Kritika sim i tam

ponedjeljak, 18.06.2007.

MI 2

Ja sam najbolja osoba na svijetu.

Najgore što se čovjeku može dogoditi je da samuje. Sam je čovjek siromašan u dvorcu, a samotni je akademik nepismen. Svatko od nas zaslužuje prijatelje jer oni su ona karika u lancu koji nas održava. Čovjek bez prijatelja ne bi smio postojati jer oni su onaj dio nas koji će nas zadržati živima čak i nakon naše smrti.

U ovom našem, pa, poprilično kratkom životu treba uživati u svakom lijepom ternutku jer, zaista ih dobijemo samo nekoliko. Ali i tih par trenutaka u kojima se osjećamo sretno i nasmiješeno pomoći će nam prebroditi daljnje nedaće. Prijateljski razgovor, nemora trajati dugo, ali sjećanje na njega traje beskrajno u našim sjećanjima.

Već sam nekoliko puta spominjao onaj osmijeh. Najbolji učitelji su djeca. Mi smo još djeca. Naučimo se smijati sada i zadržimo ovo dijete u sebi, jer još će puno toga doći.

Uživamjmo u ljudskim osmjesima i toplini koju emitira. Vedrina koja mene ispuni kao reakcija na dobiveni osmijeh, makar u nevažnoj situaciji, je ono što bih htio da drugi osjete kada sam i ja u njihovoj blizini.

Trudom i veseljem se stvaraju prijatelji.
Prijatelji su oni koji nas čine najboljima na svijetu.

Moji su prijatelji najbolji na svijetu.