IVAN MATASIĆ (IV)
Spustivši slušalicu inspektor se objema rukama primio za glavu. Ivan ga je u tišini gledao. Onda je inspektor nekoga nazvao i zatražio sve podatke o ovom bračnom paru. I za kratko se otkrilo da je Ivan stvarno otišao po novine tog jutra koji nadnevak je u zaglavlju naslovne stranice. Otišao i nije se kući vratio. Supruga je nakon bolnice i prodaje stana nekoliko godina živjela u malom stanu na periferiji jer nije mogla zamisliti život u njihovom stana. Jedne je godine gadno pala i polomila kuk. Još kasnije su otkrili i da joj je napukla kralježnica te se uz velike bolove kretala. S obzirom da potraga za suprugom nije davala nikakve rezultate odlučila je otići u dom umirovljenika. Ponovno je nazvao Sonju s molbom:
- Sonja, molim pokušajte saznati u kojem je domu gospođa Mirijam Matasić. Pretpostavljam u onom u Hegedušićevoj, imate na popisu Domova.
Za kratko tajnica Sonja javlja kako je gospođa stvarno u tom domu.
Saznavši sve te detalje inspektor je odlučio s Ivanom otići u dom i vidjeti je li Mirijam stvarno njegova prava supruga.
Ulazeći u foaje neki stanari doma koji su se zatekli tamo u čudu su gledali ta dva muškarca, a posebno tog u bademantilu i šlapama na nogama.
Inspektor se predstavio na recepciji i objasnio zašto su tu i što trebaju, sve u kratkim crtama. Recepcionar ih je upisao kao posjetitelje te uputio na četvrti kat u stacionar, soba br 8.
U sobi su bila tri kreveta i dvije pacijentice. Čim je Ivan ušao ugledao je svoju Mili u krevetu blizu prozora. Dremala je, nježno joj je podragao lice začuđen borama kojih je bilo puno više nego kada se probudio i nju ostavio da nastavi spavati. Uostalom zašto je ona tu u domu? Ništa mu nije jasno i sve je više uzrujan. Otvorila je oči najšire što je mogla šapću ćo:
- Zar te opet sanjam?
- Mila moja, ma ne ja sam Ivan, tvoj Ivan, zašto si tu, a ne u stanu, pa išao sam samo po novine.
- Blago se osmjehnula, sasvim sigurna sa sanja pogledala je i muškarca koji je stajao malo iza Ivana, a onda upitala tko je i što se dešava.
Ivan je držao za obje nježne ruke, a inspektor pokušao objasniti kako se Ivan pojavio ispred njihovog stana.
- Sa suzama u očima Mirijam je gledala supruga koji je izgledao potpuno jednako kao tog jutra kada je nestao. Na njezinom se licu vidjela starost jer prošlo je od Ivanova nestanka dvanaest godina.
Mirijam je inspektora zamolila kutiju iz ormarića da bi iz nje polako vadila sliku po sliku uz pojašnjenje gdje su snimljene. Jedna je bila posebna. Zadnji Ivanov rođendan prije no što je nestao. Gledajući sliku i Ivana nije bilo nikakve razlike. Njega godine nisu dodirnule. Od velikog uzbuđenja i nevjerice ona je imala osjećaj da će pasti u nesvijest pa je zamolila da pozovu sestru kako bi joj donijela malo soka. Ivan je odmah ustao s ruba kreveta i krenuo potražiti sestru ili tko već pomaže. U sestrinskoj sobi nije nikoga našao te je ušao u blagovaonicu. Bila je prazna, vidjevši frižider otvori ga tražeći nekakav sok. Pronašao je sirup od naranče i odlučio napraviti čašu soka.
Za to vrijeme inspektor je još Mirijam ispitivao o tom Ivanovom nestanku jer nikako se ne može objasniti da su ga pronašli u istim papučama, istoj svilenoj pidžami, istom dnevnom ogrtaču i s novinama tog datuma kada je nestao. Novine su izgledale kao da ih još nitko nije otvorio, a onda se konačno sjetio pitati i za kiosk.
- Na koji kiosk je išao.
Odgovorila je:
- Onaj koji je točno preko puta njihovog haustora.
Nije mogao vjerovati jer tamo kioska nema već sigurno deset godina. Ona ne zna jer se vrlo brzo preselila. Kako se inspektoru činilo da predugo čekaju taj sok odlučio je vidjeti što je Ivana zadržalo. Pošao je potražiti poslugu. Sestra ga je primijetila i upitala – tražili broj sobe ili. Ne, traži gdje je otišao Mirijamin suprug po sok. Sestra nije nikoga vidjela, možda je u blagovaonici. Ušli su zajedno. Na stolu u boravku bila je velika čaša soka od naranče, flaša sirupa i novine. Inspektor je u čudu gledao, a onda uzeo sok i novine te krenuo nazad Mirijam u sobu misleći da se Ivan zbunio od svega što oboje proživljavaju i zaboravio uzeti sok. Nije ga bilo u sobi, Mirijam je spavala nježno položenih ruku na pokrivač. Ne želi je buditi, ostavio je sok na ormariću i novine pokraj da ih Ivan nađe. Vjerojatno je pogriješio sobu. Sutradan će svratiti da vidi jesu li uspjeli riješiti sve što je trebalo.
Prvo što ga je dočekalo sutradan u uredu bila je obavijest o nestanku osobe. Prethodnog je dana ispred Doma umirovljenika nestao gospodin Ivan Matasić. Na sebi je imao svilenu pidžamu, tamno plavu s uzorkom, dnevni ogrtač tamno plave boje sa svjetlije plavim uzorkom i sobne šlape. Starosti 85 godine. Mole se građani, u slučaju da ga vide javiti policiji u najbližu policijsku stanicu.
Nije moguće, nije moguće ponavljao je inspektor Mato Kolar!
|
