka na prostoru BiH u vlasništvu čelnog čovjeka HDZ-a!

Podsjetimo, nedavno smo pisali kako je Čović od Zdravka Hrstića pokušao kupiti njegov HSP i na mjesto predsjednice instalirati Vesnu Pinjuh, međutim u tome nije uspio, jer je i Hrstić, bez obzira kakav bio, prozreo njihovu namjeru i očito shvatio koliko bi to bilo pogubno po hrvatski narod, te očitao bukvicu Vesni Pinjuh koja je već bila spremna za "uskakanje" u predsjedničku fotelju.

Kada im taj plan nije uspio "Čova" se sjetio kako izlaz ipak postoji, pa su jučer službeno registrirali novu stranku pod nazivom HSP HB, a predsjednica iste je Vesna Pinjuh, koju smo tijekom jučerašnjeg dana više puta telefonski pokušavali kontaktirati, no ova diplomirana inženjerka graditeljstva s bogatim iskustvom rada u HDZ-u bila nam je nedostupna i valjda od pustog slavlja što i ona napokon ima svoju stranku nije odgovarala na naše pozive.

Upravo činjenica da je Pinjuh punih 15 godina bila član HDZ-a, a samo dvije HSP-a BiH Đapić-Jurišić začuđuje što ona i drug joj Dragan nisu formirali HDZ Herceg-Bosne?

Naravno, ciljno su išli na HSP HB, jer je Čović očito u nekakvom strahu od odličnog izbornog rezultata HSP-a Đapić-Jurišić, a poglavito nakon što postaje jasno da će Jurišić na sljedećim izborima nakon HNZ-a i Milićevih Demokršćana pridobiti i Ljubićev HDZ 1990., pa je strah sve veći i veći, jer Čoviću na raspolaganju ostaju samo inženjerka graditeljstva i "seljaci".

Primjerice, Jurišićev HSP je trenutno vrlo jak u Općinama kao što su Tomislavgrad, Posušje, Grude, Ljubuški, Bugojno, pa i Livno, dok se recimo u Širokom Brijegu HDZ dobro drži samo zahvaljujući svojim partnerima Lijanovićima… HDZ 1990. je u laganom padu na većem prostoru BiH nakon posljednjih izbora, ali nema sumnje kako se i oni mogu vrlo lako dići, posebice u Općinama HNŽ-a kao što su Čitluk, Čapljina ili Stolac, a isto tako i u Općinama Srednje Bosne i Posavine, pa je samim time jasno kako je i Čoviću potrebna nekakva pravaška opcija.

Istina, pojavila se na političkom nebu Hercegovine prije par mjeseci i Udruga dr. Ante Starčević, no s obzirom na neozbiljnost u njihovom radu sve je izvjesnije da će Ruža Tomašić na predstojećim izborima u BiH podržati Jurišićev HSP, koji okuplja oko sebe stranke s hrvatskim predznakom pa bi skupa s HDZ-om 1990. i ostalim manjim strankama zbilja mogao ostvariti odličan izborni rezultat.

Kada smo kod Vesne Pinjuh, aktualne ministrice poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u HNŽ-u, a koja je na tu dužnost dospjela 2007. godine kao Jurišićev kadar, zanimljivo je istaknuti kako ju je nedavno u Mostaru, tijekom masovnih prosvjeda, prozvao Josip Milić, predsjednik Unije neovisnih sindikata FBiH kazavši tom prilikom kako resorna ministrica ne želi ništa učiniti da bi bio proveden Zakon o šumama koji je donesen još 2002. godine i koji je proveden u svim županijama osim u HNŽ-u.

