LANTERNA NA GRIČU ŽIVI
Još uvijek u Zagrebu
Na Gornjem gradu, Griču,
Ponosno zasvijetle lanterene
Plinske, starinske.
One o kojima je davno Majer
Stihove svoje slagao u zimske noći.
Pratile su one, lanterne plinske,
Mnoge što svoj su život
Pod njihovim svjetlom prolazili
Kao Matoš negda s kaputom
Po kojem su pahulje sipile nježno,
A vjetar ih s ranglana meo
Majer priča -
O lanterni plinskoj, starinskoj.
I danas jednako kao nekad
Dok je jutrom sunce izlazilo
Gasile su se lanterne i gradu još jednom
Najavile novi dan u stih novi upisan,
A Matoš na kamenoj klupi
Ispod lanterne u grad zagledan.
Šetači će u večernje sate
Sjediti uz njegov kip
Na klupi kamenoj i čekati
Da se lanterne ponovo upale,
Da Majerove ožive riječi.
Jednog je dana ponovo došao rat.
Zvona su zvonila i sirene zavijale gradom.
U strahu mnogi su iza vrata čekali,
Mnogi se nadali da neće opet,
Ali sve su molitve uzalud bile.
Na grad su padale rakete
Rušile toranj televizije na Sljemenu.
Što bi Majer rekao tada?
Zar nas ništa ne nauči jad
Što dva nas puta snađe?
Mnogih više pod lanternom nema,
A sram, uđe li među ljude
Ona se, lanterna, uzalud pita.
I prošlo je zlo, a dobro se desilo njima,
A ne svima.
Po Gornjem Gradu crna je limuzina
Simbol vlasti što znala je krasti
I malo tko zna da u ulici do, jedna je
Lanterna plinska, starinska
Što čeka svoj tužni kraj da svane
Kada će je zamijeniti žicom
Neke vjetroelektrane.
Spomen na Vjekoslava Majera i njegovu pjesme Plinska lanterna na Griču.
Post je objavljen 13.04.2022. u 08:39 sati.