| < | travanj, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
|
LANTERNA NA GRIČU ŽIVI Još uvijek u Zagrebu Na Gornjem gradu, Griču, Ponosno zasvijetle lanterene Plinske, starinske. One o kojima je davno Majer Stihove svoje slagao u zimske noći. Pratile su one, lanterne plinske, Mnoge što svoj su život Pod njihovim svjetlom prolazili Kao Matoš negda s kaputom Po kojem su pahulje sipile nježno, A vjetar ih s ranglana meo Majer priča - O lanterni plinskoj, starinskoj. I danas jednako kao nekad Dok je jutrom sunce izlazilo Gasile su se lanterne i gradu još jednom Najavile novi dan u stih novi upisan, A Matoš na kamenoj klupi Ispod lanterne u grad zagledan. Šetači će u večernje sate Sjediti uz njegov kip Na klupi kamenoj i čekati Da se lanterne ponovo upale, Da Majerove ožive riječi. Jednog je dana ponovo došao rat. Zvona su zvonila i sirene zavijale gradom. U strahu mnogi su iza vrata čekali, Mnogi se nadali da neće opet, Ali sve su molitve uzalud bile. Na grad su padale rakete Rušile toranj televizije na Sljemenu. Što bi Majer rekao tada? Zar nas ništa ne nauči jad Što dva nas puta snađe? Mnogih više pod lanternom nema, A sram, uđe li među ljude Ona se, lanterna, uzalud pita. I prošlo je zlo, a dobro se desilo njima, A ne svima. Po Gornjem Gradu crna je limuzina Simbol vlasti što znala je krasti I malo tko zna da u ulici do, jedna je Lanterna plinska, starinska Što čeka svoj tužni kraj da svane Kada će je zamijeniti žicom Neke vjetroelektrane. Spomen na Vjekoslava Majera i njegovu pjesme Plinska lanterna na Griču. |