Pa kako će Josipe učiniti kada je zaokupljena osnivanjem svoje i Čovićeve stranke prava? Možda sada štošta poduzme nakon što joj je drug "Čova" napokon osnovao stranku!
Danijel Ivanković


A Član HDZ-a BIH ubijao u Emigraciji:


Ubistvo Maksa Luburića
Cekic i stangla
Dolaskom HDZ-a na vlast u Hrvatskoj je tokom 1991. godine otpoceo povratak ustaskih emigranata, koji su zeljni osvete nad komunistima, odmah krenuli u obracun sa njima. Prvo sto su emigranti zahtevali od nove vlasti bilo je otvaranje arhiva nekadasnje Sluzbe drzavne bezbednosti Hrvatske i unistavanje dosijea o iseljenim ustasama. Da bi, koliko- toliko udovoljio ovim zahtevima, MUP Hrvatske, odnosno novi Ured za zastitu ustavnog poretka, u kome je kljucni covek bio, upravo, Josip Perkovic, nekadasnji nacelnik SDB Hrvatske za emigraciju, poceo je, preko sebi naklonjenim listovima, da objavljuje svoja tajna dokumenta. Jedan od takvih listova je i ýSlobodni tjedniký, koji uredjuje Zarko Resetar. U ovom nedeljniku jos 1991. godine, objavljen je dosije Ilije Stanica, Hrvata iz Sarajeva koji je po nalogu Udbe, odnosno SDB Hrvatske dvadesetog aprila 1969. godine, u Kargahente (Spanija) ubio ustaskog lidera Vjekoslava Maksa Luburica.

Prica o ovom hrvatskom likvidatoru obnovljena je februara 1995. godine sa zahtevom da se Ilija Stanic iz Bosne izruci Hrvatskoj ili ustaskoj emigraciji da mu ona sama sudi. Stanic, kako je pisao 1995. ovaj list zivi u Sarajevu. Clan je HDZ-a BiH i nosi iskaznicu pod brojem cetrdeset, a ujedno je podoficir za logistiku 2. brdske brigade Armije BiH. Pronalazenjem Stanica u Sarajevu, ýSlobodni tjedniký se na naslovnoj strani pohvalio da je razresio ýmisterij hrvatske povjestiý, ali je uz to i podigao javnu poternicu za Ilijom Stanicem, tvrdnjom da hrvatska ustaska emigracija trazi izrucenje ubojice Maksa Luburica radi njegovog sudjenja u Zagrebu. Kako je svojevremeno pisao zvanicni biograf hrvatske Sluzbe drzavne bezbednosti, novinar Djordje Licina, ratni zlocinac Vjekoslav Maks Luburic bio je pojam zverske okrutnosti u NDH. Clan ustaskog pokreta postao je sa samo 17 godina, jos 1929. a tridesetih je bio vec zamenik komandanta logora Janka Pusta, u kome su se ustase pripremale za atentat na kralja Aleksandra Karadjordjevica. U NDH, ustasa Maks Luburic bio je iza Pavelica i Kvaternika, treci covek: zamenik zapovjednika Glavnog ustaskog stana, zapovjednik svih ustaskih logora i zapovjednik II zbora tj. armije u Sisku. Vjekoslav Maks Luburic bio je najstrasniji tvornicar smrti u NDH, pisao je u hrvatskoj stampi i publicistici Djordje Licina. Pred slom ove ustaske drzave NDH, Maks Luburic pobegao je u Spaniju, gde je osnovao ekstremnu organizaciju Hrvatski narodni otpor i stampao list ýDrinaý. Prilikom susreta sa Slobodanom Draskovicem u Svajcarskoj, iza rata, Vjekoslav Luburic se u razgovoru jednog trenutka pohvalio da je on poreklom Srbin, ali da je kao dete pokatolicen. Sebe je u emigraciji nazivao general Drinjanin, a cesto se potpisivao i kao Ivo Granicar. Odluka da se Maks Luburic ubije donesena je u centrali Ozne jos 1945. godine, ali punih dvadeset godina jugoslovenska tajna policija nije uspevala da nadje pogodnog likvidatora. Tada je otkriven sarajevski kriminalac Ilija Stanic.

