Dužnosnici HDZ-a iz Golfa 1 i Stojadina u Ville i Jahte nakon 20 godina vlasti, država opljačkana i postavlja se pitanje kad će bit obustava mirovina te ostalih dotacija iz državnog proračuna, poduzeća u stečaju,radnici na minimalcu ili uopće nemaju primanja, pola miliona nezaposlenih, hrvatski vitezovi se ubijaju a oni iz vlasti se mire sa srbima na tezama "Tko nas bre zavadi i svi smo krivi za rat"!!!
Poduzetnici da bi opstali ne mogu poslovat po propisima jer je nametnut toliki porez da su prisiljeni varat državu!
Krediti se ne daju nikome a kamate su za poludit goleme te fleksibilne!
Mali i srednji poduzetnici propadaju svakim danom!
U tiskovinama i tv-u cenzura do zla boga!
Evo prenosim ovaj tekst od Margetića pa uistinu
PROČITAJTE:
Ostaje činjenica da su i Sanader, i Pašalić, i Kosor, i Zagorec, i Petrač, i Glavaš, kao i velika većina ostalih umiješanih u Aferu Hypo, dio jedne te iste HDZ-ove mafijaške organizacije, glomazne tranzicijske kriminalne infrastrukture, koju HDZ kontrolira zadnjih dvadeset godina, mafijaške organizacije na kojoj je izrasla enormna oligarhijska moć političke, ekonomske, financijske, bankarske, ali i kriminalne elite u Hrvatskoj. Kao što je svojevremeno Sanaderu Pašalić bio preveliki zalogaj da bi dopustio njegovo kazneno procesuiranje zbog organiziranog kriminala, tako je danas nova mafijaška mama Jadranka Kosor u potpuno jednakoj „pat poziciji“, kada je u pitanju procesuiranje Ive Sanadera. Naime, ne postoji ama baš nikakva mogućnost da se eventualni proces protiv Sanadera vrlo brzo ne pretvori u proces protiv HDZ-ove mafijaške organizacije, pa i same Jadranke Kosor i njezinih najbližih suradnika Kalmete, Šukera i Karamarka. Takav bi proces u konačnici morao podrazumijevati i konačno svrstavanje HDZ-a tamo gdje stvarno pripada – na popis zločinačkih, kriminalnih, mafijaških organizacija, kakve se u civiliziranim, pravnim i demokratskim državama zabranjuju zakonom.
Pojedini mediji, prije svega EPH i NCL media grupa, odnosno Jutarnji list i Nacional, pokušavaju cijelu Aferu Hypo u Hrvatskoj svesti isključivo na proviziju koju je Ivo Sanader uzeo od Miroslava Kutle u zamjenu za posredovanje kod odobravanja kredita Hypo banke Kutlinoj Globus grupi.
Time, zapravo, mediji pomažu novom spinu Jadranke Kosor i HDZ-a, koje se tako u cijelosti distancira od korupcijske Afere Hypo, odnosno sama Afera Hypo svodi se na pojedinačne slučajeve korupcije i zlouporaba, te se tako ovom medijskom kampanjom skriva činjenica kako se u slučaju Afere Hypo radi o organiziranom kriminalu, na čijem se vrhu nalazi upravo politička, obavještajna, kriminalna, mafijaška arhitektura HDZ-a, kako onog Tuđmanovog i Sanaderovog, tako i ovog Kosoricinog.
Hrvatski su mediji Aferu Hypo godinama prešućivali, a danas kada je nemoguće od javnosti skrivati vijesti o umiješanosti hrvatskih političkih dužnosnika u pranje novca sumnjivog porijekla preko Hypo Alpe Adria Banke, mediji pomažu u „pranju“ HDZ-a i Jadranke Kosor od njihove odgovornosti za organizirani kriminal u slučaju Hypo banke.
Projekt stvaranja paralelne financijske infrastrukture i tzv. „crnog proračuna“ na tajnim računima kod Hypo banke i povezanih osoba nije, međutim, bio projekt pojedinca ili grupe pojedinaca.
Bio je to kriminalni projekt vladajućeg HDZ-a, čiji je politički vrh devedesetih godina 20. stoljeća, ali i nakon 2003. godine, provodio organiziranu pljačku sredstava Državnog proračuna, kao i doniranih sredstava iseljenika za obranu i obnovu Hrvatske, a koji je novac prema ortačkim ugovorima HDZ-a i Hypo banke prebacivan na tajne račune kod Hypo banke, a kasnije „opran“ kroz kreditne i investicijske financijske operacije Hypo Grupe u Hrvatskoj i na Balkanu.
Potrebno je pritom znati da je HDZ od samog početka svojeg političkog djelovanja, a posebno od dolaska na vlast 1990. godine djelovao i funkcionirao kao mafijaška organizacija, bio je ustrojen poput kriminalne organizacije, koja je iza javnih političkih ciljeva pod zajedničkim nazivnikom tobožnjeg osamostaljivanja Hrvatske, dok je stvarni cilj političkog vrha HDZ-a, a što najbolje dokazuje upravo Afera Hypo, bio stjecanje financijskog i materijalnog bogatstva, odnosno ekonomskih pozicija moći u novoorganiziranoj državi.
HDZ je tako po dolasku na vlast s jedne strane organizirao legalan sustav vlasti, koji je predstavljao javnu sliku institucija pod kontrolom HDZ-ove političke većine.
Paralelno, HDZ je organizirao mafijaške skupine i organizacije pod svojom kontrolom, dakle strukturirao kriminalno podzemlje, organizacijski i operativno podređeno političkoj stranačkoj hijerarhiji HDZ-a i državnoj političkoj vlasti koju je također u tom trenutku apsolutno kontrolirao upravo HDZ.
Takvom reorganizacijom kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj, i njegovim stavljanjem pod kontrolu službene stranačke hijerarhije HDZ-a, stvorene su paralelne kriminalne organizacijske strukture, preko kojih je politički vrh HDZ-a odrađivao prljave poslove, koje nije smjela javno odrađivati HDZ-ova javna vlast.
Preko stranačke infrastrukture i paralelnih institucija koje je organizirao upravo HDZ, politički vrh te stranke kontrolirao je kriminalno podzemlje, kojem su zapovjedno bile nadređene paralelne institucije HDZ-ove vlasti, odnosno stranačka paravlada, mreža paralelnih institucija i stranačkih opunomoćenika, koji si vrlo često odgovarali izravno ili Franji Tuđmanu, ili Gojku Šušku, ili drugim HDZ-ovim povjerenicima i dužnosnicima, koje su za to ovlastili upravo Tuđman ili Šušak.
Drugim riječima, uz mafijaške kriminalne organizacije, postojala je politička mafija, točnije mreža paralelnog parapolitičkog sustava usporedne vlasti i usporednih centara moći, čija je stvarna moć i utjecaj često bila jača i ozbiljnija od službenih državnih institucija.
Nadalje, pod okriljem HDZ-a 1990.-ih godins formirane su obavještajno sigurnosne službe, koje su, zapravo, predstavljale stranačke obavještajne milicije, pod izravnom kontrolom HDZ-ovog stranačkog političkog vrha, kao i obavještajno podzemlje, paralelne i u biti ilegalne obavještajne operativne grupe i organizacije koje su odgovarale isključivo HDZ-ovoj stranačkoj hijerarhiji, odnosno onim njenim pripadnicima koje je za te poslove ovlastio stranački vrh na čelu s Tuđmanom.
U takvom okruženju, nastala je i HDZ-ova tajna, stranačka, financijska infrastruktura, koja je predstavljala neku vrstu paralelnog državnog proračuna pod stranačkom kontrolom, a koju je činila mreža tajnih, potpuno netransparentno vođenih povjereničkih računa, otvorenih prvo kod domaćih banaka, prije svega Privredne banke Zagreb i Zagrebačke banke, ali i nekih drugih poslovnih banaka, dok je negdje nakon 1992. godine, odnosno nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, politički vrh HDZ-a te financijske operacije preusmjerio na banke u inozemstvu, većinom male austrijske banke s kojima su HDZ-ovi tajni povjerenici, po punomoći stranačkog vodstva, sklapali neku vrstu tajnih ortačkih ugovora, na temelju kojih bi HDZ-ovi povjerenici preuzimali kontrolu nad određenim vlasničkim udjelima u tim bankama, a što je HDZ-u jamčilo sigurnost investiranja novca na tajne račune kod tih banaka.
