Prvi poljubac

<	travanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Opis bloga

Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne

Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći

demetra02@gmail.com

Početak

Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

15.04.2013., ponedjeljak

Sunce se lagano kroz grane borova i rascvjetanih magnolija provlaći gotovo se srameći kao mlada snaša kada ustaje potiho, zorom ranom iza svadbe, u kući koja još nije njena, a bit će do kraja života. I vrati me to sunce sramežljivo u one dane, u ono vrijeme kada su pjetli dan dozivali još prije prve zrake sjajne, u dane kada su jutra bila plava, rosna i mlada, a snovi se otrgnuti nisu dali ili im otići dozvolila nisam. Vratim se polako korak po korak da koje sjećanje ne bih preskočila jer dragocjeno je u ogrlici mojih dana. Prošećem od prvih sjećanja do dana kada riječi krenuše nekako samovoljno, odlukom nekom meni nepoznatom, zapisati ili pisati, pisati i pišem. Pišem mladost i ljepotu njenu.

U perini toploj izgubljena na vratima proljeća i po dobu godine i mog života, sanjarim jutrima, dok pjetli selom pronose svoj zov. Sanjarim o ljubavi koja mi se dogodila iznenada. O ljubavi koja mi je uzburkala svu nutrinu, pokrenula nepoznata kolanja i noći u dane pretvorila. Naočit, zgodan, crn, visok. Želja je bio mnogih cura u mom selu, a on baš mene odabra. Sanjarim jutrom preko glave pokrivena da nitko ne vidi moje sanje. Sanjarim o zagrljaju kojeg još oćutjela nisam, o prvom poljupcu kojeg još ne poznam. Sanjarim i kao da me sram nekih misli pokušavam ih brzo maknuti, ali se nedaju, ostaju čvrsto negdje u dnu trbuha zakvačene i tijelo mi od njihovog njihanja podrhtava kao da groznica me trese. Polako odmičem perinu sa lica i dan što dolazi gledam sasvim odlučna; danas ću ga poljubiti.

Godine su prošle, sunce me jutros, ili još poneki drhtaj u dnu utrobe vrati sjećanjem na prvi poljubac. Zaboraviti ga nije moguće.

14.04.2013.

- 11:50 - Komentari (10) - Isprintaj - #