| < | kolovoz, 2024 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
|
Vraćam se s Rebra, umorna. Bus mi je otišel pred nosom. Sjedam na klupu, ostaje čekanje od cca 25 min ako voze sva tri autobusa ili 50 minuta ako jedan ne vozi. Razlig za ( u ljetno vrijeme često jedan ne vozi) to nismo uspjeli saznati. Na upit kaže ljetni raspored, ali ga nigdje ZET ne objavi. Sjedim i čekam kao i desetak drugih. Dolazi gospođa sjede i u tri sekunde vadi cigarete, pripali i zadimi nas koji smo uz nju. Odmičem se. Ne pomaže, vjetar mi dim baš nosi u lice. Mašem lepezom, čudno me pogled, puši i dimi. Ne mogu to udisati pa iako umorna dižem se i odlazim dalje stajati. Ona završi, baci čik ispred sebe, zgazi ga nogom, kanta za otpad pa i čikove koje se na gornjoj strani može ugasiti je pola metra od nje. Uzima mobitel. Ja ostajem razmišljajući kako bi bilo lijepo kada bi razmišljali o kulturi, čistoći i onima koji uz nas žive. |