I bija je Blaž moj zapovjednik i to zamislite izravni! Zašto?? Pa bija sam mlad i zelen (16g)!! Stariji su ošli u Dretelj a ja s njim u zapovjedništvu u Ljubuškom! E kad bi Vam ja moga pokazat sliku di tamić vozi Hektor,Blaž suvozać a ja u sredini na onoj haubi vručoj od motora! Svugdi smo išli! Volija me i poštiva! Vidija je da sam iz pristojne obitelji, dobro odgojen! Isto tako vidija je Blaž i da mu je pola vojske ološ,pijanci i razni kreteni! Nikad neću zaboravit kad mi je jednom reka: " Mali, vidim da si iz pristojne obitelji, što te dovodi ovamo!!??
Vidilo se meni u očima ta ljubav prema Hrvatskoj i nikakvi drugi interesi a majka mi je znala reć "Tebe će ubit tvoji jer ti nisi pokvaren, nećeš krast,palit silovat"!! Znala je majka jadna sve!
I baš tog jutra ja balavac u jednoj kući na početku Ljubuškog, dosadno mi, zaljubljen u jednu curu želim ić kući a neznajući da Blaž ide u Mostar na pregovore! Ko je meni šta govorija,koda sam ja bija bitan! Ali bog i sudbina te dosada me natjeraju i ja uđem u sobu u podrumu te kuće te direkt kod Generala. Kažem: "Zapovjedniče, mogu li doma, majka mi nešto bolesna? lažem normalno na tu foru sam se iz škole više puta izvuka i da mi je baba umrla hehe. Kaže Blaž: OK, imaš slobodno 3 dana!
Neš ti mene u postrojbi, propast će država ako ja ne budem tamo onako balav i neznan u svakom pogledu!
Dođem doma i naravno uđem u gostionu u Podgradini,igram na karte kad ono izvanredne vijesti na HTV-u s temom UBIJEN BLAŽ KRALJEVIĆ!!
Uh,bjes,plač a nemoš ništa! Udbaška represija!
E TADA JE PALA HRVATSKA!!!
Tada su udbaši preuzeli HDZ te stvorili ovi jad što danas imamo!
U mutnu vodu se mriža baca da bi se ujtila! Zamutili su vodu i ujtili nevine birače ko ribu u mrižu!
Opljačkali državu do temelja, nabiskali svoje račune državnim parama!
I sad bi trebali bit ekonomski stručnjaci da riješimo stanje hrvatskog duga?
Ma da! Pa ja sam ekonomski stručnjak! Vratimo Bebiću Golfa jedinicu bez goriva u kakvom je stanju bio devedesetih, nacionalizirajmo mu imovinu te tako isto Sanaderu vratimo stojadina i eto jedne rate za dug Hrvatske!
Ako se budu bunili onda u zatvor!
E sad se Vi pitate zašto se oni stari još bave politikom??
Pa da zaštite,legaliziraju ukradeno a to će postići ulaskom u EU!!
Baš samo zato sam ja protiv ulaska u EU!
Eto dragi prijatelji moj osvrt na današnji dan i sječanje na Vitezove iz Kruševa na čelu sa Generalom Kraljevićem!!!
DENIS ŠEŠELJ
BOJOVNIK HOS-a
POGLEDAJTE DOLJE:
Što je prethodilo atentatu?
Nakon što je Jugoslavenska narodna armija (JNA) na osvajačkom putu prema Hrvatskoj razorila mjesto Ravno u Bosni i Hercegovini, još i prije službenog početka rata u Bosni i Hercegovini, Hrvati Bosne i Hercegovine počinju organizirati obrambene jedinice za obranu od napada velikosrpskih terorista.
3. siječnja 1992. u Ljubuškom je utemeljen Stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koje su započele pripremu hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine za obranu od sve jasnije agresije snaga koje su htjele stvoriti Veliku Srbiju.
Nakon otvorene agresije JNA na Bosnu i Hercegovinu, počinje rat u kojem su velikosrpske snage ovladale većim dijelom zemlje. No osim HOS-a, 8. travnja 1992. se osnivaju i Teritorijalna obrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) te započinje oštra borba između snaga odanih Bosni i Hercegovini i velikosrpskih snaga.
Udružene hrvatsko-bošnjačke snage započinju sa oslobodilačkim operacijama i u operaciji Lipanjske zore, 12. lipnja 1992. oslobađaju grad Mostar. No nakon toga, počinju dolaziti do izražaja sve veće suprotnosti u ratnim ciljevima HOS-a i HVO-a.
HOS, pod vodstvom pukovnika Blaža Kraljevića, i s potporom Dobroslava Parage, predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP), je namjeravao obraniti Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, te nakon toga stvoriti državnu konfederaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sredinom srpnja, HOS je prihvatio vrhovno zapovjedništvo Armije BiH.
