< | srpanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
PRAŠINA ZLATNA Zlatna, topla, meka, prašina mog djetinjstva. Bose nožice jurile su po prašnjavom putu podižući oblak preko glave, a sunce se probijalo i čudnovate slike stvaralo. Nikada dosta te igre, kao da nevidljiv se svijet sa oblakom zlatne prašine diže i činilo se da ništa se nikada neće promijeniti, a je. Život je nemilice hrlio naprijed, dalje i godine upisivao u male dlanove, a oni su rasli i želje neke druge skupljali. Tamo daleko, tamo gdje prašine nema nov se svijet otkrivao, vabio svojim zanosnim čarima. Kada su noge bile dovoljno nemirne i kada su lutanja postala snovi sve se ostavilo zbog nepoznatih ljepota novog svijeta. Na dvorišnim vratima, u ulici prašnjavoj, u selu malom slavonskom, ostala je misao o povratku. Danas su neka druga dvorišna vrata u ulici bez prašine zlatne, u selu mom slavonskom. Misao o povratku nestala je zauvijek. Sivilo asfalta prekrilo je sve sokake, sve lenije, sva dvorišta. Male nožice danas ne dižu oblake zlatne prašine. One nikada neće osjetiti toplinu i mekoću njenu dok se među prste uvlači. Jedno je vrijeme nestalo, a i ja polako istim putem putujem daleko od sela mog slavonskog vraćajući slike oblaka prašine zlatne. 22.08.2012. (U kući mi rusvaj i dalje traje) |