Vraćam se s Rebra, umorna. Bus mi je otišel pred nosom. Sjedam na klupu, ostaje čekanje od cca 25 min ako voze sva tri autobusa ili 50 minuta ako jedan ne vozi. Razlig za ( u ljetno vrijeme često jedan ne vozi) to nismo uspjeli saznati. Na upit kaže ljetni raspored, ali ga nigdje ZET ne objavi. Sjedim i čekam kao i desetak drugih. Dolazi gospođa sjede i u tri sekunde vadi cigarete, pripali i zadimi nas koji smo uz nju. Odmičem se. Ne pomaže, vjetar mi dim baš nosi u lice. Mašem lepezom, čudno me pogled, puši i dimi. Ne mogu to udisati pa iako umorna dižem se i odlazim dalje stajati. Ona završi, baci čik ispred sebe, zgazi ga nogom, kanta za otpad pa i čikove koje se na gornjoj strani može ugasiti je pola metra od nje. Uzima mobitel.
Ja ostajem razmišljajući kako bi bilo lijepo kada bi razmišljali o kulturi, čistoći i onima koji uz nas žive.
Post je objavljen 20.08.2024. u 18:42 sati.