život je kako kada

Opis bloga
za uživanje


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 16.01.2013.

Jou rais me up

10.06.2021., četvrtak

Nakon teške noći

Sinoć sam ponovo gledala dokumentarac o narodu bez države. Radi se o Rohinja narodu u državi Mijanmar ili kako smo u školi davno učili Burmi. Rohinje su muslimanske vjere u zemlji koja je većinski budistička. Ne želim pisati o povijesti Burme (koja je bila pod engleskom čizmom) jedna od vrlo bogatih azijskih zemalja. To sve koji želite možete pročitati na google. Ono što me potaklo na ovaj post je strahota koju proživljavaju žene i djeca. Oni koji su uspjeli izbjeći silovanju, pokolju i preplivati u Bangladeš (zemlja Islama) žive u ne samo neljudskim već životu koji ne bi ni životinji poželjeli. Rohinje nisu prihvatili ime Miyanmar za državu koje je vojska nametnula 1989. Državom upravlja vojska iako se službeno vodi Aung San Suu Kyi dobitnica Nobelove nagrade za mir 1991. Burmanka je koju je vojska ovo proljeće stavila u kućni pritvor. Ono što je prestrašno je zapravo saznanje da se sve dešava na tri osnove; vjerskoj, političkoj, materijalnoj. Što se vjerske tiče Sadijska Arabija ima svoje prste (tvrde poznavaoci stanja) jer je vjerski aspekt postao najvažniji za islamski svijet. I s obzirom da još uvijek žena vrijedi manje od deve, malo se tko pita kako je tim ženama u očajnim kampovima na samoj granici. Zemlja inače ima vrlo značajna rudna bogatstva, no niti sam čula, niti uspjela pročitati tko ih koristi jer imaju značajne zalihe urana i plemenitih metala.
I tako muslimanska zajednica po Evropi pali, ubija one koji nisu njene vjere, a bježe iz svoje ratom zahvaćene zemlje. Tamo Rojinje bježe u islamske zemlje od budista koji ih progone, ubijaju da bi u tuđoj zemlji pobunjenici organizirali povremene napade na budističku vlast.
Bilo mi je teško nakon odgledanog jer kao majka duboko suosjećam sa tim ženama iza žičane ograde. Žene i djeca ostavljeni nikome. Kakav smo mi to svijet postali?
Mijanmarske vlasti te prognane, izbjegle, nesretne ljude pozivaju da se vrate u geta već pripremljena, ali ne kao državljani već kao imigranti. Nije li to s ruba pameti? Za kamere (dokumentarac) su inscenirali prihvatni punkt, a voditelj tog punkta je objasnio što povratnik treba napraviti prijavom, a oni će provjeriti da li je bio pobunjenik i ako je stavit će ga odmah u zatvor. Vrlo lijepa dobrodošlica onima koje su protjerali. U šest mjeseci vratilo se devetero ljudi.
Bila mi je poslije teška, vrlo teška noć.

- 10:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #