život je kako kada

< travanj, 2022 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

27.04.2022., srijeda

I kad umrem pjevat će Slavonija

VRANAC GARAVI

Moj otata je im'o konje.
Moj je otata im'o konje.
Kobile dv'je i ždrebad nji'ovu
Im'o je moj otata.
Nikada, do li jednom
Im'o je vranca, garava.
Volio je on tog vranca
Volio ga i psov'o, često.
Niti danas ne mogu reći
Tko je komu gazda bio?
Moj djed, seljak
Tek sa razreda četiri, a ipak
Znao je on sve o konjima,
Znao je i tog vranca
Od njegova prvog daha,
A ipak k'o da ga poznav'o nije.
Kad bi mu pri'šo govoreći:
„ Đe si diko moja“
Vranac bi protres'o glavom
Zanjištao glasno k'o da sluša.
U dvorište bi, otata, njega pustio
Da se protrči, govorio bi:
„ Nek se izđipa pa ć'mo onda u polje“.
Al tek onda muke po vrancu krenu.
Omili se njemu jurnjava dvorištem
Pa ne sluša otatu kad ga zove.
I glasno tada psuje on, otata moj, jer
Što mu bi da ga ostavi,
A ne proda Talijanu k'o i drugu ždrebad.
Nije ga im'o srca prodat, govorio je često.
Ni sam nije znao zašto, mislim i danas,
A bio je to jedan jedini
Vranac garavi moga otate.

(moja pjesma u zborniku Slavonija u krilu Zagreba u izdanju KLD Rešetari 2022. g.)




- 09:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #