| < | travanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
|
Zemlja mi kruhom zamiriše i ja tragam njuhom psa tragaća izvor tražeć' davno nestalih peći krušnih, slavonskih. Povjetarac, južnjak popuhuje na mah razabirem koricu kruha zlatnu, hrskavu, mirisnu, pa poželim ono jutro rano kad' je omama loparom iz grotla užarena kruh vadeći miris dvorištem širila, a selo, a selo moje ušoreno tek se budi dok zora ciknu i prve pijetle odasna diže. Crnico moja zlatna koliko te puta spomenuh kroz riječi ove što đerdan slažu od želja, od sjećanja, od muke jer sve su dalje i sve tanje te pupčane vrpce koje ne prerezah nikada, da ne zaboravim, da ne izgubim miris kruha iz peći krušne omame moje, sela moga malog slavonskog. A, jutros mi zemlja miris kruha donese i osmjehnem se sretno jer još u meni Slavonija diše. 18.04.2013. |