Ilija Stanic je deo svoje mladosti proveo je u Konjicu kod brata Luke i u Zrenjaninu, kod tetke, gde je ucio keramicarski zanat. Gde god bi se pojavljivao, Ilija Stanic bi krao i pravio sebi i rodjacima nevolje. Posle jedne racije u Sarajevu pobegao je iz SFRJ u Austriju. Odatle bezi u Francusku, gde je uhapsen zbog kradje. Jugoslovenski konzul Mile Nesic ga je tada spasao zatvora. Brbljiv i slatkoreciv, Ilija Stanic se tada ovom konzulu i obavestajcu SID-a prvi put ponudio da izda svog kuma Vjekoslava Maksa Luburica. Cak je Nesicu nudio i pisana dokumenta o Luburicu i ustasama u Spaniji. Jednog dana je doneo i Luburicev plan o miniranju Ambasade Jugoslavije u Parizu. Posle toga SDB BiH je uhapsila Iliju Stanica, natovarila mu na vrat i kradje, a i teroristicke akcije protiv otadzbine. Da bi se zastitila od Staniceve izdaje, SDB BiH ga je zaplasila da ce mu braca i majka otici u zatvor, i tako ga ýubedilaý da krene na svog kuma Maksa Luburica. Otac Luburicevog ubice, Vinko Stanic, poreklom iz Hercegovine, bio je u II svetskom ratu clan Maksove bojne. Kada se 1942. u okolini Konjica, Vinku Stanicu rodio sin, Vjekoslav Luburic ga je krstio i dao mu ime Ilija. Vinko Stanic je poginuo 1949. godine, nakon ustaske izdaje fra Bekavca, koji je pred beg u SAD, prijavio bandu krizara pripadnicima Udbe BiH. Tu izdaju i stradanje svog oca, Ilija Stanic nikada nije zaboravio hrvatskim nacionalistima, emigrantima i odbeglim ustasama.

Kako je Ilija Stanic bio sin ustase, sve vreme dok je ziveo u Sarajevu kao mladic, bio je pod kontrolom SDB BiH, ali i SDB Hrvatske. Onog trenutka kada se Ilija nasao u rukama policije, jedino iskupljenje je bilo da pocne da saradjuje sa bosanskom tajnom policijom. U to vreme ministar bosanske policije, krajem sezdesetih bio je Hrvat Ante Miljas, a sef SDB BiH bio je Fehim Halilovic. Na nagovor SDB SSUP-a, Ilija Stanic, koji je dobio sifrovano ime ýMungosý, prebegao je u Italiju, a preko Francuske u Spaniju i uspeo 1966. godine da se zaposli kod kuma Maksa Luburica kao kuvar i vozac, sa zadatkom i licnom namerom da generala Drinjanina u pogodnom trenutku ubije i tako osveti svog oca Vinka Stanica. Pune dve godine Ilija Stanic je proveo u domu svog kuma Vjekoslava Luburica u mestu Karkahente kod Valensije, a onda se iznenada uplasio i 1968. godine iz Spanije pobegao u Nemacku. Njegovi poznanici tvrde da se Stanic zblizio sa Luburicevom cerkom, sto je mnogo naljutilo generala Drinjanina, pa ga je isterao iz svog doma. Kada se, medjutim, vratio u Sarajevo neobavljena posla, nacelnik SDB Fehim Halilovic ga je poslao natrag u Spaniju. Placeni ubica je odvezen jugoslovenskim kolima u Italiju, do francuske granice, gde je pusten da ide na zadatak, ali mu je sofer iz SDB SFRJ pre toga uzeo nas crveni pasos. U dosijeima bosanske i hrvatske tajne policije Ilija Stanic je bio registrovan i kao Stanko Ilic, odnosno ýMungosý, dok je Maks Luburic bio samo M. Citava akcija likvidacije ratnog zlocinca Vjekoslava Luburica vodjena je pod sifrom ýKobraý. Sluzba drzavne bezbednosti Bosne i Hercegovine je odrzavala kontakt sa Stanicem u Valensiji pismima preko njegovog rodjenog brata Luke Stanica u Konjicu. U arhivu SDB BiH postoji magnetofonska traka sa saslusanja Ilije Stanica, na kojoj je zabelezeno njegovo svedocenje o ubistvu ratnog zlocinca Vjekoslava Maksa Luburica u Spaniji. Ja sam te trake dobio i preslusao:

