život je kako kada

< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

30.08.2019., petak

U jednom danu

Kada je zov domaje tako velik da te ništa ne može spriječiti da ne odeš onda to izgleda ovako. Kupiš kartu za vlak i u rano jutro kreneš na put.

Zaustavljanje na pojedinim stanicama isto kao nekad

Križevci


Koprivnica


Pogled ne skidaš s prozora jer sva ta ljepota te vrati u neka prošla vremena, pa iako će netko reći (a ima nekih blogera) kako je sve to prisjećanje notorna glupost i bezvezarija, meni je srce sasvim drugim ritmom, veselim i zadovoljnim kucalo.



Bilogora u daljini



Polja duhana i suncokreta



Odavno ne vidjeh njive suncokreta, ali eto ih ponovo. Neki novi ljudi, neki stari običaji.



Virovitica, sve kao nekada osim klimauređaja. Očito su vrućine veće nego su prije bile, jer iza "Velke Gospe" znalo se da je vrućinama kraj i da dolazi " Bablje ljeto", a sada više nije tako.



Još koji kilometar i eto me u mom selu Slavonskom



Jedini putnik, i prazna stanica, a nekad je sve vrvilo od života. U kolodvorskoj ulici nigdje nikoga vidjeti. Ispred velikog paromlina još stoje stare lipe, ali dvije nedostaju, a mlin lagano umire.



Nekada je izgledalo daleko, a sada tek za koju minutu i park grofa Jankovića pokazuje novu sliku njegovog dvorca u obnovi. Želja je entuzijasta obnoviti nekoliko dvoraca i povezati ih biciklističkom rutom. Ovaj će dvorac biti hotel (naravno) pa se nadam da će doprinijeti manjem iseljavnju.





Nekada društveni, a sada



Uz grofovski dvorac očuvana je i godinama obnavljana te i dalje prekrasna župna crkva

( Župna crkva sv. Terezije Avilske vrijedan je i jedinstven primjer klasicističke sakralne arhitekture kontinentalne Hrvatske iz polovice 19. stoljeća.Zaštićena je kao spomenik kulture 1969. godine. Crkvu je dao sagraditi Ivan Nepomuk Janković de Pribert et Vuchin koji je ujedno i utemeljio župu Suhopolje 1802. godine, zajedno, s Terezijom barunicom rođenom Puchler. Do njene izgradnje, kao župna crkva služila je drvena kapela sv. Martina podignuta krajem 18. stoljeća, a koja se po prvi put spominje 1771. godine.

Crkva je predstavljala kulturni doprinos Jankovića središtu svog vlastelinstva. Gradnja je trajala od 1807. do 1816. godine. Na vrhu crkvenog oratorija smješten je obiteljski grb obitelji Janković, te kripta sa sarkofagom Ivana Nepomuka Jankovića i obitelji. Veliki sat, 1836. godine priskrbio je Josip Janković. Crkva se nalazi u središtu mjesta. Centralnog je tlocrta, kružne osovine čije anekse određuje križna forma. Glavnim oltarom dominira slika sv. Terezije Avilske, djelo slikara iz Budimpešte, Josepha Carla Schafta iz 1914. godine. Sve navedeno, bit će dio Studije valorizacije kulturne ostavštine plemićke obitelji Janković u Suhopolju, a u sklopu projekta Centar za posjetitelje Dvorac Janković.)







Susret sa dragim prijateljima i povratak dođe prije nego se poželi. Dan polako odlazi, ponovo vlak i slike u smiraj



Ponosni me ispraćaju jablani




a sve zapravo tako brzo prođe




- 11:30 - Komentari (22) - Isprintaj - #