Zemlja mi kruhom zamiriše
i ja tragam njuhom psa tragaća
izvor tražeć' davno nestalih
peći krušnih, slavonskih.
Povjetarac, južnjak popuhuje
na mah razabirem koricu kruha
zlatnu, hrskavu, mirisnu,
pa poželim ono jutro rano
kad' je omama loparom
iz grotla užarena kruh vadeći
miris dvorištem širila,
a selo, a selo moje ušoreno
tek se budi dok zora ciknu
i prve pijetle odasna diže.
Crnico moja zlatna
koliko te puta spomenuh
kroz riječi ove
što đerdan slažu od želja,
od sjećanja, od muke
jer sve su dalje i sve tanje
te pupčane vrpce koje
ne prerezah nikada,
da ne zaboravim,
da ne izgubim miris kruha
iz peći krušne omame moje,
sela moga malog slavonskog.
A, jutros mi zemlja
miris kruha donese
i osmjehnem se sretno
jer još u meni
Slavonija diše.
18.04.2013.
Post je objavljen 18.04.2013. u 12:12 sati.