U mojoj ranoj mladosti datum rođenja mnogi nisu pamtili, ali zato je imendan bio dan kada se čestitalo.
Danas je sv. Cecilija, zaštitnica pjevača, a imendan slave Cecilije, Lukrecije, Dobrile, naravno vjerojatno samo vjernice. Na žalost ima puno onih koji će bez imalo razmišljanja vjernika, posebno katolika, nazvati „katolibanom“ ne razmišljajući koliko to vrijeđa. Njima je to zadovoljstvo, očito.
U mojoj obitelji su bile dvije Cecilije, baka po ocu i moja mama. Danas više nema takvog slavlja kakvo je bilo u tom mom ranom djetinjstvu. Roditelji su moji bili sjajnih glasova i pjevalo se, puno se pjevalo u našoj kući. Tata je uživao pjevajući u društvu tamburaša pa je svake godine bilo slavlje u našoj kući za ta dva imendana u obitelji.
Danas se stvarno sa sjetom prisjećam kako nije bilo važno što se jelo i pilo iako već u ovo vrijeme bile su suhe kobasice, a i rebrica iz paca su se pekla, pa krvavice, sarma i naravno bez salenjaka u to vrijeme iza kolinja nije moglo biti.
Ipak najvažnije je bilo veselje uz tamburaše i vino naše, tatin direktor. Danas bi sve to popljuvali mnogi kojima povijest, niti događaji prije njihovog rođenja kao da nisu postojali.
Ja kao obično:
Vratim se tiho, možda pretiho
U naše dvorište pokraj mlina
I tražim sjećanja, tražim užurbano
Jer bježe mi, skrivaju se
Kao ja nekada ispod čardaka
Plašeći piliće i golubove
Vratim se, osluškujem tiha
Ne bih li ponovo čula
Martin bačina na bugariji
I Jozu na bajsu,
Kožića s violinom
Tatin glas i „još jedan dan..“
Vratim se zaviriti kroz prozor
Samo da provjerim jesu li
Jesu li svi ponovo i ove godine
Jesu li
Ne nikoga nema, ni kuće moje nema
A ja još vidim prozor na kuhinji
I firangle heklane
Samo za imendan moje mame
Na prozor stavljene
Sretan ti majko imendan
I tamo iza sigurno se pjeva
Danas će možda netko proslaviti jer još ima Cilika, Cecilia, Lukrecia. Neka im je sretan imendan i svim pjevačima dobar glas očuvala sv Cecilija.
|
