Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.
A. Ž. K.
Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.
Zapravo prvi puta uopće. Konačno odlučih pronaći rješenje mukama po skupljanju sala. Žene znaju da se sve salo voli omotati oko trbuha i bokova i onda ovisi koji ste tip tijela, jabuka ili kruška znate kako sve izgleda. Možda je jabukama nešto bolje jer su fino okrugle posvuda i manje im se masnoće vide. Zapravo lakše se kamufliraju. No kruškama, a ja sam čisti primjer je gadno. Iznad struka još kako tako, ali od struka teško je to i spominjati.
Neke i neki mlađahni pa sve i oni iznad četrdesete teško da će pomisliti da bi se jednog dana njihovo tijelo ozbiljno promijenilo. A dođe to, čak prije nego bi se nadali. Naši muškarci nisu nešto osjetljivi na svoj izgled pa to što već sa dvadeset i koju počinju spuštati hlače ispod trbuha je sasvim normalno, ali njihove djevojke, supruge trebaju još dugo biti vitke, zgodne bez trunke sala igdje po tijelu. Žena se često i sama zlopati, gladuje, izbjegava sve što bi moglo dodati dvadeset deka njenoj težini. Vaga postaje neprijatelj jer upozorava. Špigle treba prekriti da ne špijuniraju kod oblačenja. Ormar se čudno ponaša jer svako toliko nešto prekroji preko noći pa sutradan je jučerašnja odjeća postala tijesna. Žena je stalno u opsadnom stanju jer ako iza poroda ostane podsjetnik da je donijela nasljednika nije to baš dobro. Otac će svom obujmu dodati nekoliko kila zbog slavlja s familijom i prijateljima i to je u redu. Ženu majku će ponekad i žene ispitivati hoće li skidati taj ostatak jer da bi trebala, kao prije trudnoće je baš dobro izgledala. I tako sve redom. Uostalom vi koje ste u nekim godinama iznad pedeset sve to znate i mnoge ste nešto slično prošle. I sad, zašto nutricionist?
Kada su krenuli problemi prestao je odlazak na bazen nekoliko puta tjedno, prestala je vožnja bicikla od cca dvadesetak kilometara tri puta tjedno, prestalo je hodanje. Sve je odjednom prestalo, ali su zato stigle razne žute, bijele, plave, oranž tabletice i jedna velika pogreška.
Nešto od šarenih tabletica, a nešto od nekretanja prestalo se normalno jesti. Organizam je vrlo pametan i skužio je da dobiva manji unos hrane pa je počeo šparati. U početku je bilo O. K. jer kila gore ili dolje svejedno je. Ali nekoliko godina po kila sim, kila tam i eto me kod nutriconistice. I kaže, vrijeme je mijenjati naviku, početi jesti drukčije. Sutra počinje dva tjedna zapisivanja, a onda ozbiljan posao. Živi bili pa vidjeli.
Da ne mislite kako treba staviti život na vagu, a ne, skinuti po njezinom stručnom mišljenju 8 kg koje se s mojim zdravstvenim stanjem ne može dijetama, zapravo ne bi smjelo kaže. Vjerujem da zna, a ja ću već za koji mjesec znati.