HVO, većim dijelom odan Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i njenom vodstvu na čelu sa Matom Bobanom, je namjeravao obraniti samo one krajeve Bosne i Hercegovine koji su bili naseljeni Hrvatima, te iste krajeve ujediniti u "Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu", koja je proglašena 18. studenog 1991.[1]
Nakon oslobađanja Mostara, započinju i sve češći incidenti između HVO-a i HOS-a te HVO-a i Armije BiH. Vodstvo HVO-a ne priznaje jedinice Armije BiH na području "Herceg Bosne" dok zahtjeva od vodstva Armije BiH da dopušta djelovanje jedinica HVO-a na području pod njihovom kontrolom.
U HOS-u su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci, kojih je bilo do 40%. Borci HOS-a su na borbenim položajima imali dobru suradnju sa borcima HVO-a ali, kako sami kažu, časnici HVO-a su pravili probleme u odnosima jedinica dviju vojski. Mnogi vojnici HVO-a, ponekad i čitave postrojbe, su prelazili u redove HOS-a zbog HOS-ove politike zajedničke hrvatsko-bošnjačke obrane cjelovite Bosne i Hercegovine.
Zbog svojih stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž Kraljević je bio sve cjenjeniji od strane vlade Bosne i Hercegovine ali i sve omraženiji od strane vodstva "Herceg-Bosne". Dok je HOS postizao velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljeviću su stizale prijetnje smrću.[2] Još 9. svibnja, Kraljević je izdao proglas u kojem je napao Matu Bobana zbog njegovog dogovora sa Radovanom Karadžićem u Grazu na kojem je navodno vršen dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio. U istom proglasu, Kraljević je pozvao jedinice HVO-a da uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo HOS-a.
Hrvatska zastava istaknuta pred vojarnama HOS-a
Kraljević je imenovan general-bojnikom Armije BiH a 2. kolovoza je postao član Glavnog Štaba Armije BiH. Još u srpnju, u Ljubuškom je pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute ratna zastava HOS-a, hrvatska narodna zastava i tadašnja zastava Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima.
O prijetnjama ubojstvom Blažu Kraljeviću se raspravljalo i u vodstvu HOS-a Hercegovine, neki su i predlagali odlazak HOS-a u ilegalu, na što je Kraljević rekao:"Momci, nikakva ilegala ne dolazi u obzir, ovo je moja zemlja, ja ću njome uzpravno hodati dok sam živ. Drugo, i sami ste svjedoci da se s njima (vodstvom HDZ-a BiH) ne može ni razgovarati, ni dogovarati, ni pregovarati. Oni nemaju svoj stav, ni mišljenje. Zagreb misli umjesto njih, oni su tek interfoni za prenošenje zapovjedi ili puki izvršioci istih. Što se pojačanog opreza i mjera sigurnosti tiče, za njih nema potrebe. Mi nikada nećemo pucati na Hrvata, ma kakav on bio. Zar je u povijesti bilo malo međusobnog klanja? Ja se, dakle, neću kriti. Momci, ako ova glava spašava hrvatski narod, ako u tom pravcu ona nešto znači, evo je odmah. Ne trebaju me čekati po busijama i zasjedama, evo im Blaža Kraljevića na pladnju, ako je do njega. Laku vam noć!"
Ubojstvo Blaža Kraljevića i 8 vojnika HOS-a [uredi]
7. kolovoza 1992., snage HOS-a osvajaju dijelove općine Trebinje, največeg velikosrpskog uporišta u istočnoj Hercegovini. Dva dana kasnije, 9. kolovoza, Kraljević je bio pozvan u Mostar na sastanak sa Matom Bobanom. Stigavši u Mostar, Kraljević je prvo održao sastanak sa lokalnim zapovjednicima HOS-a na kojem je najavio da snage HOS ulaze na područje Trebinja radi oslobađanja tog mjesta od četnika. Također je najavio da se pukovnija HVO-a "Stjepan Radić" iz Ljubuškog sprema prijeći u sastav HOS-a.[3]
Sastanak predstavnika HOS-a i HVO-a je organizirao Vinko Martinović "Štela", jedan od zapovjednika HOS-a u Mostaru, a sastanku je bio prisutan i Bruno Stojić, ministar obrane "Herceg-Bosne". Kraljeviću je u pratnji bilo osam časnika, vojnika i vojnih policajaca HOS-a: Mario Medić, Šahdo Delić, Goran Čuljak, Rasim Krasniqi, Vinko Primorac, Ivan Granić, Osman Maksić i Marko Stjepanović.
Na sastanku je Boban odmah zatražio od Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u je su "oni svi balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa". Boban je također zatražio od Kraljevića da se stavi pod zapovjedništvo vodstva "Herceg-Bosne".
Kraljević je ljutito odbio oba zahtjeva izjavivši da ne priznaje ni "Herceg-Bosnu" niti Bobana kao predsjednika i sastanak je završen. Kraljević je nakon toga u mostarskom hotelu "Ero" održao govor pred novinarima na kojem je najavio ustrojavanje zajedničkog zapovjedništva HOS-a, HVO-a i Armije BiH, te kritizirao Franju Tuđmana i Matu Bobana. Nakon govora pred novinarima, Kraljević i njegova pratnja su u dva automobila krenuli natrag u Ljubuški.
U naselju Glamuzine kod Kruševa nedaleko Mostara, na kontrolnom punktu Varda, oko 14:00 sati, vozila HOS-a su zaustavljena od Vojne policije HVO-a. No osim policije, tamo se nalazilo i 15 vojnika Kažnjeničke bojne, jedinice HVO-a pod zapovjedništvom Mladena Naletilića "Tute", desne ruke Mate Bobana.
Čim su se vozila HOS-a zaustavila, vojnici HVO-a su na njih otvorili paljbu. Svi putnici, među njima i Kraljević, su pobijeni. Na vozila je ispaljeno 2000 metaka. Nakon toga, tijela su izvučena iz vozila a tada su se pojavili i Mladen Naletilić i Ivan Andabak, Neletilićev nadređeni. Andabak je još svakom ubijenom HOS-ovcu ispalio metak u glavu.
Pokušaj sakrivanja zločina [uredi]
Nakon atentata, tijela HOS-ovaca su prevezena pred Duhansku stanicu u Širokom Brijegu, gdje je bilo zapovjedništvo Kažnjeničke bojne.[4]
Zatim su natovarena u kombi sa namjerom da se prevezu do mora i pod okriljem noći, prekrcaju u motorni čamac i bace na pučini. Kombi je krenuo dolinom Neretve u pravcu Ploča. Na vojnim i policijskim punktovima nije bio zaustavljan.
U kasnim poslijepodnevnim satima u Omišu, u pravcu Splita, kombi je stao na semaforu. Tada je jedan policajac primjetio da iz vozila kaplje krv. Kako je lokva krvi postajala sve veća, policajac je prišao vozilu a vozač je istog trenutka pobjegao, napustivši vozilo. Policajac je otvorio kombi i otkrio 9 mrtvih vojnika u crnom. Ubrzo je pod strogom policijskom pratnjom, vozilo s tijelima prevezeno na Odjel patologije Vojne bolnice u Splitu. U bolnici se na liječenju nalazio bojnik Stanko Primorac "Ćane", zapovjednik I. bojne HOS-a, koji je identificirao Blaža Kraljevića.
Nakon ubojstva [uredi]
Isti dan, čuvši glasine, troje članova HSP-a i HOS-a, na čelu sa Mladenom Bošnjakom, koordinatorom HSP-a na Hercegovinu, je pošlo u Široki Brijeg, gdje su odvedeni u hotel "Park", na razgovor sa Naletilićem "Tutom". Tuta je rekao da su HOS-ovci prvi otvorili paljbu na vojnu policiju HVO-a, pri čemu je navodno poginuo jedan pripadnik Kažnjeničke bojne, sa nadimkom Brazilijano, na što je HVO odgovorio vatrom i pobio sve HOS-ovce. Tada im je održao politički govor o tome kako su HOS-ovci i HSP-ovci zavedeni, kako ne znaju za što se bore, te za kraj dodao:"Doć'u u ponediljak u Ljubuški i skinuti sve 'ljiljane', je li jasno?! Poslije ću, zapamti dobro, ubiti Paragu, Kljuića i Aliju. A kad sve ovo prođe, kad svrši rat, ja ću se učlaniti u HSP, ja sam pravaš veći od sviju."
Dan nakon ubojstva Blaža Kraljevića i 8 njegovih pratitelja, dogovoren je sastanak vodstva HOS-a i HVO-a u Grudama radi pokušaja smirivanja situacije. HOS su predstavljali načelnik Glavnog Stožera HOS-a general Ante Prkačin (koji je radi toga poslan iz Zagreba od vodstva HSP-a), bojnik Stanko Primorac "Ćane", i bojnik Krešimir Pavičić "Pava". HVO su predstavljali Vice Vukojević[5], Mate Boban, i načelnik Glavnog Stožera HVO-a Slobodan Praljak. Situacija na sastanku je bila iznimno teška, Vukojević je odbijao sve prijedloge HOS-ovaca, i one o smirivanju situacije, vikao je da za 24 sata ne želi vidjeti ni jednog vojnika s oznakom HOS-a "ili će svi proći kao Kraljević".[6]
Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice kraj Ljubuškog 14. kolovoza 1992. Vodstvo HSP-a ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama. Njegovi ubijeni suborci su posmrtno promaknuti u činove pukovnika HOS-a.
Ante Prkačin se ponovno sastao sa Bobanom u Grudama 23. kolovoza i tada je s njim potpisao sporazum kojim je praktički pristao na raspuštanje HOS-a u BiH. Zbog toga, Prkačin je istog dana isključen iz HSP-a. Nakon toga, HOS u BiH se osipa, a njegovi pripadnici ili prelaze u HVO i Armiju BiH, ili napuštaju BiH i odlaze u Hrvatsku ili zapadne zemlje.
Kod Kruševa je 13. lipnja 1993. postavljena spomen ploča Blažu Kraljeviću i njegovim ubijenim suborcima. Ploča je nedugo zatim bila minirana od strane nepoznatih osoba te kasnije ponovno postavljena.
Post je objavljen 09.08.2010. u 10:54 sati.