Šeks ima sličnu biografiju ko Barba Luka ali podužu i puno zanimljiviju! Luka bar nije pijanac i budala! Bolji poznavatelji Vlade Šeksa tvrde da se propio jer se sam sebe gadi što je kroz život radio! Švabo iz Srbije, mladi komunist ljutiti,suradnik Udbe,javni tužioc itd,itd a poslije velika Hrvatina! Puno se tu moralo popit da se zaboravi!
Zapolotnjak, zlopamtilo i prznica, dribler iz blatnjavog slavonskog sokaka, čovjek bez građanskih manira, uvijek drugi, okružen sumnjivcima, taj HDZ-ov stranački polubog, koji se pridizao svaki put kad bi pao, on je danas stvarni gospodar Hrvatske
Kanta dreka na koncertni klavir!
Kakav je bio? Za jedan dinar pribio bi mačku čavlima za plot, jedan dinar jugoslavenski, onaj limeni, znaš koliko je vrijedio? Ništa. Prgav i zločest, gadan zbilja, kao neki mali, pionirski Hitler iz našeg sokaka - jednoj je gospođi učiteljici koja je stanovala u našoj uličici u Osijeku, pošto nam je uzela loptu kad je po tko zna koji put uletjela u njen stan u prizemlju, bacio iz osvete kantu dreka u otvoreni koncertni klavir na kojemu je davala satove, pa se time prehranjivala...
To priča čovjek koji je sa Šeksom odrastao u Osijeku, a sad živi u Hamburgu. Živ svjedok.
Sudac već sa 27 godina!
Otac mi je "lijevo orijentirani zanatlija", zove se Aleksanadar, piše u molbi za prijem u partijsku organizaciju sin folksdojčera iz Šida, Švabe-postolara, pa se u dvadesetoj Šeks 1963. upisuje u Komunističku partiju. Odlazi na dobrovoljnu radnu akciju "Novi Beograd". Studirao je pravo u Zagrebu. Čim je završio faks, primili su ga na posao u osječko Javno tužilaštvo. Za četiri godine dotjerat će do zamjenika javnog tužioca, a 1970., u dvadeset i sedmoj, izabrati za suca.
Afera s prizvukom bečke operete
Savka je na vrhuncu. Država se trese. U Samoboru, jedan je policajac koji je otvarao privatnu poštu i uhodio sugrađane osuđen na redovnom, socijalističkom sudu! U Osijeku počinje tzv. PTT-afera s prizvukom bečke operete, primjereno nekadašnjem kulturnom središtu Slavonije. Interna kontrola na pošti, ustanovila je da svakog dana navraća "drugarica Seka", pa odabire pisma koja u plastićnoj vrećici nosi u SDB, Udbu. Kontrolori su obavijestili direktora, Srbina, koji im je trijezno rekao da je to "normalna praksa". Onda su se kontrolori potužili Šeksu koji je još radio na tužilaštvu, a on, potaknut onim samoborskim slučajem, otvorio je istražni postupak.
Poslije Krađorđeva, Šeksa odmah izbacuju iz partije ko Bebića
Hoću biti advokat u Šidu
SDB otvara dossier sa Šeksovom šifrom "Sova". U izvješću od 12. prosinca 1972. operativac koji ga vodi napominje da je izvor nepouzdan, jer je na informativnim razgovorima "neiskren", valjda i nesabran, pa ne performira informacijama o "sigurnosnoj situaciji u Osijeku i Baranji", koje mora pružati da dobije poštedu od progona. U tužilaštvu, Šeks je raskinuo radni odnos, ali su ga izbacili iz Hrvatske odvjetničke komore, pa se našao na cesti. Piše pismo srpskoj komori, u Beograd, na ekavici, te navodi da mu je namjera da se bavi advokaturom u Šidu, "jer mu je porodica iz okolice". Srpska komora upisuje ga u registar. Ipak, ostaje u Osijeku.
Uporan i vješt zaplotnjak, prznica i zlopamtilo, Šeks se ne da, dok leži na podu gdje ga cipelare, ujeda za gležnjeve. Teže ga je zatući nego Terminatora.
Goebbels je znao kako s omladinom
U buffetu "Gaj" Šeks se posvadio s drugim pijancima, pa udario u politiku, a na nesreću, otišao je u WC na pišanje s prononsiranim policijskim doušnikom, pa mu stao detaljno objašnjavati prirodu prijepora: "Hitler je imao vojsku, to je bila vojska! On i Goebbels su bili pravi vođe, znali su kako treba s omladinom... I Franco, Franco je znao što je red i što je vojska, a ne ovi naši primitivci!"
Udba se okomljuje na Šeksa - otvorili su mu, čini se, još jedan dossier, pod operativnim kodom "Dejan", valjda neka administrativna zabuna ili udvojeni postupak, dok je kodno ime "Kolega" koji su mu poslije pripisivali u novinama, nešto sasvim drugo - to je oznaka za osječkog mitarbajtera Zlatka Kramarića, sveučilišnog profesora makedonskoga, kojega su koristili kad je nepoćudnim akademskim tipovima trebalo zapapriti negativnim recenzijama.
Šeks počinje veliku turneju po osječkim birtijama, gdje politički agitira na omiljenu temu - priroda i ustrojstvo represivnog aparata. U buffetu "Igman" stao se derati na neke podoficire koji su poslije posla navratili na pivo: "Svi ste vi truli, i vojska i policija! Takvo društvo mora da propadne!.
Unteroficiri su ga uredno prijavili KOS-u.
I na sudu je politizirao - u završnoj riječi rekao je sucu, gledajući ga u oči: "Kad dođe neko drugo vrijeme, dovest ću na optuženičku klupu ljude koji se bave ovako prljavim poslovima!"
Šta na optuženičku klupu - na obalu Drave, u ritmu Bregovićeva hita: "Ka - laš - nji - kov, kalaš-njikov, kalaš-njikov, ratatatata!"
Upisao se u PEN i Amnesty
Kad su skupili sav štof, izveli su Šeksa na sud, isti onaj gdje je radio kao tužilac, pa mu zveknuli 13 mjeseci bezuvjetno. To je 1981. Drug Tito je već riknuo. Šef partije na tužilaštvu, kolega Mato Arlović, presudu je bacio u ladicu - do zastare. No, 1984. Šeks preuzima u Beogradu obranu Vlade Mijanovića, bezazlenog ekscentrika, ultraljevičara s nadimkom "Vlada Revolucija" o kojemu je još 1983. Slobodan Šijan snimio film "Kako sam totalno uništen od idiota", gdje ga igra Danilo Bata Stojković - Bubuleja.
Kako je proces Vladi Revoluciji išao usporedo sa suđenjem dr. Vojislavu Šešelju u Sarajevu te ponovnim hapšenjem Vlade Gotovca, kao demonstracija da je režim i dalje sposoban za represivno djelovanje, stvar je privukla silan međunarodni publicitet. Za optužene su se zauzeli Guenther Grass, Heinrich Boell i Simone de Bauvoir. Šeks cvjeta. U Beogradu posjećuje Đilasa. Upisuje se u PEN i Amnesty International. Na sudu vodi verbalne duele s tužiteljem - ljepše mu je nego u "Igmanu". Kako je to dočekala Udba? Opskrbila je tužioca papirima i on u sudnici otkriva da branitelj, koji traži njegovo izuzeće, uopće nema pravo za rad u pravosuđu jer je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu!
Drug Arlović kopa po Šeksovu dosjeu
Nastao je skandal, ali hajde ti u tom labavom totalitarizmu utjeraj nekoga u zatvor... Po zagrebačkim novinama o tome piše Branko Vlahović, koji će postati dopisnik "Vjesnika" u Moskvi i dotjerati do direktora velike američke farmaceutske tvrtke u Kazahstanu. Kampanji se pridružuje Mila Štula, šuvarovska vedeta, odjevena uvijek u kožnate kostime i mrežaste čarape, ljubavnica matorog urednika "Danasa", Žike Milića.
Da se afera malo oživi, Udba dojavljuje kako je Općinski sudu u Osijeku 18,3 kilograma zlata zaplijenjenog u racijama po zlatarnicama, umjesto da ga popisno preda Narodnoj banci u Beograd, prodao, pa od novaca popravio zgradu i kupio službeni automobil. Općinski sud osniva drugarsko vijeće na čelu s Arlovićem, da razmotri novinske napise "afere Šeks" - zlato je u drugom planu - pa pokušavaju stvar razvodniti dok ne isteknu posljednji dani do zastare. Nije išlo. Morao se 1986. javiti u Staru Gradišku, ali mu je u međuvremenu barem, na žalbu koju je uložio, kazna ublažena na šest mjeseci zatvora.
Svaka čast drugu Mati, ali evo ga sad u Ustavnom sudu, gdje je dospio uz full-potporu hadezeovaca.
Prznica koja ima smisao za humor
Šeks u zatvoru vodi dnevnik, koji će 1993. izadati kao nelošu knjigu "Tmina zatvorskog sna" (1993.).
Izađe na slobodu, ali sad nigdje ne može naći posla kao advokat. Prijavio se na natječaj za grobara i nosača pokojnika u osječkom pogrebnom poduzeću "Ukop". U molbi je napisao: "Po struci sam, inače, diplomirani pravnik sa desetogodišnjim iskustvom na poslovima suca, javnog tužioca i odvjetnika, ali zbog osude za delikt mišljenja onemogućen sam obavljati poslove u struci. Nadam se da za poslove grobara ili nosača pokojnika nije potrebna moralno-politička podobnost."
Prznica je i može popiti više od "Moskviča", ali nije sasvim lišen humora, zar ne?
Zbog pasoša na Markov trg
Kraj je osamdesetih - Šeks može slobodno zajebavati čestite grobare satiričkim molbama pošto više nije onako dešperatan kao kad je u Beograd pisao molbu na ekavici. Jedan kolega primit će ga u kancelariju kao neprijavljenog partnera, a Ivan Glavaš, Branimirov rođak, zapošljava ga u svom konjunkturnom poluprivatnom poduzeću "Patent". Otvoreno se politički angažira.
U prosincu 1988. Šeks se s četrdeset disidenata pojavljuje se na Markovom trgu, gdje posvjeduju zbog toga što su im oduzete putovnice. Predsjedniku Sabora, akademiku Anđelku Runjiću - Bambeu htjeli su predati peticiju, ali portir nije htio pustiti u zgradu njihovu delegaciju - Budišu, braću Veselicu i Šeksa. Članak o tom buntovnom činu objavila je ljubljanska "Mladina", a napisao ga je njen zagrebački dopisnik Davor Butković.
Pod obradom kao opasni ekstremist
Šeks na Tuđmanovom kanapeu. Uzgojio je raskošnu bradu, na političkoj sceni u Hrvatskoj samo srpski vožd dr. Jovan Rašković ima dužu. Sudjeluje u političkim kružocima u Tuđmanovoj vili u Nazorovoj, s Brozovićem i Manolićim, silnim bivšim policajcem i akademikom, vječnim Udbinim konfidentom, koji se uvijek prilagođavao režimskom propuhu.
U birtiji nogometnog kluba "Borac" na Jarunu osniva se HDZ. Od 48 prisutnih, njih 28 dovode iz Osijeka Šeks i Glavaš, dok su ostalo razni Tuđmanovi zagrebački prišipetlje, među njima i dva aktivna doušnika SDB-a koji preko video-linka nadziru skup.
Nije Šeks odmah bespogovorno prihvatio Tuđmanov autoritet - naprotiv. Tuđman je lijenčina i politički konceptualist, a Šeks aktivist i čim su pobijedili na izborima koje je Tuđman utanačio s ekipom u odlasku, on ide posvuda, vrbuje, agitira. Odlazi u inozemstvo, hvata veze u političkoj emigraciji. Sam se po novinama predstavlja kao hadezeovski "jastreb". Najbliži Franjin suradnik, Josip Perković, šef hrvatskog SDB-a, koji će kod nove vlasti preuzeti SIS-a, vojnu obavještajnu, inače i sam Osječanin, stavlja Šeksa pod operativnu obradu Službe kao "najopasnijeg estremista", samo dva tjedna prije nego će Vlada Kontrarevolucija biti imenovan za potpredsjednika Sabora! Stvar se otela policijskoj kontroli, te postala politički problem...
Šeks je promašio izlazak na političku scenu točno pedeset godina - rođeni boljševički prevratnik, mogao je imati ozbiljnu karijeru u bivšem režimu da je sudjelovao u revoluciji 1941. umjesto u kontrarevoluciji 1991. godine. Ovako se nasadio s demokracijom u kojoj takvi nikad dobro ne prolaze. Ta tko bi za njega glasovao?????