Afera Hypo razotkriva upravo takav model HDZ-ove političke arhitekture, odnosno prokazuje HDZ kao klasičnu mafijašku organizaciju, koja s jedne strane kontrolira institucije političke vlasti i odlučujuće političke centre moći, s druge strane kontrolira organizirani kriminal i kriminalno podzemlje, preko svoje paralelne organizacijske hijerarhije, treće kontrolira obavještajne službe i koristi ih kao instrument i političke vlasti, ali i kriminalnog podzemlja i svojih tajnih financijskih operacija, odnosno postoji svojevrsna integracija obavještajnog sustava pod kontrolom HDZ-a s organiziranim kriminalnim podzemljem; četvrto, koristeći usloge kriminalnog podzemlja politički vrh HDZ-a uspostavio je paralelnu mrežu koja je s vremenom postala samostalni centar financijske moći, a čini ju mreža tajnih računa pod kontrolom HDZ-ovih povjerenika koji su prema posebnim ovlaštenjima kontrolirali i upravljali sredstvima sa HDZ-ovih tajnih računa; peto HDZ je izgradio mrežu legalnih ekonomskih, gospodarskih institucija, koje su služile pranju novca iz sredstava paralelnog proračuna na tajnim računima u inozemstvu, a koji sustav gospodarskih institucija kontroliraju također posebni povjerenici, koje javnost poznaje kao HDZ-ove tranzicijske tajkune, koji danas praktički kontroliraju hrvatsko gospodarstvo i predstavljaju tranzicijsku ekonomsku elitu.
I konačno, ali nikako manje bitno, HDZ je izgradio mrežu poslovnih banaka, koje su godinama služile kao paradržavne institucije preko kojih je HDZ, odnosno HDZ-ova tranzicijska elita organizirala i provodila financijske operacije pranja novca, kao i posebne operacije pranja novca sa tajnih inozemnih računa kroz kreditiranje same države, odnosno kroz inozemno kreditiranje Državnog proračuna, i to iz sredstava sa tajnih, povjereničkih računa, koja su povjeravana na upravljanje poslovnim bankama u inozemstvu, koje su taj novac plasirale kao svoje kredite državi.
Bez te mreže poslovnih banaka u Hrvatskoj i inozemstvu, HDZ-ove financijske operacije jednostavno bi bile nemoguće, te su stoga HDZ-ovi ortački ugovori s takvim bankama predstavljali kičmu HDZ-ovog paralelnog, kriminalnog, mafijaškog sustava moći.
Zato je Afera Hypo toliko opasna za HDZ i Vladu Jadranke Kosor, jer do kraja razobličava kriminalni karakter HDZ-ove vlasti i mafijašku strukturu HDZ-ove političke arhitekture izgrađene od 1990. godine do danas.
Štoviše, Afera Hypo Kosoricinu Vladu i vlast HDZ-a jasno identificira kao mafijašku vlast, odnosno vlast političke mafije i s njom organizacijski povezanih kriminalnih i obavještajnih organizacija, a posljedično i državu koju vodi takva vlast određuje kao mafijašku državu.
Danas postoji dovoljno dokumenata što iz austrijske istrage, što dokumenata hrvatskih sigurnosno obavještajnih služba i nadležnih inspekcijskih službi Ministarstva financija, koji potvrđuju u cijelosti ovakve tvrdnje o HDZ-u kao mafijaškoj organizaciji, koja se nalazi na čelu kriminalne hijerarhije koja je organizirala i provodila operacije pranja novca preko tajnih računa u Hypo Alpe Adria Banci.
Dokumenti kojima raspolažemo, i koje smo prvi ekskluzivno objavili na portalu Necenzurirano.com tijekom prošlih nekoliko godina, a koje smo na zahtjev dostavili i Državnom odvjetništvu i USKOK-u, kao i drugim nadležnim institucijama, poput Nacionalnog antikorupcijskog vijeća u Hrvatskom saboru, te pojedinačno saborskim zastupnicima Željku Jovanoviću i Ingrid Antičević Marinović, dokazuju ne samo odgovornost pojedinih HDZ-ovih bivših i sadašnjih stranačkih i državnih dužnosnika, kao primjerice Ive Sanadera, nego odgovornost stranačkog paradržavnog sustava pod kontrolom HDZ-a za organizirani kriminal, korupciju, međunarodno pranje novca i izvlačenje novca iz Državnog proračuna na tajne račune u inozemstvu.
Dakle, ne radi se o isključivoj odgovornosti pojedinca, kako to danas pokušavaju prikazati mediji pod kontrolom EPH i NCL media grupe (koji su i kao tvrtke i čiji su i vlasnici izravno umiješani u Aferu Hypo i nalaze se pod međunarodnom istragom u Aferi Hypo), a čime ovi mediji po zadatku pokušavaju izuzeti od odgovornosti za organizirani kriminal političku i kriminalnu infrastrukturu HDZ-a i Vlade Jadranke Kosor, već se radi o kriminalnom sustavu na čijem se vrhu nalazi mafijaška organizacija HDZ, sa svim svojim javnim, formalnim, ali i onim neformalnim, paralelnim, kriminalnim, paraobavještajnim i paradržavnim strukturama.
Ivo Sanader bio je, dakako, vrlo važan pojedinac unutar tog HDZ-ovog mafijaškog sustava, ali dio tog sustava su i brojni drugi koje mediji danas izbjegavaju spomenuti u kontekstu Afere Hypo, kao primjerice: ministri Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i Tomislav Karamarko, istarski župan Ivan Nino Jakovčić, poduzetnici Ivica Todorić, Ninoslav Pavić, Goran Štrok, Bruno Orešar, zatim pripadnici HDZ-ovog kriminalnog podzemlja Vladimir Zagorec, Hrvoje Petrač, te Ivić Pašalić, Ivan Čermak, Tomislav Horvatinčić, Mićo Carić, Anto Nobilo, Milan bandić, Neven Barać, Branimir Glavaš i drugi.
Jadranka Kosor će, vjerojatno, opet reći kako „ništa nije znala“, iako su čak trojica njezinih ministara, od kojih je jedan i potpredsjednik Vlade, i to ministar financija, ministar unutarnjih poslova i ministar mora, prometa i infrastrukture, izravno umiješani u Aferu Hypo i njezino prikrivanje.
Međutim, Kosoricin uistinu dugogodišnji stranački staž na visokim dužnostima u HDZ-u najbolje demantira njezine navode o nekakvom tobožnjem neznanju. Jadranka Kosor dio je HDZ-ove mafijaške organizacijske infrastrukture, a na kraju, po odlasku Ive Sanadera, trebala je poslužiti kao „smokvin list“ za HDZ-ovu zločinačku organizaciju i umiješanost njezine mafijaške organizacije u brojne kriminalne poslove od 1990. godine do danas.
I, naravno, netko konačno treba reći Kosorici kada se pozivajući na njezino neznanje pravi glupa: neznanje ne opravdava!
U protivnom, kako opravdava činjenicu da u njezinoj Vladi kao ministar sjedi Božidar Kalmeta, kojeg se izravno povezuje s Aferom Hypo, prije svega radi pogodovanja Hypo banci kod prodaje Maraske i Borika, ali i kod donošenja Zakona o turističkom zemljištu, za što se smatra da je Kalmeta odradio u dogovoru sa Gunterom Striedingerom, Wolfgangom Kultererom, Ivanom Jakovčićem i Ivom Sanaderom, kako bi pogodovao tzv. „istarskim projektima“ Hypo Grupe, točnije projektima Barbariga i Dragonera.
Kalmetu za sudjelovanje u Aferu Hypo, osim Kulterera tereti i bivši partner Hypo Grupe u hrvatskim operacijama poduzetnik Walter Wolf, koji je detaljno upoznat s Kalmetinom ulogom u prljavim poslovima HDZ-a s Hypo Grupom.
Zatim, Kosoricin ministar Tomislav Karamarko, umiješan je u Aferu Hypo kao jedna od ključnih osoba, čija je tvrtka Soboli d.o.o. radila na prikrivanju Afere Hypo, odnosno pružanju sigurnosnih konzalting usluga Upravi Hypo Grupe u Hrvatskoj, pa se tako spominje i činjenica da je Karamarko bio među onim osobama koje su prikrivale POA-ina, SOA-ina i MUP-ova izvješća i kriminalističke obrade o Aferi Hypo, a sve u dogovoru s političkim vrhom HDZ-a, kojem je kao i danas pripadala aktualna premijerka Jadranka Kosor.
