život je kako kada

< rujan, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

18.09.2019., srijeda

Super

Dođu te neke godine kada postaješ zabrinut za ono sutra iako nema garancije hoće li ga biti ili ne. U ranoj mladosti stalno se žuriš sa željama što prije pobjeći iz tog za mlade dosadnog i napornog vremena jer starci ti sve brane. Odgajaju te da budeš Čovjek, da završiš škole za koje netko i nije spreman, ali za volju roditelja i to ćeš odraditi samo da prođe. Kada konačno i sve školovanje završi ponovo si pred dilemom, biti otac, majka ili krenuti u osvajanje karijere. Kažu; danas da se sve može, čuh to baš sinoć od super žene koja će nastaviti karijeru u EU. Žena koja bi mi da sam mlađa nabila takve komplekse koji bi me užasnuli. Istina ona ima samo jedno dijete i svih i sve koji su bili stalna pomoć oko tog jednog djeteta. No pitam kako bi ti naši super mogli imati super život i super karijeru da svaka obitelj ima samo jedno dijete jer tko bi stvarao dobit s kojom oni stvaraju karijeru. Moja djeca, a njih je četvero isto govore strane jezike, rade i plaćaju sve dadžbine svojoj zemlji za mene su baš zato super žene iako to njima nije važno. U mojoj ulici tri obitelji trinaestero djece. Zar to nisu supe obitelji? Gledah jučer tu super ženu, super majku, sve super nešto i mislim da, dobro ona je drukčija, ali sve što je napravila, napravila je to za sebe, a i ovo u EU je i dalje puno više za nju nego za obitelj ili narod iz kojeg dolazi. Ne zavidim joj jer čeka ju dijeliti se na dvije lokacije ili više, a to još ovaj planet nije savladao. A dođu te neke godine kada nemaš baš nikakvu garanciju za sutra, čak ni za dan u kojem se probudiš, a eto neki super ljudi te uvjeravaju kako se baš sve može što se hoće ili želi ili treba. Pa i ja jutros odučih krenuti, (u ovim sjajnim godinama na odlasku biti super žena) put Rebra, stati u red od dvjestotinjak istih super ljudi u pokušaju upisati se (na centralnom naručivanju, jer se ovaj dopler ne može putem e-naručivanja) za neku od godina koliko se čeka. Super žena iz jučerašnjeg programa vjerojatno ne bi čekala ni sat, a kamoli koju godinu. I sad, očito sam si sama kriva što nisam u najranijoj dobi odlučila biti super žena, a možda to jesam samo ni ja, ni itko drugi to ne zna.

18.09.2019.

P. S. Ako me neko vrijeme neće biti vjerojatno sam u nekom redu čekanja za upis centralnog naručivanja.

- 07:48 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>