Zadnji aktivni barakaš
Zadnji od HDZ-ovih barakaša. Last man standing. Neki su umrli, neki pobjegli, neki završili u penziji, neki u zatvoru. A Vladimir Šeks je još uvijek tu. Isukani mač procedure. Repetirani pištolj poslovnika. Tempirana bomba Ustava. Hladno oružje u stranačkom arsenalu za kojim može posegnuti svaki od predsjednika HDZ-a. Jadranka Kosor posegnula je ovoga ponedjeljka. Ujutro je rekla "Izbrišite ga!", popodne je Šeks dovršio posao. A navečer se naslađivao nad još jednim kojeg je bacio u prašinu.
Prevario Marka Veselicu
Priča o Vladimiru Šeksu priča je o obračunima u HDZ-u. Može i obrnuto. Priča o sječi glava u HDZ-u priča je o krvniku Šeksu. A sve je počelo još dok HDZ nije bio ni osnovan. Tada je Šeks sa svojim osječkim bukačima na čelu s Branimirom Glavašem prevario Marka Veselicu i osnovao HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom.
Ratovao s Tuđmanom
Tijekom devedesetih vodio je s tim istim Tuđmanom rat oko ovlasti parlamenta i predsjednika države, želeći u Saboru stvoriti paralelnu liniju stranačkog zapovjedanja. Tuđman to nije dopustio i Šeks je podvijena repa pobjegao u Osijek, svom Glavašu. Krajem devedesetih kleo se da će "vratiti demokraciju u Hrvatsku".
Pobijedio Pašalića
Priliku je dobio odmah nakon Tuđmanove smrti. U obračunu Pašalića i Sanadera priklonio se onom drugom, opet sa svojim osječkim "borbašima" na čelu s Glavašem. Izigrao je Pašalića i omogućio Sanaderu da na krilima te stranačke pobjede osvoji vlast na parlamentarnim izborima. Zauzvrat je dobio mjesto predsjednika Sabora.
Preživio Glavaša
A onda je na red došao i sam Glavaš. Šeks se našao u dilemi - prijateljstvo ili opstanak - ali opet je odabrao pobjedničku stranu. U sjeni je smišljao načine kako bi saborsku proceduru iskoristio da pomogne svom optuženom prijatelju. Saborski imunitet dugo se nije skidao, da bi se brzo vratio kad je bilo najpotrebnije. Onda kad se Glavaš pod zaštitom imuniteta dočepao Bosne i Hercegovine.
Pao u Sanaderovu nemilost
U to vrijeme puklo je i sa Sanaderom. Svađali su se oko Glavaša, pa oko Verone, da bi Šeks na kraju ispao iz uskog kruga premijerovih prijatelja. S mjesta predsjednika Sabora srozan je na mjesto šefa saborskog odbora. Međutim, pad je iskoristio kao priliku za novi uspon. Po tko zna koji puta dočekao je trenutak za osvetu.
Osvetio se Sanaderu
Čim je nova premijerka pucnula prstima, Šeks je smislio način za brisanje Sanadera iz članstva stranke. Sada bi Kosorici bilo bolje da zadrži Šeksa uz sebe. Jer on je HDZ. Svi ostali su prolaznici. Pobijedio je Marka Veselicu. Preživio Tuđmana i Šuška. Izbacio Pašalića. Osvetio se Sanaderu. Tko je slijedeći?
Priča o Šeksu priča je o "stranci opasnih namjera"
Priča o Vladimiru Šeksu priča je o HDZ-ovoj Hrvatskoj. O počecima demokracije, o ratnim zločinima, o hrvatskom parlamentarizmu, o pravosuđu, o stranačkim obračunima, o slugama i osvetnicima, o pobjednicima i gubitnicima. O "stranci opasnih namjera".
Nitko se više ne sjeća ni Veselice, ni Tuđmana, ni Pašalića, ni Glavaša, uskoro se nitko više neće sjećati ni Sanadera, ali Vlado Šeks bit će uvijek tu. Vjerojatno i kad jednog dana Kosorica napusti čelo stranke. On je osnivao stranku, možda će on na odlasku ugasiti svjetlo.
Zašto je domovina u blatu do grla?
Post je objavljen 18.08.2010. u 14:29 sati.