Karamarku je ugovor s austrijskom Hypo Grupom, osigurao bivši vršitelj dužnosti predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju Krešimir Starčević, a kasnije je Soboli d.o.o. nastavak poslova s Hypo Grupom osiguravao upravo dosjeima o kriminalu u Hypo banci, čime je, kako tvrde upućeni insajderi iz Hypo banke, ucjenjivao članove Uprave Hypo Grupe u Hrvatskoj, kako bi Soboli d.o.o. osigurao nastavak poslova s Hypo Grupom.
Osim navedenog Tomislav Karamarko je osobno posredovao u sporu Ninoslava Pavića i Miroslava Kutle oko Pavićevog duga prema Kutli, a koje je dugovanje na kraju uz posredovanje Karamarka, ali i Pašalića, Sanadera, Striedingera i Kulterera, riješeno partnerstvom i suvlasništvom Nine Pavića i Miroslava Kutle u kupnji Hypo Consultants Grupe, zbog čega se Pavić i Europapress holding nalaze pod istragom austrijskih istražitelja, koji smatraju kako su takvim kupoprodajom Hypo Consultants Pavić i njegovi tajni partneri oštetili Hypo Grupu za više od 750 milijuna eura.
Za Kosor ništa manje opasna nije nit umiješanost ministra financija i potpredsjednika Vlade Ivana Šukera u Aferu Hypo. Šuker je, naime, još u proljeće 2004. godine upozoren od strane inspektora tadašnjeg Deviznog inspektorata Ministarstva financija na operacije pranja novca i organizirani kriminal, te nezakonito poslovanje Hypo Grupe u Hrvatskoj, nakon čega je u dogovoru sa Sanaderom i užim kabinetom, čiji je član tada bio i tadašnji potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang, organizirao zataškavanje Afere Hypo, i prikrivanje dokumenata iz istrage koju je u Hypo banci proveo Devizni inspektorat Ministarstva financija.
Nakon dogovora sa Sanaderom i Hebrangom, Šuker je preko Slavice Pezer Blečić naredio obustavu istrage Deviznog inspektorata u Hypo Grupi u Hrvatskoj, te uništavanje sve dokumentacije Ministarstva financija o kriminalu i pranju novca u Hypo banci, koja je u Ministarstvu financija bila poznatija kao Dosje Hypo, a koju smo dokumentaciju u cijelosti objavili na portalu Necenzurirano.com, još u studenom 2008. godine, a u travnju iste godine svu tajnu dokumentaciju Ministarstva financija, čije je uništavanje naredio Šuker, dostavio sam osobno glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i USKOK-u.
Nakon što su pojedini devizni inspektori u Ministarstvu financija otvoreno inzistirali na nastavku istrage u Hypo banci, te o tomu poslali čak dva povjerljiva izvješća osobno ministru Šukeru, Šuker je političkim nalogom naredio provođenje interne istrage protiv deviznih inspektora koji su inzistirali na istrazi u Hypo banci, nakon čega je naredio otpuštanje nekih od inspektora koji su vodili tu istragu, s čime je također bio upoznat glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.
Drugim riječima, Kosoricin potpredsjednik Ivan Šuker bio je glavna karika u prikrivanju dokaza o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo banci u Hrvatskoj, a što je Jadranka Kosor znala ili je morala znati, da upotrijebimo formalnopravnu frazu kojom se definira zapovjedna odgovornost za počinjenje pojedinih kaznenih djela.
Nije potrebno posebno naglašavati kako su i ministar Karamarko i ministar Kalmeta usko povezani s pojedinim organizacijama organiziranog kriminala, upravo onima koje još od početka 1990.-ih godina kontrolira i koje je uspostavio politički vrh HDZ-a, i koje su kriminalne organizacije odrađivale za HDZ i HDZ-ovu političku nomenklaturu određene prljave poslove, a odrađuju ih i danas.
Hypo banka je rijedak slučaj organiziranog kriminala koji najbolje oslikava taj zatvoreni mafijaški krug HDZ-ove kriminalne, političke i financijske moći još od 1990. godine.
