< | ožujak, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Kada pjesniku nestaju riječi za pjesmu ja znam da ipak kao rijeka one teku dodirnuvši dušu neku što se pita čemu je cilj ta tužaljka uz rakiju i vino, a slaže se riječ do riječi sasvim fino. Stihovi plove kroz maglu i mrak tražeći potvrdu da pjesnik nije tek izgubljen trenutak sasvim lak, kao one što noćima lutaju od ugla do ugla čekajući njegovu gitaru i ponovo poznatu pjesmu staru. On tada svira za ženu što rekoše da je kurva, ali njemu ona je muza za novu pjesmu bluza i suzu i bol koju sakrit će uz tekilu i sol. Kada mu nestaju stihovi pjesme, njegova djeca, on pusti gitaru da bolno kroz dugu noć samotno jeca. Ponekad suza krene nakon noći uz djeve mraka i gitaru pod glavu stavi na nekoj klupi čekajući da ga zagrije jutarnjeg sunca zraka. Taj boem noći sve što može dati nakon rakije i vina, ljubavi i žena je pjesma sa pola stiha. Ponavlja iste riječi kao da to je molitva njegova tiha. On zna da nitko ga ne traži, nitko ne pita zašto mu riječ u grlu zastala i zašto je i gitara zaspala na toj klupi na kojoj u okrilju noći ljubav se nesebično toči. Čekat će tako cijeli dan da ponovo u sumrak sa gitarom i pjesmom krene po još jedne noći san. 24.03.2013. |