život je kako kada

< ožujak, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

03.03.2013., nedjelja

Dvije duše slavonske

O duši slavonskoj mi zboriš, a ja se osmjehnem onako široko k'o što je šor naš šokački bio. Rođena u tom šoru šokačkom nikada nisam ime ulica pamtila jer znalo se znalo, koja je kod groblja, koja kolodvorska, a koja iza parka, pa šokadija moj prvi dom. Kako smo pjevali vrteći se u kolu, „Suho - Suhopolje u četiri ćoška u tebi je stanica i pošta“. O toj mi govoriš duši. Ona je sve mirise proljeća pospremila, zapisala za ove dane kada se sjećanjima vraćamo bezbrižnom odrastanju, danima prvih ljubavi i razočaranja. Kada bi drveće govoriti moglo što bi sve otkriveno bilo? Ovako još samo na ponekom starom stablu u parku našeg mladenaštva stoji urezano srce i dva slova koje o već odavno zaboravljenoj ljubavi tajnu čuva. Duše se naše često rodnim selo šeću tražeći one poznate staze, poznate ljude, tražeći one mirise koje smo pospremili kao putokaz povratku. Ali neki su novi ljudi preorali naše staze, svojim su stopama naše prekrili, putokaze naše zamijenili i sada lutamo tražeći sebe izgubljene u želji za još jednim malim djelićem postojanja nas tamo u tom selu slavonskom. O duši slavonskoj i ja tebi pišem i tužno je nama, koje smo živote svoje ponijele dalje od sve ljepote kojom nas je Slavonija naša hranila, voljela, kojoj se sada kroz sjećanja vraćamo jedino kako možemo, jedino kako znamo, riječima dviju duša slavonskih.
(posvećeno Zdenki)
03.03.2013.

- 08:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #