ODRASTANJE U SLAVONIJI
I dio
Ima li išta ljepše od širokih šorova, prašnjavih putova, zelenih livada i šuma, hrastovih šuma? Reći ćete ima, možda ima onima koji su se u drugim krajevima rodili, ali meni, meni je najljepša moja ravnica. Pustare, pašnjaci i dvorišta puna blaga. Jeste li znali da su u ono vrijeme mog djetinjstva gotovo sva dvorišta imala vrata iz jednog u drugo susjedno. Tako se u svako vrijeme moglo proći kroz ulicu, a da se na ulicu niti ne izađe. U to vrijeme živjelo se s povjerenjem i ne sjećam se da je bilo problema sa krađama ili posuđivanjem, a da se ne vrati. Kada bi moje tete i bakica moja odlazile u bašču ili na njivu samo bi riglom zatvorile ulazna vrata s ulične strane. Kuća bi najčešće ostajala otključana. Ljudi su vjerovali jedni drugima. Mi djeca imali smo savršenih mjesta za igru skrivača. Znalo se desiti da netko ode čak u treće dvorište pa ga onaj koji traži odustane tražiti i nastavimo se igrati nešto drugo, a onaj sakriveni nema pojma pa čeka i čeka sve dok mu ne dojadi čekati. Kada se vrati i vidi da smo već u nekoj drugoj igri obično se naljuti i ode svojoj kući. No ta ljutnja trajala je samo nekoliko minuta ili najduže do idućeg dana kada bi se sve zaboravilo. Naravno da smo morali i pomagati u nekim poslovima koje najčešće nismo voljeli. Recimo čuvati guske dok pasu travu na šancu. Sjedim na malom štokrlu uza zid kuće, a guske ga, ga, ga, pa malo čupnu travu, pa opet ga, ga, ga, i tako bi one mogle cijeli dan. Problem je bio što je meni to čuvanje oduzimalo vrijeme za igru i stvarno teško padalo, pogotovo kada bi čula druge kako se veselo igraju ili projure ulicom ispred mene dok ja sjedim na štokrlu pazeći da guske ne odu na drugu stranu ulice. Onda se nešto promijenilo gotovo iznenada, kada sam kao i moji vršnjaci krenula u školu. Smanjilo se vrijeme za igre, ali ne i za čuvanje gusaka jer pjesmicu se može učiti na pamet sjedeći i gledajući guske. Mislim da smo odrastali dosta brzo, smjenjivala su se godišnja doba i nekako prebrzo smo zakoračili u početak mladosti, a da nismo niti osjetili svu promjenu koja nam se prikradala.
volim
(ide nastavak)
|