Iako su mnogi smatrali da sukobi vrha HDZ-a prvo s Ivićem Pašalićem, potom sa Vladimirom Zagorcem, Hrvojem Petračem i Branimirom Glavašem, prizlaze iz tobožnje političke volje unutar vodstva HDZ-a za demokratizacijom stranke i distanciranjem od Tuđmanovog HDZ-a iz 1990.-ih godina, upravo je u tim procesima trebalo prepoznati mafijaški karakter HDZ-ove političke organizacije.
Bili su to, naime, ne politički, nego mafijaški obračuni, novog vrha HDZ-ove mafije s onima koji novom HDZ-ovom mafijaškom kumu nisu htjeli prisegnuti na lojalnost.
Naime, i Pašalić, i Zagorec, i Petrač, i Glavaš usko su povezani s Aferom Hypo, s tajnim HDZ-ovim financijskim operacijama i pranjem novca preko tajnih računa u Hypo banci, a Pašalić, Zagorec i Petrač u određenom su trenutku i sami bili povjerenici na pojedinim tajnim računima, bilo kod same Hypo banke, ili kod pravnih osoba poslovno i financijski, ili suvlasnički povezanih s Hypo Grupom.
U tome, stoga, i treba tražiti uzroke sukoba vrha HDZ-a s njima.
Bio je to sukob unutar iste mafijaške organizacije, mafijaški obračun zbog novca, u kojem su Sanader i njegova ekipa, čiji je jedan od glavnih članova tada bila i aktualna šefica mafije i HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor, obračun u kojem su Sanader i njegovi mafijaški donovi, pokušali preuzeti kontrolu nad tajnom financijskom infrastrukturom, koju su krajem 1990.-ih godina u Hypo banci za HDZ kontrolirali s jedne strane Ivić Pašalić i Vladimir Zagorec, s druge strane osobno Ivo Sanader, dok su s treće strane dio tajnih računa kontrolirali pripadnici HDZ-ovom kriminalnog podzemlja, poput Hrvoja Petrača i Ivana Čermaka, te Branimira Glavaša.
Sanader je tada smatrao da oni koje je još Tuđman postavio za povjerenike na tajnim računima, poput Zagorca i Pašalića, sada trebaju svoja povjerenička mjesta i kontrolu nad tajnom financijskom infrastrukturom HDZ-a prepustiti Sanaderovim ljudima, točnije Božidaru Kalmeti, Ivanu Šukeru i drugim ljudima od povjerenja, što su i Zagorec i Pašalić, ali i Petrač i Glavaš odbili učiniti
Stoga je odmah po dolasku na vlast Sanader krenuo u obračun sa nekadašnjim mafijkaškim partnerima, koji su zajedno s njim kao povjerenici kontrolirali tajne HDZ-ove račune kod Hypo banke, i time zapravo kontrolirali kako samu državu, kojoj je dio tog novca plasiran kroz povlaštene kredite, tako i dio gospodarskog sustava, kroz kontrolu poduzeća kojima je novac sa tajnih HDZ-ovih računa plasiran također kroz povlaštene kredite Hypo Grupe.
Sanader je, ukratko, želio punu kontrolu nad tim financijskim paketom sa tajnih računa kod Hypo banke, koji je prema nekim izračunima dosezao i do iznosa od sedam milijarda eura, kao i kontrolu nad tajnim suvlasničkim udjelima u Hypo Grupi i njezinim povezanim osobama, i brojnim višemilijunski vrijednim poslovima s nekretninama u Hrvatskoj.
Tek kada su Pašalić, Zagorec, Petrač i Glavaš odbili svoja povjerenička mjesta ustupiti Sanaderovim ljudima i tako mu kao novom HDZ-ovom mafijaškom bossu prepustiti kontrtolu nad tajnom HDZ-ovom financijskom infrastrukturom u inozemstvu, Sanader je krenuo u obračun s njima, pod krinkom tobožnjeg obračuna s kriminalom i korupcijom, ili tobožnjeg procesuiranja ratnih zločina, a što mu je sve kratkoročno zajamčilo i značajne političke bodove kod europskih partnera.
Od Zagorca je HDZ zahtijevao da pod kontrolu stranke preda financijska sredstva koja je kontrolirao preko tajnih računa otvorenih na tvrtku Sambuca Establishment u Vaduzu u Lichtensteinu, čiji su suvlasnici uz Zagorca, sudeći prema dokumentima austrijske istrage bili i Wolfgang Kulterer i Gunter Striedinger.