ý... Bila je zima 1969. godine, kada sam se preko Italije, ilegalno ubacio u Francusku. Dosao sam vozom do Nice, tu prenocio, a onda vozom do Pariza. Svratio sam kod Dabe Peranica, sa kojim sam prosle godine boravio kod Maksa Luburica. Dabo me je odmah pitao: ý Gde si ti nestao? Objasnio sam mu da sam ilegalno isao za Njemacku, pa me je policija uhvatila u kradji i proterala za Jugu. On je poverovao, ali mi je rekao da mi general ne veruje i da je ljut na mene. Od Dabe sam uzeo moju spanjolsku licnu kartu i otputovao vozom za Barselonu, a ne direktno za Valensiju, da bih vidio da li me neko prati. U Barseloni uzmem kartu za Valensiju. Prvi razred. Legnem i probudim se u Valensiji. Pravo sa stanice otisao sam kod mog prijatelja Zeljka Bebeka. Cetiri-pet dana izbegavao sam da odem do Maksa, koji je vec cuo da sam ja dosao. Jedno jutro stavi me Zeljko u auto i odveze do generala u Kahakente. Docekao me je usiljenim recima: ý Gdje si kume moj!

Kako su dani prolazili, tako se Maksovo poverenje u mene vracalo. Zeljko i ja bili smo vec tri meseca u njegovoj kuci. Dao nam je sobu u prizemlju, jer je onu na spratu pretvorio u magacin knjiga. U februaru 1969. godine Maksova kuca je bila puna ljudi. Tu mu zena, sin, ja, Zeljko, a pojavio se i pukovnik Stef Crnicki, koji je dosao iz Klivlenda. U to su stigle vesti da je Udba ubila Mila Rukavinu, Tolja i Maricica, a meni Maks u poverenju kaze: ý Cuvaj se kume, vidis sta Udba radi! Otvori i oci i usi! ý Vidim, vidim moj generale! Majku im komunisticku. Cuvacu se ne brinite! I ne bojte se vi, cuvacu vas ja! General je tih dana osobno bio jako nervozan. Posvadjao se sa zenom, pa ga je ona napustila. Kazem ja sebi: Odlicno! Posvadjao se on i sa Zeljkom Bebekom, a na Branka Marica, koji je pristigao iz Frankfurta potegao je i pistolj. Vidim i ja da mu Branko dosadjuje, pa viknem na njega: ý Sta ces ti, ostavi mi generala na miru!

Cekao sam svoj trenutak. Isao sam na sigurno. Znao sam da niko ne moze biti tako prisan sa Maksom, niti mu iko moze prici tako blizu kao ja. Kuvao sam mu, sredjivao kucu, vozio ga napolje, primao i pazio na goste. Zato sam cekao. Bolje je ici na sigurno, polako, nego navrat nanos. I sacekao sam. Odredio sam da to bude krajem februara. Medjutim, opet su nam dosli Dabo Peranic, pa neki Dragutin Jezina iz Liona i Ante Nozina iz Frankfurta. Sedimo mi tako i pricamo. A ja pitam Maksa Luburica: ý Generale, kada cemo u Hrvatsku? ý Kume, sigurno, za tri godine ý kaze on, a ja mislim: ýNeces nikad moj kume!ý

U to vreme Maks Luburic je pokusavao da dodje u kontakt sa Rusima. Pisao je pisma u Moskvu i trazio da ga Rusi puste u Madjarsku. Dobijao je od KGB neka sifrovana pisma. General je tada imao obicaj da kaze: ý Bolje Hrvatska sa ruskim bazama, nego sa jugoslavenskom vojskom! Maks je surovao sa starim i sa mladim ustasama. Prvi su mu bili potrebni zbog novca, a drugi zbog akcije, drskosti i bezobzirnosti. Uspeo je u Svedskoj da stvori jak odbor borbenih ustasa. Bio je dobar i sa jednima i sa drugima. Svi su se u hrvatskoj emigraciji te 1969. godine probudili. Zagreb im je dao znak da opet dolazi 1941. godina, a Maks Luburic je sanjao da bude novi Pavelic.

Dana sesnaestog aprila 1969. godine, u Valensiji mi je postar donio jedno pismo na ime Stanko Ilic. Udba mi pise da mi salje kurira u Spanjolsku specijalno za mene. On mi je donio prasak za Maksa. Dao mi je i dve novcanice od po sto dolara. Porucio mi je da cekam da mi neko dodje iz BiH ili Hrvatske u pomoc. Rekao sam mu da mi niko ne treba. Necu da cekam. Znao sam ja svoj trenutak. U kalendaru sam vec zaokruzio dvadeseti april. Rekao sam kuriru da vise necu da se javljam. Svi su gosti iz Maksove kuce otisli, ja sam bio spreman. Doneo sam u sobu cekic i stanglu. Pripremio sam dokumenta za izlazak iz Spanjolske. Ja sam kod Maksa bio prijavljen kao lektor u listu ýDrinaý, a u Spanjolskoj licnoj karti mi je pisalo da sam profesor hrvatske knjizevnosti. U Udbi, medjutim, niko mi nije verovao da cu srediti Maksa. Razmisljao sam, ako to ucinim u subotu, necu imati dovoljno vremena da pobegnem. Nedelja je bila bolja. Mali ide u crkvu, Maks spava, a ja imam slobodan dan, pa me niko nece odmah traziti. Dvadeseti april, dan posle mog rodjendana. Cele noci, u subotu na nedelju nisam mogao da zaspim. Lezim u krevetu i gledam na sat. Znojim se. Zvono na crkvi zvoni svakih petnaest minuta. Dva, tri, cetiri, pet. Ustao sam, nisam vise mogao da lezim. Pregledao sam sve stvari da nesto ne zaboravim. Opet se znojim. Zivci mi rade. Sidjem dole, pokucam. Maks mi otvori: ý Dobro jutro generale, kako ste spavali? ý Dobro, dobro ý kaze on.

Deset i dvadeset i pet. Sin mu Tonci Luburic donio novine i ode u crkvu. Maks mi trazi da mu skuham kavu. Kava gotova za tri minute. Prasak koji sam dobio bio je los. Rastopio se u kesici koju sam drzao za pojasom. Morao sam prstom da ga mazem na soljicu. Ruke sam prao pet puta. Uzmem cekic, koji sam donio iz sobe, stavim ga za pojas i odnesem generalu kavu. Dvadeset i pet do jedanaest. Maks pije kavu. Ja drzim cekic u pantalonama. Pije. Nista. Popi sve i nista. Odnesem solju u kuhinju. Izvadim cekic i stavim ga na sudoperu. Hteo sam da odem u sobu po stanglu. Jebem ti prasak! Stangla je najbolji lek, kao za Hrvoja Ursu u Frankfurtu. U deset do jedanaest Maks me zove: ý Ilija, meni je zlo!

Vidim pocrnio kao zemlja. Dize se i povraca. Povedem ga u kujnu na cesmu. On povraca u sudoperu, a ja mu rukom pljuskam vodu po licu. U tren uzmem cekic i lupim ga po celu: ý Tup! Maks pade kao sveca. Mislio sam vise se dici nece. Kad me on pogleda kao zver. Zamahnem opet cekicem, a on dize ruke da se zastiti. Ja viknem: ý Majku ti jebem ustasku. Ovako si ti maljem ubijao decu u Jasenovcu! Vidis sta te ceka! Pogodi ga cekic kroz prste u celo. Puce lobanja. Izvucem cekic iz glave i okrenem se. Odem do vrata da proverim da li sam ih dobro zakljucao. Kad se vratim u kujnu, Maks ustao i dahce kao zivotinja. Sto kila u njemu. Uzmem onu stanglu, pa ga raspalim po celu. Puce glava kao lubenica. Krv se rasu po kuhinji. Maks tresnu dole kao da je pao sa sto metara visine. Puknem ga jos jednom. On se umiri. Umotam ga u deku. Maks otezao, jedva ga dovucem pod otoman. Fino sam ga spakovao da ga brzo ne nadju. Da spanjolska policija pomisli da je kidnapovan. Cekic i stanglu bacim u magacin. Presvucem se brzo, izadjem na ulicu i uzmem taksi za Valensiju: ý Koliko kosta do grada ý pitam ý Tristo pedeset pezeta ý kaze taksista. ý Evo ti pet stotina, ja castim! U osam sati i pet minuta uvece sa zeleznicke stanice poslao sam telegram ýbratuý u Konjic: ý M. nikad vise!ý

