< | kolovoz, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
LANENA PLAHTA BIJELA Jutro se nekako pokrene bez poziva, bez želje, A ustajanje odmičem, skrivam se Ispod plahte od lana što vrati me u djetinjstvo, U ono divno vrijeme kada su jutra bila drukčija. U jutra što su mirisala rosom i pjesmom grlice sa stare kruške I pozivu svih zvukova jutra što selom se šire. Vratim se u to dvorište gdje jutra lepetom krila se bude I pjesmom pijetla što nadglasat želi sve druge u selu. Ta svježa jutra život su ispisivala svakom kapljicom rose, Svakim Campinovim zijevanjem nakon noćnog bdijenja, I umiljatim predenjem mačke oko nogu moje bakice Dok čeka svoju porciju svježe pomuženog mlijeka. I kuhinja, Bože mili kuhinja, kako je ona mirisala, Pucketavim plamičcima u starom zidanom šparetu, Žgancima i bijelom kavom od mlijeka i divke spravljenom. Jutra koja su samo nama djeci bila moguća upijati Jer svi odrasli ustajali bi već na prvi zov pijetla I još bunovni prionuli težačkom životu sela. Danas se sa sjetom vratim u to vrijeme i razmišljam; Jesu li i oni kao djeca imali iste slike koje ja Danas iz sjećanja vadim pomičući ustajanje još malo Ispod lanene plahte, bijele. 22.08.2019. |