Sumnja se kako je Zagorec upravo na tajne račune tvrtke Sambuca Establishemnt u Vaduzu, transferirao novac sa čak 77 tajnih računa koje je kao povjerenik HDZ-a kontrolirao kod Hypo Alpe Adria Banke, i kojima je upravljao u ime i za račun HDZ-ove vlasti u Zagrebu, a koja su trebala biti transferirana u redovita sredstva Državnog proračuna.
Preuzimanjem HDZ-a Ivo Sanader i HDZ htjeli su i kontrolu nad tajnim računima tvrtke Sambuca Establishemnt u Lichtensteinu, što je Zagorec odbio, smatrajući kako ima pravo na daljnju kontrolu nad tim sredstvima i njihovo reinvestiranje u svoje projekte.
Pašalić je, prema nekim navodima kontrolirao tajni fond kod Hypo banke, vrijedan ukupno 800 milijuna eura, o čemu su saznanja imali i Zagorec i Petrač, ali i Branimir Glavaš, koji su povremeno koristili sredstva iz tih fondova.
Međutim, i Pašalić je odbio predati Sanaderovom HDZ-u kontrolu nad ovim tajnim fondovima i sredstvima, nakon čega se našao na udaru HDZ-a.
Ujedno, Ivić Pašalić je jedini koji nije kazneno procesuiran od svih tajnih povjerenika HDZ-a kod Hypo banke, prije svega jer je o cijelom paralelnom financijskom sustavu uspostavljenom preko Hypo Grupe, pašalić jednostavno znao previše, i za sobom bi kada bi progovorio povukao ne samo Ivu Sanadera, nego i cijeli HDZ i praktički cijeli politički vrh te stranke.
Uz Sanadera upravo je Pašalić bio jedan od arhitekata tog povjereničkog financijskog sistema kojeg je HDZ izgradio preko Hypo Grupe, i kao takav jednostavno je bio preopasan svjedok HDZ-ovim mafijaških, kriminalnih poslova u inozemstvu, bio je jedan od rijetkih koji je mogao ugroziti i izazvati urušavanje tog mafijaškog sistema, zbog čega se Sanader nije niti smio upustiti u izravni obračun s Pašalićem, kao što je to učinio u slučajevima Zagorca, Petrača i Glavaša.
Sanader ga je stoga mogao politički eliminirati i neutralizirati, uklanjanjem iz stranke, ali ga nije mogao i kazneno procesuirati, jer bi time doveo u pitanje samu organizacijsku strukturu i financijsku infrastrukturu HDZ-a, te bi ugrozio i one HDZ-ove kriminalne poslove u inozemstvu koje je ionako ili osobno ili preko svojih povjerenika držao pod kontrolom.
Usprkos svemu, ostaje činjenica da su i Sanader, i Pašalić, i Kosor, i Zagorec, i Petrač, i Glavaš, kao i velika većina ostalih umiješanih u Aferu Hypo, dio jedne te iste HDZ-ove mafijaške organizacije, glomazne tranzicijske kriminalne infrastrukture, koju HDZ kontrolira zadnjih dvadeset godina, mafijaške organizacije na kojoj je izrasla enormna oligarhijska moć političke, ekonomske, financijske, bankarske, ali i kriminalne elite u Hrvatskoj.
Kao što je svojevremeno Sanaderu Pašalić bio preveliki zalogaj da bi dopustio njegovo kazneno procesuiranje zbog organiziranog kriminala, tako je danas nova mafijaška mama Jadranka Kosor u potpuno jednakoj „pat poziciji“, kada je u pitanju procesuiranje Ive Sanadera.
Naime, ne postoji ama baš nikakva mogućnost da se eventualni proces protiv Sanadera vrlo brzo ne pretvori u proces protiv HDZ-ove mafijaške organizacije, pa i same Jadranke Kosor i njezinih najbližih suradnika Kalmete, Šukera i Karamarka.
Takav bi proces u konačnici morao podrazumijevati i konačno svrstavanje HDZ-a tamo gdje stvarno pripada – na popis zločinačkih, kriminalnih, mafijaških organizacija, kakve se u civiliziranim, pravnim i demokratskim državama zabranjuju zakonom.
Domagoj Margetić/Necenzurirano.com
Post je objavljen 22.08.2010. u 10:13 sati.