Ilija Stanic vratio se u Jugoslaviju, posle ubistva Vjekoslava Maksa Luburica kao heroj. Na slovenackoj granici se sam prijavio i trazio da ga preuzme bosanska tajna policija. Kad je dosao u Sarajevo, narednog dana, primao je cestitke licno od ministra policije Ante Miljasa i sefa SDB BiH Fehima Halilovica. Oni su mu preneli i Titove reci pohvale, pa je Stanic cak verovao da ce ga Josip Broz i licno primiti. Parama SDB BiH i SDB Hrvatske ovom likvidatoru Maksa Luburica kao nagrada kupljeni su auto BMW, stan u Beogradu i stan u Sarajevu, placeno mu je skolovanje i nadjen mu je posao u Zavodu za zaposljavanje BiH. Ubica Maksa Luburica je neko vreme ziveo u Beogradu, ali se posle zenidbe sa nekom muslimankom i kada mu se rodio sin Igor, odselio u Sarajevo. Cesto je putovao za Beograd, kod prijateljice. Isao je i za Besku, u posetu majci i sestri. Njima se licno hvalio da je on ubio ratnog zlocinca Vjekoslava Luburica. Mada se sam time hvalio i po Sarajevu, nije izdrzao publicitet koji mu je doneo Djordje Licina, novinar ýVjesnikaý, sa napisima tokom 1970. godine o tome kako je Ilija Stanic ubio Luburica. Bili su to, zapravo, prevodi spanske stampe koji nisu godili Stanicu, pa je on licno porucio tada Licini da ce i njega likvidirati. Zbog njegove prgave naravi, Sarajlije su izbegavale Iliju Stanica, a SDB BiH je cak planirala i da ga likvidira kao neugodnog svedoka. Naime, kada je Tito jedne godine odlazio u Igalo na lecenje, Ilija Stanic je krenuo na Jadran da se sretne sa predsednikom, pa je SDB BiH morala da intervenise i da ga vodi u Petrovac, pod izgovorom da ce Josip Broz i tamo da dodje. Posle tog incidenta sa njim u SDB Bosne i Hercegovine, inspektor Dusko Zgonjanin, a i neke njegove kolege u SDB Jugoslavije su razmisljale da se izvrsi atentat na vlastitog saradnika ýMungosaý. Na vezi ga je drzao inspektor Micko Desnica. Zivot su mu, medjutim, spasili Hrvati zaposleni u SDB, jer je Ilija Stanic bio Hrvat. Svestan takve opasnosti Ilija Stanic, odnosno, tajni likvidator ýMungosý se pocetkom osamdesetih povukao u miran zivot, da bi se aktivirao devedesetih, ovog puta, protiv ýcetnicke agresijeý na Sarajevo. Autor teksta u ýSlobodnom tjednikuý novinar Mihovil Tolic, medjutim, istice da se Stanic Ilija danas 1995. godine, posebno kao clan HDZ BiH ne stidi svoje udbaske proslosti.

Sluzba drzavne bezbednosti Jugoslavije, odnosno sam Josip Broz Tito i Aleksandar Rankovic jos prvih dana oslobodjenja, pravili su planove o hvatanju i likvidaciji ideologa fasizma na tlu Jugoslavije i ratnih zlocinaca. Pored Luburica na toj listi za odstrel bio je i dr Ante Pavelic, poglavnik NDH, koji je preko Italije uspeo da pobegne u Juznu Ameriku. U Argentini, gde se skrasio, Pavelic je boravio zajedno sa suprugom Marom, sinom Velimirom i cerkama Visnjom i Mirjanom, zvanom Seka. Godine 1953. u izvidnicu je Udba poslala kontraobavestajca Slobodana ý Ucu Krstica, koji je ispitivao mogucnosti za hvatanje Ante Pavelica i njegovo eventualno prebacivanje u Jugoslaviju. Krstic se brzo uverio da se dr Pavelic moze uhvatiti. Cak je i nasao dvojicu nasih emigranata, dao im je izvesnu kaparu, da kidnapuju poglavnika, ali je Udba od toga odustala, jer joj se akcija ucinila suvise riskantnom i skupom. Zvanicno nema javnih podataka o tome ko je likvidirao dr Antu Pavelica. Po verziji koju nam nudi publicista Djurica Labovic taj ýzadataký je obavio beogradski patriota, avanturista Zarko. Njega je, navodno, vodio neko iz nase ambasade. Ljudi pominju ime izvesnog konzula Boska Vidakovica... Akcija je sifrovana pod imenom ovog tajnog agenta ý ýStrelaý. U SDB Jugoslavije vodili su je Edi Brajnik i Milan Vasic. Egzekucija je planirana za na Dan NDH, 10. april 1957. godine, tacno u podne, kada Pavelic odlazi u centar Buenos Airesa na rucak. Nasred ulice Zarko je ispalio pet metaka u Antu Pavelica, seo u auto i istog casa odleteo iz Argentine. Tvorac ove legende Djurica Labovic, pise, da je poglavnik NDH, medjutim, preziveo atentat Udbe, ali je od posledica preminuo u Spaniji 28. decembra 1959. godine. Dr Ante Pavelic sahranjen je na madridskom groblju San Isidro. Po drugim verzijama, Pavelica je ubio jedan crnogorski iseljenik iz Argentine iz osvete zbog stradanja Srba u Jasenovcu i ostalim ustaskim logorima i zatvorima. Ni njegovo ime, zbog moguce odmazde ustasa, nikada i nigde nije javno pomenuto. Po trecoj verziji, SID Jugoslavije je angazovao juznoamericku mafiju i ona je nespretno obavila ovaj posao.

Izvor: knjiga Marka Lopušina , kopirao Ilija Djuric
đuric nije online



Završna riječ autora Bloga:

Iz sveg priloženog vidi se način rada i primjeri djelovanja UDBE koja i dalje vedri i oblači ovom regijom!!
- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2019 (1)
Prosinac 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (6)
Lipanj 2013 (9)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Politička doktrina!!




    Osobne karakteristike;
    -Pravaš,član HSP-a od 92g, kršćanin,hrvat,domoljub,
    demokrat,
    starčevićanski liberal,stvarni antifašist te antikomunist!
    -rođen 20.veljače 1975g u Metkoviću a živi od rođenja u mjestu Podgradina
    nedaleko Opuzena, Općina Slivno!
    -Završio srednju školu, smjer Promet
    -oženjen,otac dvoje djece
    -maloljetni dragovoljac D.R.

    Obiteljske karakteristike:
    - tipična hrvatska obitelj koja je uvijek i sa očeve i majčine strane njegovala katoličku vjeru
    te hrvatski nacinalni identitet
    -nitko od članova obitelji nije bio član K.P. te suradnik UDBE

    Političko djelovanje od prije:
    Dugogodišnji dužnosnik Hrvatske stranke prava(1992-2012)

    Trenutne političke dužnosti: Pravaš-član Živog Zida

    Interesi:
    -Jačanje domoljubno-pravaškog nauka kod mladih
    -očuvanje tradicije i dostojanstva te časti hrvatskog naroda
    -jačanje pravne države posebno u lokalnim samoupravama
    -prozivanje onih čiji su osobni interesi iznad općih interesa naroda.

    Kontakt:
    Adresa:
    Podgradina 19, 20355 Opuzen
    mob: 099/ 822 6227
    e-mail: denisseselj@gmail.com


Linkovi